Postnikov: Kako je propao Internet - Monitor.hr
Danas (10:00)

'Što je nama internet gori, njima je bolji'

Postnikov: Kako je propao Internet

Otkada zapravo internet propada? Otprije par godina, kada se podigla plima apokaliptičnih pojmova, svih tih ragebaitova, doomscrollova i brainrotova? Otprije jedne decenije, kada smo prateći Donalda Trumpa počeli govoriti o lažnim vijestima? Ili još ranije? Hot tejk: propada otkad znamo za njega. Sve je više znakova, dakle, da nam internet nije dobro. A opet, kompulzivna proizvodnja flashy pojmova koji bi trebali objasniti šta se to događa kao da prikriva najjednostavniji odgovor. Mislim, jasno – isprike zbog staromodnog diskursa – na logiku profita. Jer dok mi doomscrollamo, dok rejdžamo i brainrotamo, dok se polariziramo i navlačimo na baitove, čekirajući liste novih riječi godine, na samom vrhu liste najbogatijih ljudi svijeta bubre sumanute cifre uz imena Muska, Zuckerberga, Bezosa i ostalih vlasnika internetskih platformi. Boris Postnikov za Novosti.


Slične vijesti

04.12. (12:00)

Imaš stav, ali ne usudiš ga se izreći nemaskiran?

Postnikov: Osjetio si se prozvanim, mada uopće nisi fašist? Riješi kviz i saznaj odgovor

Nakon masovnih antifašističkih marševa u Puli, Rijeci, Zadru i Zagrebu, nije neobično ako si zbunjen: dobro znaš da nisi fašist, ali nisi baš ni antifašist. Ne brini se, to je vrlo raširena pojava. U suradnji s vodećim domaćim stručnjacima za anti-antifašizam na Novostima sastavili su specijalni kviz koji će ti pomoći da otkriješ svoje mjesto u političkom životu Republike Hrvatske. Zamislili su četiri jednostavne situacije, a na tebi je samo da se u svakoj odlučiš za neku od solucija: a, b, c ili d.

14.11. (19:00)

Kad ulica vodi državu

Postnikov: Dani srpske kulture pretvorili su se u dugu mračnu noć

Rezime: četiri otkazana kulturna zbivanja, jedan prosvjed, jedan masovni fizički napad koji je u zadnji tren spriječila policija, nekoliko noćnih akcija ekipe pod maskama i skandal oko Dejana Medakovića. Sve to u izvedbi jedva nekoliko desetaka huligana koje ne podržavaju ni ostali navijači njihovih klubova. A tek nas čeka najveći izazov. Dok nekoliko desetaka maskiranih huligana strateški raspoređenih od Splita i Zagreba do Rijeke i Vukovara diktira ritam političkih zbivanja u državi, a HDZ-ovci i dalje mantraju o “ljevičarskoj histeriji”, Obuljen Koržinek pojavila se u studiju HRT-a da utvrdi gradivo, zamjerivši voditelju da nije spomenuo zahtjev za otkazivanjem baletne predstave izraelskog koreografa.

Neposredni povod za ministričin napad na lijeve ekstremiste u Rijeci bio je napad desnih ekstremista u Splitu. Logično: kada pedesetak ustašoidnih Torcidaša pod fantomkama navali na djecu, starce i jednog branitelja Vukovara pogrešne nacionalnosti, pa ih potjera iz gradskog prostora dovikujući “smeća srpska”, urlajući “za dom spremni” i cinično dobacujući “neće vam nitko ništa”, koga osuditi ako ne riječke aktiviste? Boris Postnikov za Novosti

12.11. (13:00)

Da poludiš od slobodnog tržišta

Musk pokrenuo Grokipediju, a Hrvatska već ima vlastitu verziju – samo bez umjetne inteligencije

Elon Musk pokrenuo je Grokipediju – online enciklopediju koju uređuje umjetna inteligencija, zamišljenu kao “antipod” Wikipediji, za koju tvrdi da je ideološki pristrana ulijevo. Grokipedia, iako formalno uravnotežena, pokazuje jasnu sklonost kapitalizmu koji brani od i najmanje kritike, i oslanja se na izvore poput Cato Instituta i Heritage Foundationa. Boris Postnikov za Novosti uspoređuje Muskov projekt s hrvatskom Wikipedijom, koju su godinama kontrolirali ekstremno desni moderatori, tvrdeći da je Hrvatska u tom pogledu “ispred Zapada” — jer je svoje ideološke bitke u enciklopedijama već odradila (oslobodivši se ekstremno desnih moderatora), bez potrebe za umjetnom inteligencijom.

30.10. (00:00)

Još da PTA snimi film prema romanu, gdje bi nam bio kraj

Ustaše u raljama postmodernizma: Thomas Pynchon u svoj novi roman ubacio Kraljevinu Jugoslaviju i lekciju o pozdravu ZDS

“Shadow Ticket” se ove godine čekao nestrpljivije nego inače: uoči izlaska iz tiska u kinima je zaigrala bjesomučno hvaljena “Jedna bitka za drugom” P. T. Andersona, snimljena prema motivima Pynchonovog “Vinelanda”, pisac je visoko kotirao na kladionicama za Nobela, a i ovo bi mu, s obzirom na to da je napunio 88 godina, lako mogao biti posljednji roman. I onda on u njega stavi ustaše. Kažem vam, zavjera.

Ako Thomas Pynchon i ne kuje zavjere protiv Hrvatske – znaju svi koji su ga čitali – onda nevjerojatne, uvrnute urote redovno pokreću radnju njegovih romana. Pa je tako i ona epizoda iz logora za obuku ustaških terorista samo jedan od narativnih krakova kojima tipično pinčonovska priča poput neke pomahnitale hobotnice grabi čitaoca s raznih strana.

Svega tu ima: tajanstvenih podmornica i golemih cepelina, Kraljevine Jugoslavije i kokaina, lampadofilije (to bi bilo seksualno uzbuđenje pri pogledu na lampu) i Međunarodnog sindikata radnika u industriji sira, “Hitlernazionale” (to je pak pjesma koju na melodiju “Internacionale” Führeru pjevaju nacisti) i nečega što se zove Gesichtsröhre ili u prijevodu Face-Tube, a u osnovi predstavlja nacistički prototip Facebooka iz tridesetih godina prošlog stoljeća… Boris Postnikov za Novosti

23.10. (00:00)

Jugoslavija je mrtva, ali književni ratovi još pucaju

Postnikov: Jedina žrtva Jugoslavije bila je – jugoslavenska književnost

Novinar i kritičar Boris Postnikov govori o optužbama za “jugonostalgiju” nakon objave knjige Književna Republika Jugoslavija, pojašnjavajući da je cilj uspostavljanje slobode čitanja i kritike izvan strogih nacionalnih kanona. Prisjeća se rada u marketingu i uređivanja tjednika Zarez u vrijeme studentskih i aktivističkih prosvjeda. Govori o odnosu ljevice prema kapitalizmu te brani Hajduk i njegovu najuspješniju povijest pod petokrakom. Zaključuje da kritički osvrt na jugoslavenski period omogućuje učenje iz prošlosti, a da međunarodna prepoznatljivost postjugoslavenskih autora nadilazi domaće političke prepirke. Odbacuje optužbe o “jugonostalgiji” i ističe da se o Jugoslaviji danas smije govoriti samo negativno. Kritizirao je i Mirjanu Kasapović zbog, kako kaže, nepoznavanja književne teorije te dodao da su anacionalni autori poput Ugrešić i Matvejevića često bili žrtve nacionalističkih pritisaka. Novosti

17.10. (10:00)

Filozofski teatar izvan teatra

Postnikov: Dubravka Vrgoč promašila temu – bojkot nije “cancel culture”

Ako je ravnateljici trebao neki upečatljiv strani termin, pritom, nije trebala tražiti daleko. Varufakisov bojkot (Index) očito, naime, pripada pokretu poznatom po nazivu BDS: boycott, divestment, sanctions. Ili: bojkot, povlačenje investicija, uvođenje sankcija. BDS Hrvatska, na kraju krajeva, potpisao je još onaj ljetošnji poziv na otkazivanje Naharinovog gostovanja. Ali Vrgoč, čini se, o tome ne zna ništa. I tu dolazimo do problema: njezini pozivi na “dijalog”, na “zajedničko promišljanje svijeta” i na “susret različitih pogleda” ne mogu biti ništa nego floskula ako osoba koja na dijalog poziva odbija odvojiti barem malo vremena da se informira o “različitim pogledima” ljudi s kojima bi “zajednički promišljala svijet”.

A nije teško informirati se. Lakše je, naravno, unaprijed otpisati neistomišljenike kao ekstremiste, čudake zatvorene za bilo kakvu raspravu, strašne kancelaše i kancelašice. Međutim, iza pokreta BDS stoji preko 20 godina zajedničkog internacionalnog iskustva, suradnja nebrojenih organizacija i pojedinaca, razmjena znanja i uvida. Ništa ekstremno ne sadrži njihova platforma: BDS se eksplicitno poziva na Opću deklaraciju o ljudskim pravima i na šire tekovine međunarodnog prava. Boris Postnikov za Novosti o traženju da se otkaže nastup plesne predstave izraelskog koreografa.

12.10. (18:00)

O pričama i PR-ičama

Postnikov: Što propuštate ako nemate 250 do 400 eura za Hararija u Lisinskom

Zadatak da nas uvjeri kako Harari uživo vrijedi svakog od onih 250 do 400 eura preuzela je zato na sebe naša vodeća PR-stručnjakinja, koja ga u Zagreb i dovodi. Anonimni profesor srednjovjekovne povijesti s jeruzalemskog sveučilišta prometnuo se u globalnu zvijezdu relativno rano, već s 35 godina i knjigom Sapiens. Ono što homo sapiensa razlikuje od svih ostalih vrsta, naime, prema njemu je sposobnost pričanja priča.

Priče pritom nisu samo male lične ni pripovijesti ni veliki mitovi, nego su priče manje-više sve: nacije i korporacije, religije i novac, kapital i države. Hararijeva idealistička potka perfektno rezonira s pravilima vremena. Harari se iz pop-povjesničara prometnuo u komentatora aktualnih zbivanja, futurologa i neku vrstu self-help gurua. Svojoj publici nudi točno ono što joj treba: veliku povijesnu priču za one koji malo čitaju, analizu aktualnih zbivanja koja nikoga pretjerano ne izaziva, izazove budućnosti za one koji ne bi mijenjali sadašnjost. Boris Postnikov za Novosti

05.10. (09:00)

U redu je da budemo demokratska država, ali ne i sasvim slobodna

Boris Postnikov: Tatica matica

Kada Damir Zorić progovara, onda ne govori samo novi predsjednik Matice hrvatske, nego nam se kroz njega obraća sama Istina Hrvatskog Društva kao takva. A istina glasi: kulturu su nam oteli ekstremisti, podvalivši provokaciju umjesto umjetnosti, a na nama je da se ne valjamo u njihovoj ideološkoj kaljuži…

Iza Zorića ostaje temeljito obavljena partijska zadaća čiji se uspjeh mjeri dugom listom afera: od problematične trgovine dionicama Istarske i Hrvatske poštanske banke, preko privatizacije desetak dubrovačkih hotela, rasprodaje niza tvrtki kao što su virovitička Šećerana, Dalekovod i Tempo po diskontnim cijenama, pa sve do one najslavnije, prodaje Večernjeg lista za mizernih 20-ak milijuna njemačkih maraka nepoznatim kupcima skrivenima iza nekog off-shore računa na Djevičanskim Otocima.

Od špijunsko-političkih afera i privatizacijske pljačke devedesetih, preko lukrativnog financijskog sektora i titule prvog među poslodavcima pa sve do ađutanta mafijaško-nogometnog bossa regije, Zorićev curriculum vitae ispisuje tako ključne postaje 35-godišnjeg sazrijevanja hrvatskog društva i države. Boris Postnikov za Novosti

19.09. (09:00)

Autoironija karikature

Postnikov o Književnoj groupie: Od skandala do Nacionala

Publiku zabavlja divlja satira lokalne književne i kulturne scene, politički nekorektna fikcionalizacija stvarnih osoba: Svirac piše o tome kako preko mobitela trola Zorana Milanovića i Juricu Pavičića, tulumari s hrvatskim glumicama, tumara premijerama i festivalima, cuga na šibenskom Fališu s Katarinom Peović kojoj fali za pivo… I sam je, naravno, ironijska konstrukcija: prvo lice gonzo-fikcije mora biti neka vrsta marginalnog autsajdera pa je Svirac nesvršeni student književnosti iz provincije, sin ratnog veterana među zagrebačkim kultur-ljevičarima, novinar koji se vucara po dosadnim promocijama u potrazi za besplatnim alkoholom i usputnim seksom.

Putanja Željka Špoljara odlična je ilustracija teze da društvene mreže one koji na njima uspiju redovito vode u konzervativnije vode. Započeo je prije dvadesetak godina, skriven iza blogerskog heteronima, trolajući post-FAK-ovsku scenu kojom su tada vladali popularni pisci s obaveznom kolumnom u mainstream medijima. Danas, na glasu kao satiričar bez kočnica i tabua, na toj je književnoj sceni pronašao vlastitu nišu: sam je autor čitanih knjiga i kolumnist tiskanog tjednika, gost nacionalnih televizija i lokalnih knjižnica. Postigao je sve ono što nije uspio svojim „ozbiljnim“ naslovima i sve što je – u ironičnom obratu – prije dvadesetak godina bio prosječni san prosječnog hrvatskog književnika. Boris Postnikov za Kritiku-HDP

10.09. (20:00)

Kulturno ljeto, dvije i dvadeset peto

Postnikov: Kulturkampf po vrućini

Boris Postnikov za Novosti donosi abecedni pregled ljeta kada je politika zavladala kulturom, a kultura politikom. Od Andreja do Žena, preko Benkovca i Cece, Jergovića i Palestine, Severine i Thompsona, ne zanemarujući pritom, u skladu s uputstvima iz Vlade, osjećaje branitelja i njihovih obitelji:

  • A kao Andrej Plenković, premijer RH koji je odgovoran za trovanje javnog prostora prijetnjama, zabranama i ustaškim parolama.
  • B kao Benkovac, grad u kojem se manji, ali glasniji dio ratnih veterana predvođenih izvjesnim Nediljkom Gendom postrojio pa spriječio održavanje festivala “Nosi se”. Osim uvreda i fizičkog napada na novinarku Melitu Vrsaljko, prtljali su nešto o “braniteljima” i “Domovinskom ratu” što s programom festivala nema veze.
  • C kao Ceca a.k.a. Svetlana Ražnatović, pjevačica i udovica srpskog ratnog zločinca Arkana, popularna u Hrvatskoj. Njene pjesme rado izvodi Gendina kći Emily. Šta tata misli o tome? “Smiješne prozivke, te Cece i neke Cece, ja to ne slušam.”
  • Ć kao treće slovo riječi “neće” koje anonimni autor prijetećeg grafita upućenog Miljenku Jergoviću nije uspio pogoditi: “Jedne kolovoške noći Miljenko neče dobro proći.”
  • Đ kao Đoni, Štulić B. Naciji se obratio jednom od svojih internetskih poslanica koja započinje – kako drugačije – prisjećanjem na rimske careve Tiberija i Kaligulu, nastavlja se citiranjem samoga sebe, a završava komentarom Thompsonovog koncerta (vidi pod “T”). “Dezerter junak jednog doba iako pušku ne uzeše a pjesme o herojstvu otpjevaše”, kaže Štulić, a ako njegova poruka može zvučati kao glas razuma, onda definitivno ne može biti dobro.
  • E kao eskalacija: pojam kojim bi se u najkraćem mogla opisati ljetna kulturna zbivanja…