Lijep YouTube kanal posvećen arhitekturi i uređenju urbanih domova koja vještim rješenjima postaju ugodne, smirujuće, zelene oaze. Evo još videa sa kanala The Local Project.
Polemikom oko pobjedničkog rješenja za stadion u Maksimiru te javnim savjetovanjem o novim Arhitektonskim politikama (ApolitikA), razotkrila se pozicija arhitekture u Hrvatskoj. Rad milanskog studija VG13, koji je odabrao deveteročlani žiri, doživio je oštar javni i navijački linč zbog odsustva očekivanog spektakla. Pritisak je doveo do reteriranja kluba, grada i države te ulaganja žalbi DKOM-u. Slučaj pokazuje kako struka i nove arhitektonske politike ostaju inferiorne pred političkim interesima i populizmom, pri čenu je javni diskurs preuzela ulica umjesto stručne argumentacije. Ideje
Dom Mile Kunis i Ashtona Kutchera: Ovo je vjerojatno najljepša štala koju ste ikada vidjeli
Moderni stadioni više nisu samo sportska borilišta, već vizualni i brending simboli kojima kluba i države privlače globalnu pozornost. Klubovi poput Real Madrida i Manchester Uniteda traže jedinstven i prepoznatljiv dizajn jer funkcioniraju kao lifestyle brendovi koji zarađuju jednako na prodaji majica kao i na TV pravima. Nakon desetljeća gradnje jednoličnih objekata, arhitektonski uredi danas spajaju tehničke zahtjeve s odvažnim, vizionarskim formama – poput stadiona Birmingham Cityja s 12 dimnjaka. Cilj je stvoriti dugotrajne ikone koje definiraju identitet gradova i nacija na svjetskoj sceni. Piše Dezeen…
Središnji događaj donosi razgovor uživo između ovogodišnjeg dobitnika Pritzkerove nagrade Smiljana Radića Clarkea i švicarskog arhitekta Christiana Kereza, koji će raspravljati o procesu stvaranja i suvremenoj arhitekturi. Program, koji se održava 8. studenog, uključuje i predavanja triju uspješnih domaćih praksi s izložbe Nove perspektive (NEKOLIKO, Krešimir Damjanović i SKUP-A). Razgovore i izlaganja moderirat će Mia Roth Čerina, Vedran Mimica, Maroje Mrduljaš i Dinko Peračić. Vizkultura
Bračni par s djetetom sagradio je na parceli od 900 m² funkcionalnu prizemnicu od 75 m² bez suvišnih kvadrata. Kuća je izgrađena za samo šest mjeseci pomoću sustava lakih čeličnih konstrukcija (LSTK) s dodatnom toplinskom izolacijom. Raspored prostorija osmislili su sami te su na skromnoj površini smjestili dvije spavaće sobe, kupaonicu, ostavu, kotlovnicu i dnevni boravak spojen s kuhinjom pod povišenim stropom. Poseban adut je terasa od 16 m² od drveno-polimernog kompozita, koja služi kao vanjski dnevni boravak. Jutarnji
Waldspirale u Darmstadtu, dovršena 2000. godine, stambeni je kompleks u obliku slova U koji sadrži 105 stanova, kafić, bar i parkiralište. Dizajnirao ju je umjetnik Friedensreich Hundertwasser, a izvela tvrtka Bauverein Darmstadt uz arhitekta Heinza M. Springmanna. Zgradu krasi dijagonalni zeleni krov prekriven travom, cvijećem i drvećem, koji se poput rampe uzdiže do 12. kata. Prepoznatljiva je po šarenoj fasadi bez pravilne mreže i neobičnim prozorima koji “plešu izvan reda”, iz kojih nerijetko raste drveće. Unutarnje dvorište nudi dječje igralište i umjetno jezero za ugodan boravak stanara. Putni kofer, Art, craft & architecture
Predstavljanje pobjedničkog rada za novi stadion Maksimir izazvalo je buru na društvenim mrežama, pretvorivši javnost u kritičare koji su sudili isključivo na temelju vizualnog prikaza, odnosno rendera. Dok je struka branila natječaj, građani i navijači s pravom su istaknuli zanemarivanje ključnih iskustvenih kvaliteta poput akustike, zaštite od vjetra i navijačkog ugođaja. Slučaj Maksimir pokazuje da arhitektura nije samo konačni oblik, već dugotrajan proces. Autor na H-alteru naglašava nužnost uvođenja “nulte faze” i istinske participacije korisnika od samog početka, jer se održivi prostor gradi kroz dijalog, a ne naknadnim komentiranjem već gotovih rješenja.
Da krov na Maksimiru mora biti lagan, nije samo stvar estetike. Arhitekt Otto Barić, i sam sudionik natječaja, upozorio je na velike raspone: na novom stadionu u Kranjčevićevoj konzole su duge oko 20 metara, a na Maksimiru bi trebale dosegnuti oko 50. Smatra da će autori imati zahtjevan posao usklađujući arhitektonsku zamisao sa statikom, tim više što je Zagreb seizmički osjetljivo područje, piše Ivan Podnar za Bug, uspoređujući druge svjetske stadione: važno je da forma prati funkciju travnjaka, krov lagan, a ujedno dovoljno propustan za svjetlost. Sjeća li se tko još Njirićevog Plavog vulkana? Maksimir već iza sebe ima niz neuspješnih i nerealiziranih projekata…
Poznati zagrebački arhitekt Hrvoji Njirić izgradio je na Bukovcu inovativnu dvojnu obiteljsku kuću (“Double Villa Bukovac”) za sebe i obitelj svoga sina. Projekt nudi rješenje za međugeneracijsko stanovanje u prizemlju i po dužini kuće, umjesto tradicionalnih katova, osiguravajući privatnost i povezanost s prirodom. Građena s ograničenim budžetom od oko 2500 eura po kvadratu, kuća funkcionira kao održivi solarni paviljon koji se zimi prirodno grije. Kroz pametni raspored, atrije i fleksibilan prostor, ovaj projekt pokazuje kako se može ekonomično i kvalitetno graditi na maloj parceli u zelenilu. Jutarnji
O najboljima nije odlučivao jedan političar, jedan arhitekt, Dinamo, Grad ili Vlada, nego deveteročlani Ocjenjivački sud u kojem su različiti interesi, koji ovaj projekt čine strašno kompleksnim, bili zastupljeni kroz najvažnije osobe grada, države, nogometnog kluba čiji stadion to jest te domaće i međunarodne arhitektonske struke. Pokušaji da se njihova odluka i odabir već sada rastave na pitanje “tko je kriv” za pobjednički projekt autoru na Vizkulturi su, ako ništa drugo, komični.
Alternativa ovakvom stručnom procesu nije neka romantična neposredna demokracija u kojoj građani kolektivno dolaze do savršenog stadiona. Alternativa vrlo lako postaju populizam, politički pritisci, medijski klikovi i, nedajbože, projektiranje prema onome što je tog tjedna dobilo najviše lajkova. Alternativa su apsolutna generičnost i neautentičnost, brzopoteznost i banalnost – redom karakteristike koje su u Hrvatskoj već odavno pojele svu moguću kvalitetu novoizgrađenog prostora, ponajprije stambenog, a glođu i po svemu ostalom.
Ako od novog Maksimira očekujemo da bude prepoznatljiv, autentičan i arhitektonski relevantan, onda moramo dopustiti mogućnost da u trenutku kada ga prvi put vidimo ne izgleda poput stadiona koji smo već vidjeli deset ili sto puta.