Ivica Đikić: Petar Stipetić - čovjek poslije bitke - Monitor.hr
22.09.2019. (21:30)

Trg zaboravljenih vojnika

Ivica Đikić: Petar Stipetić – čovjek poslije bitke

Priča Petra Stipetića jedno je od najuvjerljivijih svjedočanstava o suštinskom karakteru samostalne Hrvatske i našega društva: ova zemlja i ovo društvo srame se svakoga koga se ne može svesti na razinu provincijalnog nacionalizma i slijepe odanosti kolektivnim mitovima i zabludama, a količina srama upravo je proporcionalna količini zasluga, čestitosti i relevantnosti dotičnoga pojedinca – piše kolumnist Novosti o pokojnom generalu JNA i HV-a.


Slične vijesti

10.08. (14:00)

Novine na ledu, a država bez klizaljki

Ivica Đikić: Mislim da je tiskano novinarstvo u Hrvatskoj propalo

Ali se po nekoj inerciji ta santa leda kliže, doslovce po inerciji, po gravitaciji, a ne zato što se tu nešto poduzima i događa. To je i na moju veliku žalost, a ako se ovim ritmom nastavi i ako se nešto ne poduzme, a poduzetna je samo država, nećemo imati ni ozbiljni ni neozbiljne novine na papiru za nekoliko godina – smatra Đikić. Tiraže dnevnih listova su već sad na granici rentabilnosti ili ispod njih. Mislim da je jedini spas to da se novinarstvo proglasi javnim dobrom kao što je proglašeno zdravstvo i školstvo, iako su i školstvo i zdravstvo kod nas u krizi. Ravno do dna

08.08. (00:00)

Hrvatstvo na žlicu: sad s još manje ljudskosti!

Đikić: Oluja jedne dimenzije

Kako se i zašto Hrvatskoj dogodila regresija u nacionalističko jednoumlje kad je riječ o odnosu politike i javnosti prema stradanju Srba u “Oluji”, to jest kad je riječ o odnosu spram ratnih zločina počinjenih s hrvatske strane? Ne mislimo, naravno, na promjenu u pogledu kaznenog progona odgovornih za te zločine: od toga je Hrvatska definitivno odustala još 2012., kad je Haški sud oslobodio Antu Gotovinu i Mladena Markača.

Što se dogodilo premijeru Plenkoviću da više nije u stanju izgovoriti jednu jedinu jasnu i suvislu rečenicu – bez ograđivanja i relativizacije – o stradanju Srba u “Oluji”? Da, ulazak Domovinskog pokreta u vladajuću koaliciju, i to u ulozi ključnog partnera, pomaknuo je udesno cijelu političku scenu, pa tako i HDZ, ali to ne može biti glavni razlog jer oslabljeni Domovinski pokret ipak više ovisi o HDZ-u nego što HDZ ovisi o DP-u.

Prije će stoga biti da je Plenkovićevo skretanje udesno uvjetovano nastojanjem da parira autentičnim unutarstranačkim desničarima predvođenima Ivanom Anušićem, da im maksimalno suzi manevarski prostor, da se dokaže i u pogledu hrvatstva kako bi izbio sve adute onima unutar HDZ-a za koje procjenjuje da su opasni za njegovu svemoć jer valjda ne pokazuju u dovoljnoj mjeri lojalnost i zahvalnost… Piše Ivica Đikić za Novosti.

01.08. (10:00)

Moral visoke čistoće: ispiran pet puta, ne ispituje se dalje

Đikić: Abecedarij Oluje

F kao fakti. Faktografija je suvišna, štoviše, faktografija smeta kad je riječ o izgradnji hrvatskog mita o čistoći “Oluje” i bezgrešnom herojstvu hrvatskih vojnika, pa se činjenice više i ne spominju: politička, intelektualna i kulturna vrhuška ove zemlje prekrila je sve pobijene srpske starce i sve opljačkane i spaljene kuće oslobađajućom haškom presudom Gotovini, Markaču i Čermaku, presudom koja je u Hrvatskoj shvaćena kao internacionalni certifikat o moralnoj neupitnosti rečene vojne operacije, premda se takvo što nikako ne može iščitati iz te presude. I premda, što je još važnije, svi dobro znaju za razmjere – do danas uglavnom sudski nekažnjene – osvete i zločinačke obijesti što su ih u ljeto i ranu jesen 1995. prakticirale Hrvatska vojska i specijalne postrojbe policije… Ivica Đikić za Novosti

03.07. (10:00)

Povjerenstvo koje njima treba

Đikić: Loša bila ’25.

Penavina nevoljkost oko ulaska u Vladu na način da bude i potpredsjednik i da preuzme neki konkretni resor porodila je ideju vodstva Domovinskog pokreta da Penava odustane od Vlade ako mu premijer Andrej Plenković povjeri osnivanje i vođenje nekakvog ureda za svjetonazorska pitanja, odnosno svojevrsne državne ideološke komisije (Na kraju će voditi Vladino povjerenstvo za istraživanje komunističkih zločina iz Drugog svjetskog rata (tportal)). Među živima više nema nikoga koga bi se u krivičnom smislu moglo povezati s poslijeratnim zločinima koji su obuhvaćeni skupnim imenom Bleiburg, a što se tiče potencijalnih krivaca za udbaška ubojstva u inozemstvu, oni su ili mrtvi, ili nedostupni hrvatskom pravosuđu, ili su već osuđeni. U prijevodu, Penava i Domovinski pokret dobit će politički instrument za prikupljanje poena – točnije, za politički opstanak – na forsiranju povijesnog revizionizma te na politikantskom i diletantskom bavljenju ozbiljnom tematikom. Ivica Đikić za Novosti.

27.06. (10:00)

Tužni ruski ratni film ih dirn'o, svojski - 'E, to vidiš, da je njima ratova i vojski!'

Đikić: Sjevernoatlantski kavez

Prihvaćanje obaveze od pet posto izdvajanja za obranu plod je nakane europskih saveznica da se umile Trumpu e da SAD ne bi sasvim digao ruke od NATO-a. Zašto je Trump inzistirao na tom povećanju ako ga ta vrsta saveza, zapravo, ne zanima? Zato da se europske zemlje potakne na ozbiljniju kupovinu sofisticiranog i vrtoglavo skupog američkog oružja. Petpostotno trošenje BDP-a na obranu obična je trgovačka ucjena koja će, naravno, usput rezultirati i time da će vojske članica NATO-a postati opremljenije i snažnije u pogledu borbene tehnike. Problem manjka ljudstva bit će, pak, teže rješiv, pa se o tome izbjegava razgovarati. Ivica Đikić za Novosti.

29.05. (22:00)

Kad sudac igra za plave

Đikić o Turudiću: HDZ-u na usluzi

HDZ može biti zadovoljan prvom godinom mandata Ivana Turudića. Da nakon otimanja istrage EPPO-u u vezi Beroša i kompanjona glavni državni odvjetnik ništa više ne odradi u korist vladajuće stranke, Plenkoviću se već isplatilo instaliranje tog kontaminiranog bivšeg suca na jednu od najmoćnijih pozicija u državi. Turudić je i inače sklon zauzimati pozu nedužne žrtve zlih i nepristojnih političara te bježati u zaklon svoje formalne profesije i nezavisnosti pravosuđa, ali odbija vidjeti da se on sam već godinama ponaša kao političar, i to političar HDZ-ovske ili desne provenijencije. Ivica Đikić za Novosti.

22.05. (22:00)

Li-la, comme ci, comme ca

Đikić: Niti je HDZ polučio spektakularan uspjeh, niti je SDP doživio totalni potop

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić ima manje razloga da bude zadovoljan poslije prvog kruga lokalnih izbora nego predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković, premda ni Plenković nema baš čvrste temelje za manifestiranje trijumfalizma, što ne znači da brojevi, kao i obično, ne govore u prilog tezi o HDZ-ovoj izbornoj pobjedi. Ako SDP pobijedi u tri od šest županija i u gradu Puli, to bi uvelike moglo kompenzirati gubitak Rijeke i Siska, pogotovo ako među osvojenim županijama bude i neka od onih u kojima je trenutačno na vlasti HDZ. Koalicija Možemo!-SDP u zagrebačkoj skupštini ima stabilnu većinu i neće morati pristajati na kompromise da bi mogla donositi odluke, primjerice one koje se tiču urbanizma i graditeljstva. Ivica Đikić analizira rezultate lokalnih izbora za Novosti.

08.05. (18:00)

Sam protiv malo jačih igrača

Đikić: Sam protiv svih prema svom porazu

Ivan Anušić sukobio se s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem, zaoštrava sukob s predsjednikom Vlade i stranačkim šefom Andrejem Plenkovićem, ne može računati na pomoć ministra branitelja Tome Medveda, a ni postavljanje vlastitog kadra na čelo ZTC-a mu ne ide. Evidentno je da Anušić ne odustaje od potpunog ovladavanja ZTC-om usprkos Plenkovićevim prilično jasnim signalima da spusti loptu i da do daljnjeg obustavi operaciju rušenja Ivice Vidovića, predsjednika Uprave ZTC-a, operaciju koja se dosad zasnivala na puštanju u javni optjecaj uglavnom neutemeljenih optužbi na Vidovićev račun.

Kako god, Anušić se toliko angažirao da iz ove priče može izići ili kao pobjednik ili kao poraženi; isključen je neriješen ishod. Rasplet ćemo pričekati do okončanja predstojećih lokalnih izbora, no bez obzira na to kako će za HDZ završiti ti izbori čini se da politički limitirani Anušić sam sebe uvlači u ćorsokak unutarstranačkog disidentstva s dobrim izgledima da odonud iziđe kao gubitnik, to jest da manje-više prospe šansu da naslijedi Plenkovića kad jednom za to dođe vrijeme. Ivica Đikić za Novosti.

25.04. (00:00)

Jedna druga tvrđa kohabitacija

Đikić: Igra živaca

Anušić, da posjetimo, već gotovo tri mjeseca pokušava ishoditi smjenu direktora ZTC-a, a u posljednja tri-četiri tjedna čini to odašiljanjem javnih zahtjeva i – što neposrednim, što posrednim – iznošenjem razloga za Vidovićevo razrješenje .Odnos Andreja Plenkovića i Ivana Anušića prožet je nepovjerenjem, ali Anušiću još ne odgovara otvorena konfrontacija jer nije dovoljno jak da sad sruši Plenkovića pa makar rezultati skorih lokalnih izbora bili takvi da HDZ-u ne otvore prostor za trijumfalizam. Premijer bi, pak, mogao iskoristiti svaki ishitreni potez ministra obrane da se pokuša obračunati s njime. U svakom slučaju, radi se o trenutačno najvažnijoj igri živaca u hrvatskoj politici. Ivica Đikić za Novosti.

12.04. (00:00)

Tako je govorio iskusni diplomat

Budimir Lončar iz razgovora s Đikićem: Tuđman nije mogao pojmiti pogubnost nacionalizma

Tuđman je znao postaviti realne ciljeve, ali je često griješio u taktičkim potezima. Godina 1991. ključna je njegova godina u strateškom smislu, važnija čak i od 1995. Tuđman je pobijedio 1991., iako se tada možda nije činilo tako. Do siječnja 1992. i međunarodnog priznanja bili su obavljeni gotovo svi glavni poslovi koji Tuđmana čine važnom ličnošću u hrvatskoj povijesti. No, njegovo prešutno dopuštenje da se tijekom rata do određene mjere koketira s ikonografijom i idejom ustaštva i relativiziranjem NDH značio je puštanje duha iz boce, a što vrijeme više odmiče, taj je duh sve življi i nanosi sve veću štetu Hrvatskoj na mnogim razinama. Tuđman je odgovoran i za strahovitu ekonomsku devastaciju i grabež u privatizaciji započetoj i provedenoj u ratnim okolnostima te za demokratski deficit i sklonost autokraciji pod egidom ugroženosti državne nezavisnosti i nakon završetka rata… No, kao sugovornik je bio dobar i inspirativan, bio je ambiciozan pa i pretenciozan, ali pristojan, nikad nije udarao ispod pojasa. Iz knjige Ivice Đikića “Budimir Lončar – prije i poslije kraja”. Novosti