Sjetio sam se te davne bizarne epizode pročitavši kako su stotine i stotine Zagrepčana prošlog vikenda pohrlile na Sljeme (jer je žičara bila, što – besplatna!) a da su dolje, u podnožju, desecima i desecima automobila komunarni redari ispisivali kazne za nepropisno parkiranje. Fascinantna je ta logika: ako je žičara besplatna, onda valjda smijem i parkirati gdje me i kako volja! Sjetio sam se i drugih nekih „besplatnosti“, od Bandićevoga graha u Maksimiru do Kerumovih ćevapa i srdela, pa sve do one priče – ne znam, možda ste i vi čuli za nju – kako su bankovni službenici uporno nagovarali klijente da uzimaju kredite u švicarskim francima jer su, u usporedbi s onima u drugim valutama, praktično besplatni…
Cijela nam se nacija opasno približila mentalitetu onih likova koji obilaze otvorenja izložbi samo zato da na kraju čoknu besplatni kanapeić ili dva i popiju čašu vina, ili onih, malo sirovijih ali zato drskijih, koji nepozvani kriomice upadaju na fešte poslije vjenčanja potpuno nepoznatih ljudi i krkaju dok ih god netko ne skuži i najuri.
Ona stara izreka „ne postoji besplatan ručak“ nikako da se ucijepi u tintare većine nas Hrvata. I to ćemo, bojim se, jednoga dana skupo platiti. Renato Baretić za tportal.
