Rudan: Ceca iz Benkovca - Monitor.hr
Prekjučer (23:30)

Kći mu širi 'bratstvo i jedinstvo'... jer, ona smije

Rudan: Ceca iz Benkovca

Mora da jadnom Gendi nije bilo lako, dobro da je njegovo dragovoljačko, ustaško srce izdržalo taj udarac. Heroj sigurno pojma nije imao čime mu se kći bavi. Još kad je izjavila da je to okej jer nju ćaća nikad nije učio da mrzi druge i drugačije, ili tako nekako… Drugim riječima, dragovoljac Genda ispod svoga krova drži žensko čeljade koje širi bratstvo i jedinstvo. I to je čeljade još živo. ?! Doduše, izbrisalo je sve svoje nastupe. Naravno da imam njene fotke, cura zaista izgleda poput Cece, polugola, griva na glavi, srpski govori bolje nego Šešelj, a pjeva bolje nego Ceca. Što misliti o heroju Gendi koji je i danas marširao Benkovcem sa svojim pajdašima protiv one jugoslavenske gamadi koja bi tamo nešto glumila umjesto da doma boga moli. Glasno je urliknuo tako da ga ceo svet i čuje i razume da za jugoslavenski ološ u Benkovcu pa ni u čitavoj Hrvatskoj neće biti mjesta. Benkovac će, zahvaljujući Gendi i njegovim dragovoljcima, biti centar hrvatstva, katoličanstva i uvijek za dom spreman. Doduše, nije rekao ali već smo ga upoznali, Ceca će biti dobrodošla. Konačno, ipak je ona kolegica njegove kćeri, krv nije voda. Vedrana Rudan za svoj blog.


Slične vijesti

Jučer (17:00)

Cancel kultura, samo obrnuta

Dr. Gonzo: Zabranitelji festivala™ – novi hrvatski kulturni brend

Zabranitelji su nam se namnožili. Kao gljive poslije kiše, samo što od njih ne možeš napraviti dobar rižoto, a ni dobar vic. Ne moramo kolektivno skandirati stihove iz ratnog dnevnika, ali Thompson i događanje naroda na Hipodromu je bio samo prvi metak iz startnog pištolja u utrci zvanoj „tko će više toga zabraniti“. I onda — Bajaga. Bajaga! Lik koji svira o ljubavi, gitarama i životu koji je „nekad siv, nekad žut“. Zabranjen jer netko na Facebooku osjeti miris „nedomoljublja“. I dolazimo do Benkovca i njegovog vrlog komandanta zabranitelja, koji vodi udrugu dragovoljaca, a sad i kulturnu policiju. On i ekipa tvrde da u Benkovcu nema mjesta za Frljića i „izdajnike“ jer to vrijeđa Domovinski rat. Festival otkazan, publika proglašena „nepoželjnim gostima“. Benkovac – kulturni geto. Ulaz samo za domoljubno podobne, sve ostalo automatski deportirano u imaginarni logor umjetničke nepristojnosti. Zabranitelji nisu branitelji kulture. Oni su diletantski cenzori u uniformi samoproklamiranog domoljublja. Reality show na otvorenom, tragikomedija u tri čina, oružje: megafoni i zabrane, pobjeda: zatvoriti kazalište. Dr. Gonzo za Monitor…

Jučer (00:00)

Kad Ustav ide na godišnji, a ulica preuzima vlast

Markovina: Drugo ubojstvo Josipa Reihl Kira

Nažalost, ono što se upravo odvilo u Benkovcu, a dogodila se uspješna zabrana mirotvornog kulturnog festivala, zahvaljujući de facto paktu policije, tj. države s grupom ustašoidnih nasilnika, kojima je jedina legitimacija braniteljski staž, ne predstavlja izdvojen slučaj i jako mi je dobro poznato. Praktično identična stvar dogodila prošle godine u Korčuli, kada je identičnoj skupini ljudi zasmetao dolazak crnogorskog pjevačkog zbora. To sve znači, da ovaj val crnila koji se upravo događa, nije uzrokovan ovim dvama Thompsonovim koncertima, nego je posljedica višegodišnjeg povlačenja pred nasilnicima i dopuštanja da njihova totalitarna i ekstremistička mjerila određuju što je poželjno, a što nije poželjno u javnom prostoru. Sve to, mimo Ustava, zakona i ideje slobodnog i demokratskog društva te uz otvorenu asistenciju vladajućih i oportunističko povlačenje opozicije. Hrvatska je ovim došla korak do totalitarne diktature uličnih nasilnika, koja je tim ciničnija imajući u vidu pozivanje na demokratske slobode i slične formalnosti koje sama država ne poštuje. Dragan Markovina za Peščanik.

Ponedjeljak (16:00)

Nije baš čovjek od kulture, izgleda

Otvoreno pismo: Trenutak je da se i sami zapitate zašto niste tog 22. kolovoza bili na otvorenju kulturne manifestacije s Vašim sugrađanima

Da ste kojim slučajem bili tamo među svojim sugrađanima i umjetnicima, onda vjerojatno s danom zakašnjenja ne bi o umjetničkim i kulturnim prijeporima Vaših sugrađana izjavljivali, da Vas podsjetim citiram: „Da netko pod umjetničkim instalacijama prodaje slobodu da vrijeđa nečije osjećaje i podvaljuje neke ideje. Pozivam organizatore da obiđu stratišta, nema mjesta u Benkovcu gdje nisu ubijani civili samo zato što su bili Hrvati….”

Znate, gospodine gradonačelniče upravo iz ovakvih ishitrenih izjava viđeniji javni službenici u mnogim gradovima svojim prisustvom uveličavaju kulturne manifestacije jer su prilično svjesni da to i slučajnim putnicima namjernicima odaje lijep primjer sklada i zadovoljstva unutar neke zajednice.

Da ste kojim slučajem bili na otvorenju Festivala Nosi se Benkovac onda biste lijepo upoznali organizatore i umjetnike i otkrili njihovu dobrotu i dobronamjernost, a jedino logično pitanje koje biste u epilogu svega što se dogodilo te večeri u Vašem gradu postavili bilo bi: „Tko su ovi bukači u crnom koji su došli sve pokvariti?!“ Zoran Stajčić gradonačelniku Benkovca za Ravno do dna

Nedjelja (21:00)

Nekad provokacija zvuči kao uvreda, ti to ne kapiraš, zar ne?

Umjetnost kao ogledalo – i udarac društvu

Festival „Nosi se“ u Benkovcu prekinuli su nasilni branitelji (Index), potvrdivši staru istinu: umjetnost često izaziva burnije reakcije od politike. Povijest je puna primjera u kojima su djela šokirala publiku – od Duchampova pisoara i Stravinskijevog baleta do Serranova „Piss Christa“ i Picassove „Guernice“. Neka su djela izazvala paniku, zabrane ili političke krize, druga su postala simbol otpora i društvene promjene. Umjetnost može biti provokacija, oružje i ogledalo društva, a granica između slobode izražavanja i „uvrede“ ostaje tanka – i često eksplozivna. N1