Usporedba ljudske svijesti s velikim jezičnim modelima (LLM) razotkriva duboke zablude o našoj racionalnosti. Dok strojevi nepristrano računaju, ljudski um očajnički bježi od nesigurnosti, što nas čini lakom metom za manipulacije i ekstremne ideologije. Naše je razmišljanje opterećeno evolucijskim kognitivnim pristranostima: skloni smo katastrofiziranju, donošenju kratkovidnih odluka, pa čak i nesvjesnom krojenju lažnih sjećanja kako bismo održali iluziju stabilnog identiteta. U svijetu bez kognitivnih zaštitnih mehanizama naš bi mozak bio preplavljen kaosom stvarnosti, no cijena tih “zaštita” često je svakodnevna samoobmana. Cilj psihologije stoga ne bi trebao biti pretvaranje ljudi u savršeno racionalne robote, već poticanje na radikalnu iskrenost prema vlastitoj prirodi. Umjetna inteligencija u tom procesu služi kao neutralno ogledalo – ona nam pomaže da napokon prepoznamo motive, strahove i neurotičnu potrebu za društvenom potvrdom. Psychology Today