Andrea Andrassy: Otkad je "biti normalan" kompliment? - Monitor.hr
22.03.2023. (23:00)

Hrvatska je najljepša izdaleka

Andrea Andrassy: Otkad je “biti normalan” kompliment?

“Hvala ti što si normalna” – u odnosu na koga? Na ljude koji uvijek kasne i misle da je to simpatično, ljude koji ne rade posao za koji su plaćeni, nekulturne divljake koji napadaju druge ljude na cesti, uhljebe, Ivana Pernara? Zašto “normalan” sve češće zvuči kao “poseban?” Možda zato što sve rjeđe kažnjavamo nenormalne. Nezaposleni otkošteni pileći zabatak iz Ivanić Grada koji živi s mamom hoda centrom Zagreba i snima se kako vrijeđa Indijca koji radi kako bi uzdržavao cijelu obitelj – i nije bez publike koja mu plješće. Klinke u Sesvetama cipelare drugu klinku i snimaju se da bi to kasnije mogle objavit na društvenim mrežama – i sigurno su u nečijim očima “legende”… Ako smo počeli hvalit ljude zbog toga što su “normalni” – jer su pristojni prema drugima i ne kasne na posao – gdje ćemo bit za par godina?

  • Hvala što perete zube?
  • Hvala što ne tučete ženu?
  • Hvala što pišeš zadaću i ne mlatiš druge učenike na odmoru?
  • Hvala što ste se javili na telefon na radnom mjestu?
  • Hvala što ste pustili vodu? Miss7.24sata

 

 

 

 

 


Slične vijesti

12.03. (10:00)

Sve je hitnije i bitnije od stvarnog života, a nikad nije bilo manje hitno ni manje bitno

Povratak u 2000-te s Andreom Andrassy

Jedva čekam da odrastem – govorili su nam davno da nismo svjesni koliko nam je lijepo i da ima gorih stvari od sutra ponesite šestar, ali nismo im vjerovali. Ne znam za vas, ali ja bi se odmah vratila u vrijeme zadaćnica, šestara i ispričnica, vrijeme kad je 2000. bila prije godinu, dvije ili tri, a ne 24 – razmišlja o nekim jednostavnijim vremenima u svojoj kolumni Andrassy te zaključuje – Imali smo jako malo u odnosu na sve ovo što imamo danas, a što nam je zapravo falilo? Ništa, a danas od silnog svega što imamo – i svega što želimo imat – ne stignemo ni odradit jednu prehladu u miru. Stignemo u teoriji, naravno, ali ne bez osjećaja da kasnimo za svijetom koji trči dok mi odmaramo. (miss7)

11.01. (17:00)

Spoiler alert: Nisu.

Andrea Andrassy: Zamislite na sekundu trulež u glavi osobe koja poštaru prijeti otkazom… a onda zamislite koliko su takvi stvarno hrabri

Andrea Andrassy u svojoj novoj kolumni, kroz zanimljive anegdote i dojmljive susrete s poštarima, istražuje kako neki ljudi postaju agresivni i prijeteći zbog kašnjenja paketa. S jedne strane, susrećemo tople geste poput darivanja poštara, dok s druge strane otkrivamo tamnu stranu ljudske prirode gdje se neki ljudi ponašaju kao privilegirani Karen ku*ac, pa zaključuje:

Prvo, iako je zapravo bilo zadnje – ljudi su često zlobna, privilegirana govna.

Drugo, ako imate potrebu popizdit na poštara, zapitajte se biste li se usudili s jednakim gnjevom popizdit na ljude koji su mu nadređeni. Ako je odgovor ne, pustite poštara na miru.

Treće, probajte se sjetit da su poštari ljudi koji rade nemoguć posao u nemogućim uvjetima, a mi o tome najčešće ne znamo gotovo ništa.

Četvrto, bilo bi dobro da imamo Karen registar – ako urlaš na poštara zbog kreme, dobivaš zabranu osobnog uručenja, izvoliš na šalter. Ako se dereš i na šalteru, otvori poštanski pretinac jer nisi siguran za ljude.

Peto, poštar je popstar. Ne zato što nikad nema vremena, nego zato što većinu vremena kojeg nema ostaje normalan, unatoč nasilju s kojim se svakodnevno susreće zbog obične kreme za lice.

04.01. (13:00)

Zanimljivije je dok riskiraš život nakon svakog shoppinga

Andrea Andrassy: Male novogodišnje odluke koje će vam stvarno promijenit život


Dobro došli u 2024., godinu u kojoj ljudi rođeni 1984. slave četrdeseti rođendan, što nema nikakvog smisla jer su osamdesete bile prije maksimalno petnaest godina, ali tako je kako je. Sad treba krenut u nove pobjede, što se sigurno nikom ne da, ali moramo svejedno jer tako piše na internetu – piše Andrea Andrassy u novoj kolumni. Osim toga što su joj, kao i većini osamdesete bile „jučer“, donosi zanimljive novogodišnje odluke. Neke od njih su da će sve što je izvadila iz ormara tijekom isprobavanja – odmah vratiti na vješalicu. Ne za tjedan dana, nego odmah. Odlučila je i da će, kao i svi normalni ljudi nakon kupovine ići po stvari u auto u više navrata, a ne riskirati život i sve nositi odjednom. Priželjkuje si i manje propalih salata u frižideru koje nikako da pojede na vrijeme te da serije gleda bez mobitela. Od sada će obavezno popiti vodu nakon izlaska, a leđa će čuvati tako da kauč koristi kao normalna osoba kojoj trebaju leđa.

17.12.2023. (17:00)

Problemi s glavom

Andrea Andrassy: “Što ako mi nađu nešto?”

Što ako mi pronađu tumor? Što ako mi pronađu cijelu familiju tumora? Što ako mi kažu da sam trebala doć kad sam imala 18 jer bi mi tad stigli pomoć, a sad je kasno? Što ako su pokloni koje sam donijela nećaku za Svetog Nikolu zadnji koje ću mu donijet? Zašto nisam otišla na vrijeme? Trideset minuta nakon ulaska u magnet, stajala sam ispred monitora tehničara koji mi je obznanio da je osim kosti pronašao samo mozak. “Da sam barem ovo napravila ranije”, pomislila sam sto puta nakon operacije, ali bilo je besmisleno razmišljat o onome što je moglo bit. Bitno je da sam napravila, a sreća je da je problem bio samo estetske prirode… Detaljnije u kolumni Andree Andrassy.

04.12.2023. (08:00)

Iz života jedne šopingholičarke

Andrea Andrassy: Koliko često imate osjećaj da smetate zaposlenicima u dućanu?

Prije nego što vam kažem doviđenja i poželim ugodan dan, jedan mali disclaimer pomirljive naravi – znam da se većina ovih stvari ne odnosi na većinu normalnih ljudi u dućanu, znam i da je svima nekad teško, pogotovo kad rade s ljudima koji se ponašaju kao da su u štali, a ne u shoppingu, ali znam i da se zbog ovih pentagonskih persona sve češće osjećam kao da u tom istom dućanu samo smetam. Vi ćete mi javit jesam li luda i je li ovo imaginarni bezobrazluk koji živi samo u mojoj glavi, a ja idem vratit dvoje hlača prije nego što izađe kolumna jer će mi kasnije bit neugodno – primarno zbog ovih koji su dobri i normalni, a koji dijele radno mjesto s ovim drugima. To je kraj kolumne Andree Andrassy u kojoj priča o još jednoj hrvatskoj tragediji.

13.11.2023. (11:00)

Hrvatske tragedije

Andrea Andrassy: Zašto ljudi smiju bit smrdljivi i glasni, a mi drugi se moramo naviknut?

Ako zvuči kao da tražim previše, neka zvuči – ako je “nemoj stvarat nepotrebnu buku”, “nemoj smrdit” i “nemoj ulazit u tuđi prostor” stvarno toliko neprimjeren popis zahtjeva, ja ću ponosno nosit titulu teške osobe. Glava mi je već ionako teška – netko će reć da je to zato što sam preosjetljiva, ja ću reć da je to djelomično točno, ali i dalje mislim da je najveći krivac to što ljudi sve više gube osjećaj za druge. Srdačan pozdrav od preosjetljivog idiota s migrenom – dok ja tražim tablete, vi mi javite ako mislite da tražim previše. Tako zaključuje svoju kolumnu Andrea Andrassy. Rezultat čitanja bi mogao biti da vam ogadi put avionom, pomisao da odete u Milano, kao i odlazak u slastičarnu, općenito izlazak iz kuće. A što se tiče odgovora na pitanje, možda ne bi bilo loše kad se piše o trovanju svim i svačim biti ipak manje toksičan.

07.11.2023. (08:00)

Nicht schtipen!

Andrea Andrassy: Molim vas, UVIJEK se čudite ako vas netko uštipne

Nije isto kad te netko uštipne i kad te uštipne netko “važan”, to svi znamo, a gotovo svatko je nekome dovoljno važan – osim uštipnutih žena, one su manje-više uvijek nevažne. I onda se opet, uvijek i stalno čudimo zašto žene šute i zašto nisu odmah reagirale. Nemojte se čudit ako vas netko uštipne, to vam je sigurno zbog hlača, potvrdili smo već previše puta, evo opet prošli tjedan – i čini se da nemamo plan kolektivno preć na ideju da su čudni oni koji štipaju i oni koji ih štite. Nažalost, ništa čudno za Hrvatsku – tu se i dalje najviše čudimo kad pomaknemo sat pa mrak pada u 16:30, druge vrste mraka su zanemarive – piše Andrea Andrassy za Miss7

31.10.2023. (08:00)

Je baš ćete o tome čitati ovdje

Andrea Andrassy: Ekskluzivni detalji o razvodu Elle Dvornik koje vam mediji prešućuju

Ako me dobro znate, onda znate da ovo iz naslova nije današnja tema jer znate da kod mene nećete čut tuđe privatne stvari. Današnja kolumna se trebala zvat “čime se bave Hrvati?”, ali to nije dovoljno klikabilno, a bilo mi je važno da kliknete – što naravno ne znači da nećemo malo popričat o tome čime se bave Hrvati… Znamo da je Hrvatska jedno veliko Ministarstvo tuđih poslova – ljudi se jedva čekaju bavit drugima, valjda jer je to lakše nego da se bave nečim korisnim, tipa pranjem vlastitih prozora… ili zubi… “Ne zanima nas Ella Dvornik” (ali smo kliknuli). “Prestanite nas maltretirat podjelom imovine Gorana Ivaniševića” (ali smo kliknuli). “Boli nas k za torbicu Maje Šuput” (ali smo kliknuli). “Pišite o pametnim, mladim ljudima koji nešto rade” (nećemo kliknut, samo seremo da bi drugi vidjeli da smo duboki)… I fakat Andrea Andrassy piše o jednom takvom mladom dečku.

10.10.2023. (11:00)

Gnjevna i prljavih ruku

Andrea Andrassy: Ispovijest osobe koja ne razumije pipe

Rekla sam vam da je tema beznačajna, ali svejedno želim pitat – nije li život već dovoljno kompliciran bez da još u trenutcima kad se samo želimo popiškit moramo rješavat male “zabavne” zadatke na vratima? Zašto nas gnjavite tamo gdje ne treba? Zašto pipa ne može bit normalna, nego “I’m a genie in a bottle, you gotta rub me the right way?” Evo vam primjer – moja najbolja prijateljica trenira u jednom centru koji u wc-u ima pipu koja se otvara pomoću onih old school, željeznih ventila. Lijepi su, crveni, izgledaju fora. I sve djeluje jednostavno – ventil se otvara tako da ga zavrtiš ulijevo ili udesno, ali naravno da apsolutno ne. Probala je par puta, zaključila da očito nema vode i odustala, a kad je napokon pitala nekog da joj pomogne oprat ruke (što je nešto što ne bi trebali tražit nakon navršenih 5 godina života), dobila je veselu uputu: “A neee, pa ovi ventili se ne vrte, morate ih povuć prema sebi i onda ih nagnut malo ukoso.” Zašto? Kome? Čemu? – pita se Andrea Andrassy u kolumni za Miss7

08.10.2023. (09:05)

Zašto nas gnjavite tamo gdje ne treba?

Andrea Andrassy: Ispovijest osobe koja ne razumije pipe

Kad ste se zadnji put susreli s normalnom pipom, onom ispred koje ne treba mahat rukama i zbunjeno tražit način na koji se aktivira? Ja se ne sjećam. Isto pitanje vrijedi i za tuševe u hotelima ili apartmanima – kad ste zadnji put ušli u tuš i odmah znali gdje se pali, gdje se gasi i kako se dobiva topla voda bez da slučajno stisnete gumb koji zove recepciju i/ili policiju? To da bi policija vjerojatno prije došla kad stisneš gumb u tušu, nego kad netko mlati ženu je tema za neki drugi put, danas se bavimo jednostavnijim stvarima. Ako vam ovo zvuče kao glupa pitanja, vjerojatno ste u pravu, ali sve češće primjećujem da se ne znam oprat – ni u hotelu ni u wc-u na benzinskoj. Ne samo to – više ne znam ni uć u wc bez da prvo par minuta ne analiziram koji je muški, a koji ženski. Andrassy