Hrvatska može biti energetski neovisna te sve svoje potrebe za energijom zadovoljavati iz obnovljivih izvora, objavio je u studiji Greenpeace uoči konferencije o klimi u Parizu, a u suradnji s Fakultetom strojarstva i brodogradnje te Zelenom energetskom zadrugom
„Studija je naručena s ciljem ubrzanja trajne transformacije hrvatske energetike i udaljavanja od fosilnih goriva prema 100-postotnom udjelu obnovljivih izvora energije do sredine stoljeća. Ovo je prvi ovakav scenarij u Hrvatskoj, koji pokazuje da bez ikakvih ekonomskih gubitaka možemo u potpunosti prijeći na vlastite obnovljive izvore energije. Time Hrvatska postiže neovisnost o uvozu energenata, otvara zelena radna mjesta, privlači nove investicije i čuva okoliš“ istaknuo je Marko Gregović, predstavnik Greenpeacea.
U nova proizvodna postrojenja trebalo bi investirati 13 milijardi €, no analiza pokazuje da bi se tijekom tranzicije uvelike smanjio uvoz energenata, čime bi se uštedjelo 4 do 5 milijardi € godišnje. Utjecaj na porast BDP-a bio bi četverostruk u odnosu na porast cijena energetskog sustava, a otvorilo bi se 65.180 novih radnih mjesta, čak 192.000 ako uključimo radna mjesta za proizvodnju biogoriva. Dodatno bi se izbjeglo 1,8 do 1,9 milijuna tona emisija CO2. Ušteđeni novac mogao bi se upotrijebiti za druge investicije koje bi otvarale dodatna radna mjesta, naglasio je Edo Jerkić iz Zelene energetske zadruge.
Uz navedene zaključke koji prikazuju prednosti energetske tranzicije za razvoj zemlje, u analizi su obrađeni prikazi slučaja za pojedine sektore od posebnog interesa za Hrvatsku: kampove, apartmane, hotele, škole, otoke i OPG-ove. Analiza po sektorima pokazuje kako je lako ostvariti pozitivan multiplikacijski učinak primjenom malih distribuiranih izvora energije u kombinaciji s mjerama povećanja energetske učinkovitosti.
„Za razliku od tradicionalnog shvaćanja da se razvoj energetskog sektora događa kroz razvoj velikih industrija i centralizirane energetske infrastrukture koju predvode velike korporacije poput nacionalnih elektroprivreda i naftnih industrija, iskustva iz zemalja u kojima je postignuta ‘zelena transformacija’ govore upravo suprotno. Razvoj energetskog sektora događa se kroz razvoj manjih sustava koji će pridonijeti diversifikaciji lokalnih energetskih izvora uz zadržavanje najmanjeg utjecaja na okoliš. Nosioci takvog razvoja su male i srednje tvrtke i pojedinci; on prati njihovu tranziciju i predstavlja model postizanja energetske samoodrživosti na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou“, ističe dr. Goran Krajačić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
Obnovljiva energetika podrazumijeva velik investicijski potencijal kao i značajan broj radnih mjesta, posebno u manje razvijenim krajevima. “Uz smanjenje troškova energije, dodatno bi se povećala konkurentnost i privlačnost navedenih osnovnih djelatnosti, proširila nova znanja i kompetencije za budućnost i stvorile osnove za društveno poduzetništvo i cirkularnu ekonomiju koje polako ulaze u sve strategije razvoja EU kao dugoročna rješenja za razvoj gospodarstva koje u jednakoj mjeri poštuje ekonomske, ekološke i društvene kriterije održivosti projekata” ističe Leo Jerkić iz Zelene energetske zadruge.
