Dragaš: Izbor magazina Rolling Stone - dobru glazbu ne rade samo bijeli frajeri koji sviraju rock - Monitor.hr
27.09. (21:00)

Liste koje glazbu znače, ili ne?

Dragaš: Izbor magazina Rolling Stone – dobru glazbu ne rade samo bijeli frajeri koji sviraju rock

Elem, mojih “500 najboljih” izgledalo bi ili zvučalo sasvim drugačije i nema šanse da bi, barem za moj ukus, ta lista bila slabija od ove koju je kroz zbroj glasova 300 glasača usustavio Rolling Stone, a koju je najprimjerenije shvatiti tek kao jedan od mogućih popisa “ultimativnih” albuma popularne glazbe. U konačnici, na ovih 500 mogao bih nadodati barem još 5000 albuma koje morate čuti prije nego što umrete, a kako su svi udaljeni od vas tek dva-tri klika po zaslonu smartphonea, tableta ili laptopa – iskoristite tu rijetku blagodat modernih vremena! Piše Aleksandar Dragaš za Jutarnji list


Slične vijesti

22.06. (21:00)

Punkom protiv Trumpa

Dragaš o Mouldovoj pjesmi “American Crisis”: “Sloboda govora, ukradena od bande lopova, ova američka kriza, drži me budnim već noćima”

Da i ne znamo o čemu Mould pjeva, pa i da se zove drugačije, teško bi “American Crisis” bilo shvatiti ikako drugačije nego kao ljutitu i bijesnu pjesmu. Zaglušujući rifovi uraganskih gitara, ubojiti ritam s lanca puštenih zvijeri od bubnjeva i basa, apokaliptična melodija i prijeteće urlanje Boba Moulda “American Crisis” čine jednom od najžešćih i najgnjevnijih punk-rock pjesama otkako su The Stooges razvalili “I Wanna Be Your Dog”, a MC5 “Kick Out The Jams”. Glazbenički je njome Mould potvrdio da je teško naći premca punku kad je posrijedi protest, a “American Crisis” jest jedna od najglasnijih protestnih pjesama u proteklih trideset godina. Zanimljivo, Krist Novoselic iz Nirvane, uz kojeg je Mould gostovao na albumu “Wasting Light” Foo Fightersa, priklonio se Trumpu. Recenzira Aleksandar Dragaš za Jutarnji list

25.09.2016. (00:13)

Dragaš: Zašto je 1991. bila zadnja velika godina rocka? Činilo se kako gotovo svaki podžanr ima barem jedno prekretničko djelo…

10.09.2016. (21:23)

“ One-two-three-four ”

Dragaš o prvijencu Ramonesa: 40 godina jednog od najutjecajnijih albuma rocka

“Dolazimo do pitanja kako bi u ovo ili neko jako blisko vrijeme trebao zvučati neki novi debi koji bi tako drastično zaokrenuo kurs rock i pop glazbe kao što su to Ramonesi učinili sa svojim istoimenim prvijencem? Iskreno, nemam odgovor, ali bez obzira na izbor instrumenata – morao bi biti podjednako žestok, beskompromisan, radikalan i prljav, ali inovativan, genijalan i avangardan; na prvu loptu neslušljiv i sulud, no zauvijek neodoljiv i adiktivan; tvrdokorno minimalističan i bazičan, a bezgranično ikoničan i influentan. Sve je to debi Ramonesa bez kojeg ne bi bilo punka kao revolucionarnog zaokreta koji je spasio tadašnjost, a potom i budućnost rock i pop glazbe”, piše Aleksandar Dragaš povodom 40 godina od legendarnog debija Ramonesa. Jutarnji