Black Keys objavili novi album - Ohio Players: I dalje imaju iste izvore nadahnuća, uz neka nova rješenja - Monitor.hr
27.04.2024. (19:00)

Beck and forth

Black Keys objavili novi album – Ohio Players: I dalje imaju iste izvore nadahnuća, uz neka nova rješenja

Na svom novom izdanju Auerbach i glazbeni mu partner bubnjar Patrick Carney ponovno se vraćaju nekim stilovima kojima su se bavili i ranije u karijeri, prvenstveno soulu šezdesetih čiji je zvuk prisutan na više mjesta. Ipak, ako se traži glavna razlika između posljednja dva albuma nju ćemo pronaći u suradnjama, bilo autorskim ili izvođačkima. Kroz koju godinumogli bismo ga pamtiti kao “onu ploču s Beckom”, ali isto tako i kao onaj album na kojemu su istovremeno zadržali dosad već možda čak i pretjerano poznat zvuk grabeći u prethodne izvore nadahnuća, dok su s druge strane grabili prema nekim novijim i modernijim rješenjima poput spomenutog koketiranja s hip hopom. Ravno do dna


Slične vijesti

Subota (19:00)

On the road again...

Willie Nelson – Oh What a Beautiful World: Divni svijet Willieja i Rodneyja

Willie Nelson proslavio je svoj 92. rođendan, a obično se u to doba godine oglasi i jednim od svoja dva albuma koliko prosječno objavljuje svakih dvanaest mjeseci. Pred nama je “Oh What a Beautiful World”, njegov 77. solo studijski album i čak 154 ploča ukupno. Iza tipične country naslovnice na kojoj s leđa vidimo kauboja na konju koji promatra zalazak sunca nalazi zbirka od dvanaest pjesama iz pera njegovog prijatelja i kolege Rodneyja Crowella. Kad Willie Nelson odluči snimiti cijeli album nečijih pjesama, to je velika potvrda radu tog izvođača, i postoji cijeli niz takvih izdanja dosad od kojih je posljednje bilo ono u čast Harlanu Howardu “I Don’t Know a Thing About Love” objavljeno prije dvije godine. Crowell je sljedeće ime koje se priključuje ovoj verziji country Olimpa i zasigurno je zadovoljan i ponosan na ploču koju mu je Willie posvetio. Kažu na Ravno do dna

27.04. (23:00)

Zvuči kao da je bilo nekad

Sevendials – A Crash Course in Catastrophe: Kao da se Bowie vratio iz mrtvih

Ovo je supergrupa pravih i oštrih Engleza što su znani kroz brojne, uglavnom slavne bendove, a vidi vraga, nikad nisu bili osobito eksponirani u njima poput drugoligaške sekcije što čeka na klupi ako će možda imati kad-tad prilike zaigrati u nekoj važnoj utakmici Premier League. Odlučili su napraviti, za eksperiment, ovaj bend nazvan po zapadnom londonskom kvartu gdje su manje-više odrasli uz rock prije pojave punka i new-wavea. Supergrupa sastavljena od 3 člana, pazite: Ministry, Revolting Cocks, The Mission, Killing Joke i pratećih bendova Trickyja i Petera Murphyja zvuči kao vrstan gothic/ rock-industrial s metal supstancama. Terapija

23.04. (00:00)

Kad si toliko velik da se o tebi snimi konceptualni album

The Waterboys – Life, Death and Dennis Hopper: Uglazbljena biografija holivudskog divljaka

Ambiciozan projekt Mikea Scotta priča životnu priču autodestruktivnog glumca i ugošćuje velike zvijezde među kojima su Steve Earle, Bruce Springsteen i Fionna Apple. Dennis Hopper nije samo jedan od onih divljaka koji su svojim autodestruktivnim ponašanjem postali zaštitnim licem kontrakulture šezdesetih, Novog Hollywooda i rock and rolla, već i njihov predvodnik. Čovjek koji je filmove snimao i režirao natripan, napušen, pijan i na kokainu, koji je u najgoroj fazi pio i tridesetak piva, dvije boce ruma i vukao do tri grama koke, lik kojemu je John Wayne prijetio smrću… Popis naoko seže u beskonačnost. Uzmemo li sve to u obzir, bilo je za očekivati da će se naći netko tko će životu i smrti ovog razbojnika posvetiti nekakav konceptualni album u nekom trenutku. Tu je zadaću na sebe preuzeo škotski kantautor Mike Scott, frontmen benda The Waterboys… Ravno do dna

20.04. (01:00)

Pedeset nijansi progresive

Steven Wilson – The Overview: Uzbudljivo putovanje svemirom

Osnivač progresivnog rock benda Porcupine Tree Steven Wilson novim solo albumom pokazuje koliko je iz perspektive svemirskog putnika svakodnevica na našem planetu malena, besmislena i nevažna. Dio kritike nazvat će to „povratkom progresivnim korijenima“, ali točnije bi bilo zaključiti da je riječ o pomnom prebiranju po vlastitoj stvaralačkoj prošlosti. Album se sastoji od dvije epske višedijelne kompozicije. Prva, nazvana „Objects Outlive Us“, nudi sliku našega planeta kao malenoga dijela beskrajnog svemira. Pripovijest je to o ljudima. Druga, naslovna kompozicija započinje pripovjedačkim dijelom: Wilsonova supruga Rotem izgovara dugačku listu planeta i galaksija, sugerirajući da krećemo na uzbudljivo i daleko putovanje. Ipak, potpuno je jasno da nas Wilson vodi u prostore iz kojih se zasigurno nećemo vratiti. Kažu na Ravno do dna

07.04. (16:00)

Nešto novo, nešto divlje

Buč Kesidi – Moderne veze: Regionalna liga prvaka

U formativnim godinama Buč Kesidi bio je pod jakim utjecajem epohalnog albuma Arctic Monkeysa „AM“ i čini se da ga je razumio bolje od bilo kojeg post-Monkeys benda iz ovih krajeva. Na „Euforiju“ je možda najviše utjecao Arcade Fire bestseler „Everything Now“, također vrlo pažljivo proučen, a te su se stare karakteristike u „Modernim vezama“ precizno spojile s desetak godina nakupljenog koncertnog iskustva i stalnog kontakta s hirovitom postadolescentskom publikom. Na trećem albumu sve popularniji bend iz susjedstva Buč Kesidi se pojavljuje u malo modernijem i puno originalnijem izdanju s svojim viđenjem suvremene ‘altertronike’ i sjajno razrađenom poetikom koja danas zvuči skoro unikatno. Ravno do dna

13.03. (19:00)

Priča o ljubavi obično ugnjavi, ali ova ne

Jason Isbell – Foxes in the Snow: S ljubavnoga raskrižja

Prekidi su često prljave stvari, a emocionalne turbulencije koje nose sa sobom često izvlače gorčinu i toksične osjećaje. “Foxes in the Snow” nije takva ploča. Na njoj Isbell preuzima i svoj dio krivnje iz pozicije partnera koji je prošlu vezu već ostavio u retrovizoru. U minimalističkim aranžmanima njegovi osjećaji djeluju nepatvoreno i izravno, a artikulirani su jednim od najvještijih pera današnjice, kaže Ivan Laić za Ravno do dna

01.03. (18:00)

Post punk nije mrtav, samo je obukao novo ruho

The Murder Capital – Blindness: Bend koji valja držati na oku

Dovoljno je baciti pogled na popis izvođača bilo kojeg showcase festivala u europi i vidjet ćete da je među najzastupljenijim žanrovima bendova u usponu odjednom postao post punk. Irski predstavnici tog žanra, koji su nastupili kao predgrupa Nicku Caveu, sada imaju i novi album koji upućuje na to da ih i dalje vrijedi pratiti u usponu. Ravno do dna

25.02. (18:00)

Everybody's lovin' it

Baby Lasagna – Demons & Mosquitoes: Demons & McDonald’s

S obzirom na to da se Baby Lasagna već poprilično dugo bavi ovim poslom, ali ga je neočekivani uspjeh sustigao tek nedavno, stječe se dojam da su ove pjesme i ovi tekstovi nastali ranije, upravo u vremenima svojevrsne frustracije nemogućnošću proboja pred masovnu publiku. Ono što je tu zato odličan plot twist potez jest to da je Baby Lasagna te i takve pjesme svejedno uvrstio na svoj album prvijenac i to odmah na početku albuma, iako je u međuvremenu, htio ne htio, postao upravo to o čemu toliko kritički progovara. Vezano pak za to „kakve su pjesme“, svaka je bez iznimke rađena s namjerom da potencijalno može stajati kao singl ili postati hit. Uz to, Lasagna se svojski potrudio da niti jedna pjesma ne nalikuje drugoj (iako zapravo nalikuje) i da sve bude turbo – lunapark – reklame – Internet – napad na sva osjetila – materijal koji je toliko upečatljiv u svojoj gotovo neukusnoj pretjeranosti da ga se ne može zaobići ili ignorirati. Ivan Grobenski za Ravno do dna.

07.02. (18:00)

Demoni i komarci

Baby Lasagna napokon izbacio svoj prvi album, prve reakcije: Je li Marko Purišić naš Peter Parker?

Album čija je ponajveća kvaliteta upravo ono što je Purišićevo primarno zanimanje – do perfekcije zašiljena produkcija na razmeđu EDM-a, popa, rapa, metala i elektronike – pokazuje koliko je teško stvarati glazbu što je, barem mi skloni traženju umjetničkog i izvanvremenskog u njoj, obično preskačemo i prepuštamo konzumerizmu da ga sažvače i ispljune. Četrnaest pjesama koje je Lasagna nanizao na ‘DMNS 6 Mosquitoes’, naime, dobro znaju gdje im je mjesto u svemiru jer ga Purišić uspijeva kontrolirati, iz perspektive pripadnika prve generacije Gen Z dijagnosticirajući boljke modernog društva oko sebe, ali i u sebi samome.

Tema slave s ili bez pokrića kontrapunktirana je nježnijim trenucima albuma, u kojima do izražaja dolazi Purišićeva krhkija strana, raspolovljena između nesigurnosti karakteristične za njegovu generaciju te težnje ljubavi i univerzalnom prihvaćanju. Potkrade se tu i koja banalnost, da ne kažemo krindž moment, no zato ima stvari koje otkrivaju razinu izravnosti kakvu sve rjeđe susrećemo u pop glazbi. Bojan Stilin za tportal