Normalna čeljad normalno se čudila nad činjenicom da bjegunac od hrvatskog pravosuđa uopće ima muda istom tom pravosuđu ikoga i za što prijavljivati i tražiti pravdu za sebe, a meni se, ovako ukoso nasađenom, povrh toga učinio nekako sumnjivim i sam taj navedeni stih: “Zoki stalno na koki”. Hm, pomislio sam, to se nikako ne uklapa u Vojkovu poetiku i renesansnu metriku, prekratko je, banalan sedmerac kakvog su puni reklamni slogani… Pa sam, eto, napokon poslušao i te zlosretne, nevoljne “Mamiće“. Puni inkriminirani stih – nisam ja od jučer – zapravo glasi “Zdravko i Zoki stalno na koki”. Okej, nije baš klasična renesansa, ali je skladan dvostruko rimovani deseterac, dakle ipak unutar Vojkova versotvornoga kanona. Što znači i što nam poručuje izostavljanje iz tužbe prvih dvaju (okej, triju ako ćemo baš picajzlirati) slogova stiha, onih “zdrav” i “ko”, okej, plus “i”? Je li Zdravko stalno na koki pa nije vidio smisla u pisanju ikakve tužbe? Tportal