Prije sto godina pad burze i uspon nacizma paralizirali su svijet. Možemo li sad bolje? - Monitor.hr
13.01.2022. (20:00)

Deja vu

Prije sto godina pad burze i uspon nacizma paralizirali su svijet. Možemo li sad bolje?

Premda smo već prije dvije godine zagazili u novo desetljeće, pandemija je ukrala svjetla pozornice, tako da nismo ni primijetili da smo ponovno ušli u ‘lude dvadesete’. Džez više nije baš u modi, a burzovne spekulacije zamijenile su kriptovalute. No ono što neugodno podsjeća na dvadesete godine dvadesetog stoljeća jest otklizavanje u novi autoritarni protuval… Svijet današnjice, ali i svijet sutrašnjice, koloplet je režima koji uspješno i umješno koriste nove tehnologije da bi što budnije nadzirali svoje građane te sužavali prostor slobodnog govorenja i mišljenja – piše Višeslav Raos. T-portal…


Slične vijesti

19.08. (14:00)

Bilo što, samo da se prekine pucanje, a i Donaldu se žuri da se stigne prijaviti za Nobela

Raos: Ako bi se priznao suverenitet Rusije nad dijelom teritorija, to bi značio radikalan rez u međunarodnom poretku u kojem se granice određuju dogovorom velesila

Ono što je najviše odjeknulo i u Europi i u Kremlju jest Trumpova jasna izjava da je Amerika spremna nakon prekida sukoba igrati ključnu ulogu u pružanju sigurnosnih jamstava Ukrajini, premda od europskih saveznika očekuje da oni tvore prvu crtu obrane. Pored toga, Trump je, nasuprot sastanku na Aljasci, govorio o postojećem stanju na bojišnici i mogućnosti zamjene teritorija (Ukrajinci bi se povukli iz Kurske oblasti i zauzvrat bi nešto dobili na svom terenu), a ne bi se, kako je Putin istaknuo i kako priželjkuje, pregovaralo o čitavom Donbasu. Već se govori o mogućoj lokaciji susreta Zelenskog i Putina. Nije još jasno o kakvim bi se sigurnosnim jamstvima radilo, a europski saveznici još su nepovjerljivi prema drugačijim tonovima američkog predsjednika. No Kremlj je svakako uznemiren ikakvom mogućnošću stacioniranja zapadnih snaga na teritoriju Ukrajine. Višeslav Raos iznosi svoje viđenje jučerašnjeg susreta europskih lidera s američkim predsjednikom. tportal

12.08. (22:00)

Država na pola puta – između karte i stvarnosti

Raos: Eventualno priznanje Palestine u Londonu i Parizu ne bi nužno automatski vodilo prema održivom miru

Neke od vodećih europskih sila proteklih su tjedana najavile priznavanje palestinske države, koju trenutno priznaje 147 od 193 članice Ujedinjenih naroda. Jesu li za to ispunjeni pravni kriteriji i hoće li takva odluka pridonijeti uspostavi mira na Bliskom istoku? Klasični primjeri država koje nisu članice UN-a te ih priznaje tek jedna ili par članica UN-a ili ih pak samo priznaju druge nečlanice su Somaliland, Abhazija i Južna Osetija na međunarodno priznatom teritoriju Gruzije, Pridnjestrovlje na području Moldavije, Sjeverni Cipar te Zapadna Sahara koju se smatra dijelom Maroka. Palestina još od 2012. ima status države promatračice u Ujedinjenim narodima. Premda nije članica UN-a, članica je nekih specijaliziranih agencija. Ima li Palestina stalno stanovništvo? Da i ne. Ima li Palestina definirani teritorij? Da i ne. Ima li Palestina jasno definiranu izvršnu vlast koja posjeduje efektivnu kontrolu? I da i ne. Višeslav Raos za tportal tvrdi da je ipak najvažnija nada za trajni mir, kakav god ishod na kraju bio.

06.08. (15:00)

Ionako je već dobio sve bitke

Raos: Izostanak Milanovićevog govora u Kninu predstavlja kraj jedne ere

Vrhovni zapovjednik odlučio je riječ dati generalu Marijanu Marekoviću, koji i inače obavlja ulogu savjetnika za braniteljska pitanja u Uredu predsjednika. Ta gesta je na neki način bila Milanoviću svojstvena i očekivana, pri čemu on u prvi plan želi stavljati one koje naziva ‘malo dobrih ljudi’, a maknuti fokus s političara. Time je želio kontrastirati sebe i vladu, za koju vjerojatno smatra da će ‘ukrasti šou’ braniteljima. Nadalje, Milanovićevo odustajanje od govora nastavlja se na njegove najave da se nakon drugog predsjedničkog mandata ne namjerava više baviti politikom. Izostanak govora predstavlja ne samo kraj ere izrazito živog sjećanja na Domovinski rat (na idućoj obljetnici generacija rođena za Oluje imat će četrdeset godina, možda će netko od njih čak imati i unučad već), već i kraj višegodišnjeg žučnog sukobljavanja Milanovića i Plenkovića. Višeslav Raos za tportal

01.08. (18:00)

Kad priroda stisne "reset" – a mi bez pojma gdje je "save"

Elementarne nepogode i klimatske promjene uvelike su utjecale na društvo kroz povijest

Američki biolog Jared Diamond u svojoj izrazito utjecajnoj knjizi iz 1997. godine, prevedenoj kod nas pod naslovom Sva naša oružja: Zarazne bolesti, čelik i puške, objašnjava kako su velike civilizacije u prošlosti propadale kada bi narušile prirodnu ravnotežu te svojim djelovanjem dovele do ogromnih suša ili poplava. One kulture koje su se znale prilagoditi surovosti prirode bi opstale, dok su one druge propadale. Višeslav Raos spominje kako su prirodne katastrofe i epidemije mijenjale smjer razvoja čovječanstva, od potresa, vulkanskih erupcija do epidemija te natjerale civilizaciju na tehnološke skokove, ali i drugačiji pogled na svijet, što je vidljivo i u umjetnosti. To tjera na razmišljanje za klimatske izazove koji su pred nama. tportal 

23.07. (01:00)

Penzija ili jackpot – vidjet ćemo kad dođe vrijeme

Raos: Trump omogućuje privatnom kapitalu i kriptovalutama da budu dio mirovinske štednje, što je rizično

Trumpova administracija želi dinamizirati tržište mirovinskih fondova i običnim građanima približiti trgovanje rizičnim kapitalom, uključujući ulaganje u kriptovalute, što znači da će osiguranici uskoro moći držati kriptovalute u svojim mirovinskim portfeljima. Ova promjena donijet će dostupnost viših prinosa malim ulagačima, diversificirat će strukturu ulaganja te omogućiti (dodatni) rast velikih investicijskih fondova. Privatni, rizični kapital, kao i kriptovalute poput bitcoina i ethereuma, bit će tretirani kao standardna imovina, što će doprinijeti njihovoj vidljivosti i prihvaćenosti u društvu. No uvođenje privatnog kapitala donosi i nedostatak transparentnosti i visoke naknade. Kriptovalute dodatno uvode ekstremnu volatilnost te nedostatak jasnih i regulatornih jamstava. U Europskoj uniji mirovinski sustavi naginju sigurnosti, a ulaganja su strogo određena konzervativnim pravilima (iako kod nas ni dva stupa više nisu dovoljna zbog demografske situacije, zbog čega se dio mirovina uplaćuje iz proračuna). Višeslav Raos za tportal.

12.07. (00:00)

Republikanci i Demokrati, a iznad svega - Amerikanci

Raos: Musk je osnivanjem stranke možda na tragu početka kraja dvostranačja u SAD-u

Premda su ranije njegova miješanja u politički proces imala dobar utjecaj na vidljivost i prestiž njegovih kompanija, vrijednost Teslinih dionica pala je nakon što je najavljeno osnivanje nove stranke. Musk je u međuvremenu opovrgnuo glasine da je ona doista osnovana. No na stranicama američkog saveznog izbornog povjerenstva pojavila se objava zahtjeva za registraciju The America Party.

Sjedinjene Države može se s pravom smatrati jednom od posljednjih utvrda klasičnog dvostranačja. Premda postoji tucet manjih stranaka koje se pojavljuju barem na nekoj od mnogobrojnih izbornih razina u Americi, demokrati i republikanci redom osvajaju sve mandate u oba doma Kongresa.Pa ipak, Musk je možda doista nanjušio nišu koja se otvara. Naime padom povjerenja u etablirane političare i rastom nezadovoljstva birača i pristaša na terenu izbornom ponudom, raste i vjerojatnost da će doći do stanovitog preslagivanja i nagrizanja dvostranačja. Višeslav Raos za tportal

02.07. (22:00)

Vojska od ratnih veterana

Raos: Europa ide u remilitarizaciju, ali ima jedan problem – stanovništvo stari

Ako cijeli europski dio Saveza uspije vratiti vojni rok te ga primijeniti i na djevojke i na mladiće, ostaje i dalje pitanje primjene pravila o prizivu savjesti, balansiranja između borbenog i neborbenog (civilna zaštita i spašavanje) načina služenja vojnog roka, ali i pitanje demografije. Naime Europa stari te će buduća vojna spremnost ipak ponajviše ovisiti o raspoloživosti mladih muškaraca (od 18 do 30 godina) u općoj populaciji. Dok ne riješi taj gorući problem, Europa neće doista biti sigurna, bez obzira na to koliko izdvajala za obranu. Višeslav Raos za tportal

19.06. (13:00)

Za početak nije lijepo da itko ima bombu...

Višeslav Raos: Izraelci žele zaustaviti Iran da šire svoj nuklearni program, no bez SAD-a mogu ga samo odgoditi

Eskalacija dolazi u trenutku u kojem Rusija nesmiljeno tuče po Ukrajini, iskri oko Kašmira između Pakistana i Indije, a američka administracija pregovara o novom sporazumu koji bi trebao suzbiti iranske nuklearne ambicije. Premda su ovim napadima za godinu ili dvije odgodili daljnje obogaćivanje uranija, Izraelci nisu u mogućnosti u potpunosti spriječiti Irance u postizanju statusa nuklearne sile. U posljednjih godinu dana ponovno se nižu vijesti i optužbe da namjere njihovog nuklearnog programa nisu samo mirnodopske. Šijitski teokratski režim sve je nepopularniji, nagrizen korupcijom i nezadovoljstvom mladih, a ono je posljednjih godina dobilo svoj vidljiv izražaj u prosvjedima protiv obveznog pokrivanja žena. Upravo uspješan razvoj oružja za masovno uništenje ovakvom režimu može omogućiti novi život i preživljavanje. Višeslav Raos za tportal.

17.06. (00:00)

Demokracija na nišanu: izraelska verzija izvoza slobode

Razlozi za napad na Iran su višestruki: Netanyahu spašava živu glavu, a možda zaista vjeruju da mogu destabilizirati režim

Izrael možda smatra da je vrijeme da toliko poljuljaju režim u Teheranu da on padne. Zato ciljano napadaju samo postrojenja Iranske revolucionarne garde, a ne regularne vojske, kako bi se potaknulo sukob između te dvije vojno-političke formacije. No, širenje demokracije oružjem obično ne završi najbolje, kaže Višeslav Raos za tportal. Što se tiče nuklearnog programa, postoje dobre indicije da program za obogaćivanje uranija postoji. No, bitan je tajming kojim si Netanyahu želi osvjetlati obraz usred rata u Gazi.

11.06. (10:00)

Lijepo je biti načelnik, al' još ljepše kad ti rodbina broji glasove

Raos: Ove je izbore obilježio veliki broj prijava za nepravilnosti, no to ne znači da je izborni proces kontaminiran

Takvi incidenti posebice su odjeknuli u onim sredinama gdje su pobjednici u drugome krugu pobrali lovorike s tek pregršt glasova, što implicitno znači da je eventualno neregularno pomicanje manjeg broja listića u ovom ili onom smjeru moglo odrediti nečiji izborni uspjeh, odnosno propast. Ovi problemi su svakako poticaj da se promisli o unapređenju načina provođenja izbora i nadzora nad njihovom provedbom, no ne mogu nužno biti uzeti kao indikator opće kontaminiranosti izbornog procesa.

Općenito vrijedi pravilo – što je neko mjesto manje, to su problemi na biralištima potencijalno veći. Iako bi nas logika mogla navesti da vjerujemo kako je u manjim sredinama sve transparentnije, stvarnost na terenu je upravo suprotna. U općinama s nekoliko stotina birača, gdje svak’ svakoga zna, izbori su sve samo ne slobodni i lišeni ikakve prinude ili prisile. Promatrači su u mnogim malim sredinama rijetkost, a općinska izborna povjerenstva često kadrovski isprepletena sa stranačkom infrastrukturom. Višeslav Raos za tportal.