Tamna strana algoritama: Deset slijepih ulica umjetne inteligencije - Monitor.hr
Danas (09:00)

Skynet u državnoj službi

Tamna strana algoritama: Deset slijepih ulica umjetne inteligencije

Umjetna inteligencija nije filmski demon, već moćan alat koji bez ljudskog nadzora, odgovornosti i konteksta postaje izvor automatizirane nepravde. Umjesto robotske apokalipse, stvarna prijetnja leži u nekritičkoj primjeni tehnologije kroz deset “slijepih ulica”: od diskriminatorne birokracije i prediktivne policije do algoritamskog zapošljavanja, degradacije medicine, obrazovanja i mentalnog zdravlja. Dodatno, generativni AI podriva demokraciju dezinformacijama, guši kreativnost masovnim prosječnim sadržajem (“AI slop”) te uzrokuje golemi ekološki trošak. Ključno pitanje stoga nije što AI može učiniti, već u kojim područjima joj zbog nedostatka svijesti i empatije nikada ne smijemo prepustiti odlučivanje. Igor Berecki za Bug


Slične vijesti

Prekjučer (10:00)

Izbacivač u nosu

Nazalni sprej koji trenira pluća: Široka obrana od patogena pred dugim testom na ljudima

Stanfordski znanstvenici razvili su eksperimentalni sprej za nos koji umjesto prepoznavanja jednog antigena lokalno podiže borbenu spremnost dišnog sustava. U miševa je ova formulacija mjesecima pružala široku zaštitu od virusa (SARS-CoV-2), bakterija otpornih na antibiotike i alergena, stimulirajući urođeni imunitet i “oštreći” plućne makrofage. Iako koncept mijenja paradigmu cijepljenja i nudi rješenje za pandemijsku pripravnost, put do ljudske primjene je dug. Imunitet zahtijeva preciznu ravnotežu, a miševi ipak nisu dlakavi ljudi s repom, pa klinička ispitivanja tek trebaju dokazati sigurnost i trajanje zaštite bez izazivanja kroničnih upala. Igor Berecki za Bug

31.05. (23:00)

Farmaceutski švedski stol za lakovjerne

Velika analiza suplemenata: Samo šest je vrsta dodataka prehrani koji zaista djeluju

Tržište suplemenata često prodaje “dodatak savjesti” umjesto stvarne koristi, no znanost prepoznaje nekoliko opravdanih iznimaka. Suplementacija ima smisla isključivo kod dokazanih manjkova, specifičnih životnih faza ili mjerljivih ciljeva. Znanstveno utemeljeni dodaci su folna kiselina (prije i u ranoj trudnoći), vitamin D (za djecu, starije i trudnice), vitamin B12 (za vegane i starije s lošom apsorpcijom), željezo (kod dokazane sideropenije), te proteini i kreatin (kod rizika od gubitka mišića ili ciljanog treninga). Nasuprot tome, popularni multivitamini, detoks čajevi i megadoze vitamina C za imunitet nemaju uporište u kliničkim dokazama te predstavljaju bacanje novca. Igor Berecki za Bug

29.05. (19:00)

A ako sam ljevak i dešnjak, jesam li onda lješnjak?

Berecki: Nismo desnoruki bez razloga, to je rezultat evolucije

Nova studija u časopisu PLOS Biology, analizirajući 41 vrstu primata, otkriva da ljudska desnorukost (stabilna na oko 90% populacije) nije slučajnost, već evolucijski nusproizvod uspravnog hoda i rasta mozga. Kada je bipedalizam oslobodio ruke lokomotornih dužnosti, a mozak postao veći i lateraliziran, otvorio se prostor za motoričku specijalizaciju. Model pokazuje da su rani hominini imali tek blagu sklonost jednoj strani, dok s rodom Homo desnorukost postaje izraziti populacijski obrazac. Kultura je biološku sklonost samo pojačala, dok ljevaci ostaju evolucijski podsjetnik na prirodnu varijabilnost. Igor Berecki za Bug

26.05. (11:00)

Kad je glad bila stil života, a ne izbor

Post: Dan bez hrane ne utječe loše na kognitivne sposobnosti

U povijesti civilizacije post je najčešće bio religijska, moralna, društvena ili medicinska praksa, a tek je relativno nedavno postao “protokol”. . Kršćanski post, islamski ramazan, židovski Jom kipur, budističke i hinduističke prakse odricanja – sve su to kulturno različiti, ali antropološki srodni obrasci. U predmodernim društvima post nije bio samo izbor. Često je bio i sezonska činjenica. Hrana nije bila stalno dostupna, hladnjaci nisu postojali… S jedne strane, to je povijest odricanja kao duhovne i moralne prakse, a s druge je to povijest ljudskog metabolizma naviknutog na činjenicu da obroci nisu uvijek dolazili u urednim razmacima, zapakirani u tri glavna i dva međuobroka. U tom smislu ljudski mozak se nije evolucijski razvijao u okolišu u kojem svaka manja nelagoda u želucu zahtijeva hitnu intervenciju karamelnom čokoladicom. Igor Berecki za Bug

23.05. (16:00)

Malo slova, puno muke

Anatomija patnje: Kako troslovni alarm postaje tiranin organizma

Bol je evolucijski čuvar i biološki alarm koji nas štiti od opasnosti, no kada se sustav pokvari, ona postaje bolest sama po sebi. Fiziološki se razlikuju brza (A-delta vlakna) i spora bol (C-vlakna), dok njezina percepcija ovisi o biokemijskom koktelu na periferiji i složenoj interpretaciji u mozgu. Različita tkiva i unutarnji organi bole specifično, često projicirajući bol na udaljena mjesta. Dugotrajni podražaji vode do senzibilizacije živčanog sustava, pretvarajući kroničnu bol u biopsihosocijalni problem. Liječenje stoga zahtijeva individualan pristup jer bol nikada nije tek puki, pasivni električni signal s periferije. Igor Berecki za Bug

11.05. (01:00)

Više od rituala, manje od magije

Akupunktura: Bockanje koje (ponekad) drži vodu

Akupunktura se desetljećima nalazi na razmeđi drevne kineske tradicije o qi-energiji i moderne neurofiziologije. Dok znanost odbacuje postojanje meridijana kao anatomskih struktura, istraživanja potvrđuju da metoda ima stvaran, iako skroman analgetski učinak.

Glavne točke kliničkog statusa akupunkture su:

  • Mehanizam djelovanja: Umjesto deblokade energije, igle potiču oslobađanje endorfina, aktiviraju adenozin i moduliraju živčane signale u kralježničnoj moždini.
  • Klinička potvrda: Najučinkovitija je kod kronične boli (leđa, vrat, koljena), migrena i mučnina. Metaanalize pokazuju da je bolja od neliječenja, ali tek neznatno bolja od “lažne” (sham) akupunkture.
  • Srodne metode: Uključuju akupresuru, moksibustiju (toplina) i dry needling, koji se fokusira isključivo na mišićnu anatomiju bez energetske filozofije.

Zaključak: Akupunktura nije univerzalni lijek niti “homeopatija s iglama”. Ona je korisna dopunska metoda čiji uspjeh uvelike ovisi o neurokemijskom podražaju i snažnom placebo efektu terapijskog rituala. Igor Berecki za Bug

02.05. (01:00)

Čip u glavi, mozak u oblacima

Moždani implantat nove generacije: Čip koji umjesto mišića čita samu ljudsku namjeru

Neurotehnološki timovi iz Colorada (UCH i CUAC) uspješno su ugradili napredni moždani implantat 41-godišnjem Brandonu Pattersonu. Za razliku od uobičajenih sučelja koja ciljaju primarni motorički korteks za puko pomicanje udova, ovaj sustav postavljen je u viša senzomotorička područja zadužena za planiranje i namjeru. Cilj istraživanja je dekodirati što mozak želi učiniti prije same izvršne naredbe, uz istovremenu stimulaciju osjeta. Iako pacijent izvještava o subjektivnom povratku osjeta, stručnjaci pozivaju na oprez: tehnologija je još u eksperimentalnoj fazi, daleko od masovne medicinske primjene, ali označava ključni pomak prema razumijevanju složene ljudske kognicije. Igor Berecki za Bug

27.04. (23:00)

Između čekića i algoritma

Nova lutanja starih ludita: Tko doista plaća cijenu AI revolucije?

Povijest tehnološkog otpora, od razbijanja razboja 1811. do današnjih napada na infrastrukturu Silicijske doline, otkriva istu matricu: strah nije usmjeren prema strojevima, već prema društvenoj preraspodjeli moći. Moderni „luditi“ nisu tehnofobi, već radnici i zajednice koji osjećaju da AI ne donosi emancipaciju, već pojačan nadzor i privatizaciju javnih resursa. Dok se „oblak“ materijalizira kroz bučne data-centre koji troše lokalnu vodu i struju, sukob ostaje politički. Pitanje napretka zapravo je pitanje vlasništva: hoće li tehnologija služiti čovjeku ili će postati elegantno sučelje za dodatno iscrpljivanje rada i prostora? Igor Berecki za Bug

19.04. (21:00)

Uvijek smo za sve krivili susjede

Berecki o knjizi ‘The Martians’: Vraća nas u vrijeme kada je ‘Crveni planet’ bio pozornica za tehnološke fantazije

Američki autor David Baron u knjizi „The Martians: The True Story of an Alien Craze that Captured Turn-of-the-Century America“ ne piše samo o astronomskim aspektima Marsa kao susjednog nam planeta unutar Sunčeva sustava, nego o mentalnoj klimi vremena u kojem ideja o inteligentnom životu na Marsu nije bila tek zabavna fantastika za čitatelje pulp-časopisa, nego ozbiljna javna tema, predmet znanstvenih i filozofskih rasprava, novinskih izvještaja u prestižnim tiskovinama, tehnoloških fantazija i gotovo religiozne fascinacije. Možda i najzanimljiviji sloj cijele priče koju The Martians pokušava ispričati nije pitanje postoji li ili ne postoji život na Marsu, nego kakav je taj zamišljeni život trebao biti. Marsovci s prijelaza stoljeća nisu bili samo vanzemaljci, bili su svojevrsna moralna i politička alegorija tadašnjeg vremena. U njima se ogledao ljudski svijet početka 20. stoljeća – njegovi strahovi od propadanja, nade u napredak, fascinacija tehnologijom i potreba da svemiru pripiše smisao nalik vlastitome. Igor Berecki za Bug

18.04. (22:00)

Kad ultrazvuk baci "iskru"

Nova era precizne medicine: Optogenetika i fotodinamska terapija bez kirurškog reza

Znanstvenici sa Stanforda razvili su metodu za aktivaciju svjetlosti duboko u tijelu bez invazivnih zahvata. Budući da ljudsko tkivo blokira vanjsku svjetlost, sustav koristi fokusirani ultrazvuk koji prodire duboko i aktivira mehanoluminiscentne nanočestice u krvotoku. One tada postaju lokalni izvori svjetla, omogućujući preciznu kontrolu neurona (optogenetika) ili aktivaciju lijekova točno u tumoru. Iako je sustav uspješno testiran na miševima, glavni izazovi za primjenu na ljudima ostaju biokompatibilnost i sigurna razgradnja nanočestica. Ova “bežična” platforma otvara vrata visokopreciznim terapijama bez kirurškog skalpela. Igor Berecki za Bug