Dress code i bicikl
Groupie: Nema počasne lože za Senfa
S vremenom sam totalno zaboravio da u HNK imam svoje počasno sjedalo. U vrijeme kad je intendantica bila Dubravka Vrgoč, u njemu je sjedio književnik Miljenko Jergović. Ovog vikenda sjetio sam se tog svog mjesta u HNK. Iskreno, puno više mi znači moje mjesto u Kroli za šankom. Nema mi goreg mučenja nego gledat hrvatske predstave, ali toliko sam zapao u čamotinju u ovom kišnom, oblačnom Zagrebu da mi se i premijera u HNK i domjenak nakon premijere učinio privlačnim. Vidio sam da je premijera Trilogije o Agamemnonu u režiji Livije Pandur. Ispred HNK odmah sam naišao na neobičnu, upravo kazališnu scenu. Obavijen maglom, na kazališnim stepenicama stajao je moj kolega kolumnist Boris Rašeta s buketom cvijeća.
“Koga čekaš s tim buketom?” pitao sam ga.
Nije mi odgovorio, odmah je skrenuo temu na to kako su mu se u inboks počeli javljat mnogi gejevi otkako sam o njemu počeo pisat u svojim kolumnama. Dok smo raspravljali o gejevima, pored nas je prošao predsjednik Sabora Goran Jandroković. Pogledao sam u tom smjeru i kod Meštrovićeva Zdenca života spazio gradonačelnika Tomaševića. Bio je u crnom odijelu i bijeloj košulji. Takav u svečanom odijelu djelovao je bizarno sjedeći na biciklu. Bizarnosti su doprinosile i bliješteće bijele tenisice. Eto na šta je spao Zagreb, pomislio sam. Na gradonačelnika koji na večernje odijelo nosi bijele tenisice. Iz nove zgode Nacionalne groupie.