Klasić: Trump nije mirotvorac. On je biznismen, ucjenjivač… Može vas sutra sravniti sa zemljom - Monitor.hr
Prekjučer (17:00)

Daj Nobela ako želiš živjeti

Klasić: Trump nije mirotvorac. On je biznismen, ucjenjivač… Može vas sutra sravniti sa zemljom

Povjesničar Hrvoje Klasić ocijenio je za N1 da je napad Hamasa 7. listopada šokirao svijet, ali i ostavio Izraelu gorak okus zbog globalnih pro-palestinskih prosvjeda. Smatra da je Hamas izgubio potporu u Gazi, ali je stekao onu na Zapadnoj obali. Klasić sumnja da je Izraelov cilj samo uništenje Hamasa, te upozorava da je Gaza na rubu uništenja. Uspoređujući Trumpa s “ucjenjivačem”, kaže da je njegov 20-točaka plan temelj pregovora, ali i potencijalna prijetnja miru: “Ironično, svjetski mir danas ovisi o Donaldu Trumpu, a Nobel za njega bila bi sramota za svjetski poredak.”


Slične vijesti

Nedjelja (14:00)

Kad se predsjednik boji punka više nego tenkova

Punk protiv predsjednika – kad rifovi marširaju na Washington

rumpov obračun s navodnim „teroristima“ iz Antife u Portlandu zapravo je sukob s idejom koja se rodila u američkom punku 1980-ih, među bendovima poput Dead Kennedys, MDC i Black Flag. Antifa u SAD-u nije organizirana struktura, nego mreža aktivista koja baštini antirasističke i antifašističke akcije skinhead pokreta i HC scene. Od Pussy Riot do Toma Morella, glazbenici su ponovno na prvoj crti kulturnog otpora – s porukom „No Trump, No KKK, No Fascist USA“. Ravno do dna donosi cijeli popis

Subota (09:00)

Prijetnje dođu i odu, smijeh ostaje

Satira protiv autoritarizma: Usporedba Trumpa i Putina po pitanju medijskih sloboda

Tvorac ruskog satiričnog showa Kukly uspoređuje napade Donalda Trumpa na američke komičare s Putinovim gašenjem emisije u Rusiji. Naglašava da satira razotkriva istinu i štiti demokraciju, dok autoritarni vođe pokušavaju ugušiti smijeh. Iako Trump pokazuje autoritarne sklonosti, američke institucije ograničavaju njegovu moć, za razliku od Putina koji je potpuno podredio Rusiju sebi. Trump je u napadima na neistomišljenike daleko izravniji. Ne skriva da se sveti svojim političkim protivnicima. Šenderovič savjetuje komičarima da ostanu čvrsti, jer smijeh ostaje nezaustavljiv i ključ slobode govora. Možda je Jimmy Kimmel poljuljan, ali Jon Stewart je na TV-u već 30 godina i nitko ga nikad nije smijenio. N1

23.09. (20:00)

Ekipa sumnjivih namjera na znanstvenom terenu

Paracetamol, leukovorin i autizam – što kaže znanost, a što politika

Znanstvena istraživanja ne potvrđuju vezu paracetamola i autizma, dok folna kiselina ostaje ključna u trudnoći, a leukovorin može pomoći malom dijelu djece s potvrđenim metaboličkim deficitom. Cjepiva uopće nisu tema službenih dokumenata, ali Trump ih je ubacio radi političkog performansa, spominjući i Amiše kao mitološki „dokaz“ bez autizma. Posljedica takvih istupa je širenje nepovjerenja i skretanje pažnje s važnih istraživanja, dok pseudoznanost dobiva prostor, a znanost ostaje zakinuta za sredstva i fokus. Igor Berecki za Bug

 

23.09. (16:00)

Kad filter za mozgove postane cjediljka za populizam

Vizek o uskraćivanju radnih viza Indijcima: Jedna Amerika živi od globalnog talenta i zna da bez njega ne može, a druga se od toga želi zaštititi viznim barijerama

Kontroverzna odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da odreže naknadu od 100 tisuća dolara za izdavanje vize H-1B, dokumenta uz pomoć kojega je velik broj Indijaca i Kineza iz visokotehnoloških sektora dug niz godina obogaćivao američku ekonomiju i društvo, mogla bi unijeti korjenite promjene u način na koji funkcionira SAD. Naime upravo su Indijci najbrojniji korisnici ovog viznog programa i na njih se odnosi i do 75 posto od ukupno 85 tisuća viza H-1B što se izdaju godišnje. Američko visoko obrazovanje do sada služilo kao najvažniji ulazni filtar globalnog talenta: mladi ljudi najprije dođu studirati, zatim kroz OPT, a potom i kroz vize H-1B ostanu u SAD-u raditi i doprinositi američkoj ekonomiji. To ujedno pogoduje i korporacijama. Kao i kod carinske politike, i kod ove odluke o imigracijskoj politici, ključni motiv za njenu promjenu nije kalibriranje reguliranje stanja na tržištu rada, već nešto što zadire puno dublje u američki identitet – vrijednosni sustav. Maruška Vizek o svom iskustvu iz Seattlea, za tportal.

22.09. (22:00)

Kultura otkazivanja, sada i s mecima

Pojmovi kao što su Ustav i demokracija Trumpa samo sputavaju u onome što si je davno zacrtao postići, a to je postati diktatorom

Metak koji je ubio Charlieja Kirka uzeo je više od života jednog online širitelja mržnje, seksizma i rasne netrpeljivosti. Premda je politička inklinacija njegovog ubojice, 22-godišnjeg Tylera Robinsona potpuno nejasna, kako je često slučaj s mladićima njegovih godina, s obje strane ideološkog spektra uslijedile su optužbe da pripada onima drugima, a bez ikakvog dokaza administracija predsjednika Donalda Trumpa odlučila je za atentat optužiti radikalnu ljevicu i krenuti u križarski rat protiv svojih neistomišljenika. Sam Donald Trump je utjelovljenje borca protiv političke korektnosti i u Bijelu se kuću vratio djelomično upravo i kao borac protiv tzv. “cancel kulture”. Ali prvom prilikom koja mu se pružila i sam je preuzeo oružje te iste kulture kad mu je poslužilo da stane na kraj onima koji su spremni kritizirati njega i njegovu agendu.

Treba biti jasno da je Trump po svim mjerilima nepopularan predsjednik svugdje izvan kruga svoje tvrdokorne baze, makar je i tamo pokušajem zataškavanja slučaja Epstien uspio izgubiti auru nedodirljivosti. Čvrsta ekonomija koju je obećavao i koja mu je donijela pobjedu na izborima daleko je od realizacije, a za to su najviše zaslužni njegovi vlastiti potezi poput divljanja s uvođenjem carina i masovnim deportacijama imigranata. Cijena života u Americi umjesto da pada samo nastavlja s rastom, a birači to osjećaju više nego ideološke podjele. Ivan Laić za Ravno do dna

19.09. (16:00)

Kad daljinski više ne bira program

Hollywood na MAGA pogon: Progresivni glasovi zamijenjuju se reality showom i biblijskim blokbusterima

Smrt Roberta Redforda simbolizira kraj liberalne Hollywoodske ere. Američka industrija zabave sve se više okreće desno, ukidajući emisije kritičara Trumpa poput Kimmela i Colberta. Medijski konglomerati, povezani s Trumpom, prestrukturiraju programe i vlasništvo, dok DEI inicijative nestaju. Streaming i ekonomski pritisci potiču razvoj religioznog i konzervativnog sadržaja, poput „Sound of Freedom“. Hollywood danas više traži sigurnu zaradu nego društvenu kritiku, a opstanak znači uklapanje u MAGA ideologiju. DW

19.09. (15:00)

Hip hop kao novi punk

Hip-hop kultura protiv Trumpa: u svojim pjesmama otvoreno prozivaju migracijsku politiku, rasizam, podršku Izraelu te anti-trans mjere

Između 2016. i 2020. izašao je niz singlova kojima se žanr odupirao retorici i licemjerju novog predsjednika. YG i Nipsey Hu$$le izbacili su direktni udarac nazvan FDT (Fuck Donald Trump), dok je Eminem u Campaign Speechu opisao Trumpa kao “jebenu tempiranu bombu s prstom na crvenom gumbu (…) koji nikome ne mora polagati račune”. Bilo je i javnih istupa poput Mac Millerove izjave kojom je Trumpu poručio da je “rasistički kurvin sin” koji želi ”Ameriku ponovno učiniti bjelačkom”. Dissovi prema “velikom vođi” stizali su sa svih strana, i iz gotovo svake razine rap miljea. No očekivani kontraudar hip hopa trenutnoj vladi gotovo da i ne postoji u današnjem mainstreamu.

Dok pojedini hip-hop veterani podržavaju Trumpa, drugi, poput Toma Morella (RATM), Pussy Riota ili B-Reala, javno prozivaju ICE i administraciju. Uz njih se ističu noviji glasovi poput The Neighborhood Kids, trans reperice DAMAG3 i queer latino umjetnika Caina Culta, koji u pjesmama kritiziraju kapitalizam, nasilje nad imigrantima i potlačenima te američko suučesništvo u genocidu. Iako nisu mainstream, preko TikToka i Instagrama dosežu stotine tisuća ljudi, potvrđujući da suvremeni otpor ima snažan soundtrack. Kulturpunkt

07.09. (23:00)

Traži se novi Kissinger, a ne još jedan Kiss-his-ass-inger

Trumpovi pokušaji da oslabi Kinu preko Moskve završavaju jačanjem kinesko-ruske osovine

Autori poput Thomasa Friedmana ili Charlesa Kupchana zamišljali su što bi se dogodilo kada bi Washington ponovio uspjeh iz 1972. godine, ali obrnuto: umjesto da iskoristi Kinu protiv Sovjetskog Saveza, pokušao bi pridobiti Rusiju kako bi obuzdao Kinu. Ideja je bila sugestivna i podsjećala je na elegantnu geopolitičku simetriju. Ako je Kissinger tada otvorio vrata Pekingu i time preokrenuo tok Hladnog rata, zašto danas ne bi bilo moguće otvoriti vrata Moskvi i promijeniti odnose snaga u rivalstvu s Kinom. Kissinger je 1972. uspio jer je iskoristio pukotinu koja je već postojala. Sovjetski Savez i Kina tada su bili na rubu oružanog sukoba.

Trump prema Putinu nastupa onako kako sam voli da se prema njemu nastupa: dodvoravanjem i laskanjem. Uvjeren je da će Putin popustiti pred gestama koje Trump sam traži od drugih kada mu se klanjaju. Ali Putin se ne može kupiti aplauzom. Njegova politika počiva na nečemu posve drugom: na stalnom osporavanju Zapada i vraćanju Rusije u imaginarni imperijalni sjaj. Upravo zato „obrnuti Kissinger“ u stvarnosti ne prolazi. Osim toga, Trumpovi pokušaji završavaju slabljenjem spona s transatlantskim partnerima Domagoj Juričić za Ideje.

22.08. (20:00)

Bijela kuća kao hostel s preglasnim gazdom

Biograf otkriva Trumpove tajne iz spavaće sobe: brave, posteljina i beskrajni monolozi

Biograf Michael Wolff otkrio je da se Donald Trump barem dvaput sukobio s osobljem Bijele kuće zbog spavaće sobe – jednom zbog brave na vratima, drugi put zbog promijenjene posteljine. Ovalni ured opisuje kao „autobusni kolodvor“ u kojem Trump neprekidno monologizira, dok ga suradnici samo glume da slušaju. Prema Wolffu, Trump zapravo nema prijatelja i razgovara na telefonu sve dok ne zaspi. Njegova dominantna osobina, tvrdi autor, jest neumorna pričljivost – toliko da je drugima gotovo nemoguće doći do riječi. Bijela kuća Wolffove priče demantira kao izmišljotine. tportal