'Cross My Heart' - kad djeca otmu baku i traže pravdu - Monitor.hr
26.02.2018. (11:02)

‘Cross My Heart’ – kad djeca otmu baku i traže pravdu

Već sa prvim scenama koja nam objašnjavaju kontekst vremena i prostora, jasno nam je da ‘Cross My Heart’ neće ni u kojem slučaju biti sasvim običan dečiji film kakav očekujemo u berlinskoj Generation Kplus konkurenciji, pa makar ni uz relativno visoki limit od 12 godina. Situacija koju vidimo je kompleksna i prilično direktno predstavljena: godina je 1970, mesto je Montreal, a pod plaštom hippie-pokreta radikalno levičarske ideje spojene sa nacionalističko-separatističkim eksplodiraju u formi terorizma i izazivaju državnu represiju, sa sve vojskom na ulicama i policijskim satom. Kći će upitati oca jesu li ti teroristi sa televizije dobri ili loši momci, na šta će on odgovoriti da su to dobri momci koji čine loše stvari.

Međutim, kada se otac razboli od raka, završi u bolnici, pa onda prikovan za kućni krevet, majka padne u depresiju, a finansije odu u čabar, bistra i buntovna curica Manon (Corberil-Gauvernau) će prvo završiti kod tetke zajedno sa bratom (Bouchard) i rođacima (Richer-Picard, Guay), a onda će se ona i brat naći u opasnosti da padnu šaka socijalnoj službi i budu razdvojeni po familijama. Kontekst je sve, Kanada nije uvek bila socijalno odgovorna država (u pozadini se vide nalepnice koje pozivaju na otpor javnom zdravstvu), televizor u boji se smatrao luksuzom, a jezik kojim se u kući govorilo je označavao i klasu i politička opravdanja.

Kako god, inspirirani terorističkim napadima iz vesti, Manon i družina klinaca će oteti anglofonu, jedva pokretnu bakicu, odvesti je u kolibu i pisati preteća pisma zahtevajući nepovredivost familije. Policija će, naravno, misliti da je reč o dva odvojena slučaja, odbegloj deci i ozbiljnoj otmici, ali pravo je pitanje koliko mogu izdržati četiri maloletnika i stara, fizički načeta osoba koji ne govore istim jezicima pre nego što situacija postane tragična.

Reditelj Luc Picard uspeva da kroz dobar deo filma balansira lake i teške tonove, humor i ozbiljnost, nevinost i opasnost vodeći se klasicima filmova o odrastanju poput Reinerovog ‘Stand by Me’ sa odjecima turbulentnih 60-ih i 70-ih u Quebecu što smo mogli videti u Valéeovom filmu ‘C.R.A.Z.Y.’ iz 2005. godine, klinci imaju igrivu zajedničku vibru dok su stariji u nekim svojim, klincima nerazumljivim filmovima, i većina viđenog se može otpisati kao nepažljiva avantura. Čak i francuski naslov prevodiv kao ‘Kraljevi budala’ govori tome u prilog. Uz solidan tempo, detaljno rekonstruiran period i vrlo fluidnu glumu, ‘Cross My Heart’ se čini kao ugodan film.

Imam, međutim, dva moralna problema kada se već radi o filmovima o deci i za (doduše nešto malo stariju) decu. Prvi, portret pun simpatije za kvebeške komunističke teroriste, se možda može otpisati kao subjektivni pogled male Manon, pa se čak i kraj koji slavi dečije odmetničke fantazije može tumačiti u tom hm, avanturističkom ključu. Drugi problem je verovatno nasleđen iz izvornog romana, a to je incestuozna privlačnost između Manon i nešto starijeg rođaka koja nije dovoljno izgrađena, motivirana i sa nekakvom pred-istorijom, a nije ni tema filma, pa samo smeta. Te dve stvari stvaraju tonalni disbalans koji potpuno potapa ceo film. Žiri od tih moralnih problema nije patio – ‘Cross My Heart’ je nagrađen glavnom nagradom u Generation Kplus sekciji. (6/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.


Slične vijesti

17.12.2023. (21:00)

Pogledajte što ste propustili

Indiewire: 50 najboljih filmova u 2023. po izboru 158 kritičara

158 filmskih kritičara sa svih strana svijeta za Indiewire odabralo najbolja filmska ostvarenja u ovoj godini, od skupih blockbustera, koji su zaslijepili gledatelje, do skrivenih dragulja koji su očarali publiku filmskih festivala. Svaki kritik je morao popuniti top 10 listu, gdje je 10 bodova dodijeljeno za prvo mjesto, devet bodova za drugo mjesto, i tako dalje. Zbrojem bodova definirano je mjesto na listi Top 50. Prvi je Scorseseov Killers of the Flower Moon… Indiewire
A ovdje su 2023. filmovi rangirani u Top 10 po “oscarovskim” kategorijama

29.05.2023. (15:00)

Koja riba!

Polimac preporučuje: Nova Disneyeva verzija Male sirene je vizualno impresivna, ali predugačka

Kompanija Disney svoj uspjeh zahvaljuje crtićima, a sad iz njih prave igrane filmove, što skuplje, to bolje, jer publika voli raskošne spektakle. Nakon “Alice u zemlji čuda”, “101 dalmatinera”, “Cruelle”, “Kralja lavova” i “Pepeljuge”, na red je stigla igrana obrada njihova crtića “Mala sirena” iz 1989., koji je označio preporod Disneyjeva animiranog odjela. Nenad Polimac u 6 minuta priča u videu o filmu što mu je dobro, a što nije, ali tvrdi biti će najgledaniji film u sljedećim danima. Jutanji

21.07.2022. (16:00)

Čudo u Areni

Njegić iz Pule: Odgledali smo film ‘Stric‘ i ostali potpuno šokirani. Ovo je jedan od najintrigantnijih i najnepredvidljivijih novijih hrvatskih filmova

Dosad najbolji hrvatski film prikazan na 69. Pulskom festivalu je “Stric”, dugometražni igrani prvijenac mladih redatelja Andrije Mardešića i Davida Kapca s Mikijem Manojlovićem, Ivanom Roščić, Goranom Bogdanom i Rokom Sikavicom u glavnim ulogama. Ovakav film, mješavinu psihološkog trilera s elementima crne komedije, farse, drame pa i horora, hrvatska kinematografija još nije vidjela i netko bi ga lako mogao zamijeniti za grčki, austrijski, čak i američki spoj žanrovca i “art-house” festivalca. Ne čudi da je “Stric” ili “The Uncle” imao premijeru na Karlovym Varyma kao nešto što je možda mogao snimiti rani Yorgos Lanthimos (“Očnjak”) ili Michael Haneke (“Šašave igre”). Film posjeduje začudnost grčkog “čudnog vala”, ali i uzvišenost novovalnih “elevated” horora s potpisom Jordana Peelea (“Bježi!”, “Mi”) ili dua Veronika Franz-Severin Fiala (“Laku noć, mamice”), iako horor ovdje prijeti ući u kadar kao daleka grmljavina koja možda i ne dođe blizu… piše Marko Njegić za Slobodnu

23.05.2021. (21:30)

Kao naručen

Njegić: ‘Oslo‘ – nije za Oscar, ali zaslužuje Nobel za mir, film o mirovnom sporazumu između Izraela i Palestine iz 1993.

Kolumnist nam preporučuje ekranizaciju istinite priče redatelja Bartletta Sheera istaknuvši: Film ima nevjerojatno pogođen tajming i ne može biti aktualniji u svjetlu novih događaja, a zanimljivo je da je sredinom listopada 2020. jednim dijelom sniman i u Hrvatskoj, točnije Dubrovniku koji je “glumio” Jeruzalem i ugostio ekipu, uključujući glumca Andrewa Scotta(“Sherlock”, “Fleabag”). Prestižna politička drama nastala je u koprodukciji DreamWorksa i iza nje stoji zvučna i nagrađivana ekipa. Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

03.05.2021. (20:00)

Poziv na gledanje

Njegić: ‘Hobotnica i ja‘ – nakon emotivnog, Oscarom nagrađenog filma na ‘hobe‘ ćete gledati drugim očima, možda ih i prestati jesti

Oskarovsko pozlaćivanje Netflixova dokumentarca “Hobotnica i ja” bilo je blago iznenađenje, neovisno o prethodnom trijumfu na dodjeli nagrada Britanske akademije. Na Oscarima su trijumfirali filmovi koji slave život i na univerzalnoj razini projiciraju tračak kolektivnog optimizma kroz osobne priče (“Zemlja nomada”, “Još jedna runda”). “My Octopus Teacher” je takav film, osobna priča plivača/ronioca Craiga Fostera koji se sprijateljio s hobotnicom u morskoj šumi na jugu Afrike i kroz to prijateljstvo prevladao depresiju i naučio nešto više o sebi i svijetu oko sebe, gledajući ga drukčijim očima, “postao senzibilniji za druge”. Marko Njegić, filmski kritičar Slobodne mu je dao 4 zvjezdice.

20.03.2021. (20:30)

Korejci rasturaju kinematografiju

Zrinka Pavlić: ‘Minari’ – jedan od favorita za Oscara duboki je korejski korijen u tlu američkog filma

‘Minari’ je sporogorući i suptilan film koji mnogo više od tipičnih američkih filmova odrastanja poštuje maksimu o tome da u filmu više toga treba pokazati, a ne kazati. Svojom organskom povezanošću s prirodom, koja se očituje i u naslovu filma, on daje brojne prilike za vizualno efektne i dojmljive prizore, ali jednako je slikovit i u prikazu kulturnog okruženja u kojem žive likovi. ‘Minari’ nije bombastičan, ali je velik film, film koji zadire u duboke slojeve ljudske povezanosti tamo gdje se čini da ona jedva jedvice uspijeva. Lee Isaac Chung pritom je uspio i proizvesti postupan rast emocija koje na početku tek trepere da bi se na kraju pretvorile u nezaustavljivi cunami, a da pritom nema nimalo patetike. Njegova će vas mudrost i osjećajnost preplaviti, ali ne i utopiti. Preporučuje Zrinka Pavlić za Tportal

21.02.2021. (20:00)

Nisam gledao, ali sigurno ne valja. I obrnuto (sigurno je dobar)

Polimac o Dari iz Jasenovca: Ne može se priča graditi na zločestim ustašama i nemoćnim Srbima

Tko zna hoćemo li ikad doznati razlog zbog kojeg je ratni spektakl “Dara iz Jasenovca” puno prije najavljene kino premijere (22. travnja, na obljetnicu proboja preživjelih logoraša, mahom muškaraca) premijerno prikazan u subotu uvečer na RTS-u? Dosad smo samo jednom imali takav primjer u povijesti zemalja bivše Jugoslavije, bilo je krajem 1999. kad je skupi “Četverored” Jakova Sedlara umjesto u kinima završio na državnoj televiziji… Podrška američke kritike je izostala, bilo je i pozitivnih recenzija, no dva najutjecajnija glasila, Variety i Los Angeles Times, ocijenila su film izrazito negativno, naglasivši da je u pitanju antihrvatska, antikatolička i prosrpska propaganda… Nadzornici povremeno nekoga smaknu, no krajnje proizvoljno, tako da to dramski ne proizvodi osobit emocionalni učinak, a nakon što upoznate sve likove i prostore u logoru, počinje se provlačiti monotonija… Je li to antihrvatski film? Prije bi ga se moglo proglasiti antiustaškim, što je krajnje legitimno, ali zanima jedino publiku s ovih prostora… – piše Nenad Polimac za Jutarnji.

31.12.2020. (18:30)

Sad je drama, do 2024. bit će horor

Polimac: U kinima prvi holivudski film o pandemiji

Prvom holivudskom filmu o pandemiji štošta se može oprostiti – piše Nenad Polimac o filmu ‘Iza zatvorenih vrata’ (‘Songbird’). Radnja se odigrava 2024. kad je covid-19 mutirao u puno opasniji covid-23 pa su donesene izvanredne mjere. Svatko kod koga se otkriju znakovi zaraze premješta se u karantenu, htio to ili ne, a s njim odlaze i njegovi bližnji jer se smatraju opasnima za sve živo.