U emisiji Nedjeljom u 2 gostovao je Boris Beck te govorio o Božiću u svom stilu - Monitor.hr
26.12.2021. (21:00)

Mahnitost i inscenacija radosti

U emisiji Nedjeljom u 2 gostovao je Boris Beck te govorio o Božiću u svom stilu

Nazvavši božićno razdoblje inscenacijom radosti započeo je svoj odgovor na pitanje zašto ljudi više vole Božić od Uskrsa kolumnist, novinar, profesor koji se bavi odnosom književnosti i vjere. Nakon uvodnog priloga kojim je gost šetao zagrebačkim adventom te komentirao kako je Zagreb patentirao posebnu, balkansku vrstu, za razliku od mirnoga adventa zapadnoeuropskih zemalja. Istaknuo je i mahnitost koja vlada tijekom ovog razdoblja, ali komentirao i pandemiju specifičnim pogledom na situaciju rekavši kako se čovjek tijekom pandemije okrenuo zdravlju tijela umjesto duše, a svećenika je zamijenio liječnik te pojasnio svoju tezu u kolumni da je došlo do revolucije te da ljudi gube i vjeru u medicinu kao što gube u vjeru jer se oboje može promatrati iz istoga rakursa u trenutačnom vremenu. Nedjeljom u dva


Slične vijesti

06.05. (22:00)

Jer keks nije #keks

Beck: Nemoć da se nešto stvori ne može se prikriti reklamom

Ni ja nisam genij za reklamu, ali jasno mi je da ako imaš dobar proizvod – a keksi Domaćica su zbilja dobri – onda ne prčkaš po njemu. Tiskanje kutija, međutim, s natpisima Domaćica & menadžerica, Domaćica & pravnica, Domaćica & programerka, Domaćica & umjetnica te Domaćica & medicinska sestra izazvalo je opću sprdnju na društvenim mrežama, od kojih je Domaćica & udbašica totalno nenadmašna, a za tim mi slijedi Karat & zapalit pljugu te Kakao & piškio, doduše, drugih proizvođača. Ta PR-katastrofa, koja će se učiti na fakultetima, podsjeća na slučaj Hrvatskih željeznica koje su 2014. godine studentsku populaciju pozvale na nagradni natječaj za najbolji slogan. Dobili su što su i zaslužili: Doživite vječnost, vozite se HŽ-om. Boris Beck, pogađate, nije oduševljen najnovijom Krašovom marketinškom kampanjom, za Večernji.

22.04. (20:00)

Krivo su nas obavijestili

Beck: Što povezuje Marulićevu junakinju Juditu i drskog ukrajinskog vojnika? Mač!

Hribov nije nikad rekao “Ruski brode, jebi se!”. Umjesto toga, rekao mu je da ide u ku*ac. Da je zbilja tako, vidjelo se nakon potapanja broda jer je regionalni guverner Odese, Maksim Marčenko, izjavio sljedeće: “Potvrđeno je da je krstarica Moskva danas otišla točno tamo kamo su je poslali naši vojnici”. Usamljeni vojnik na pustom otoku, suočen s plovećim tehnološkim monstrumom, zar nije slab poput Judite, seksepilne udovice koja se zavukla strašnom Holofernu u šator da ga omami i ubije? Seksualne konotacije ima i ukrajinska marka i renesansni ep splitskog genija: uzdignuti prst vojnika, simbolični ku%&c koji se ne smije pokazati, pa ni izgovoriti, ima pandan u Juditinim dražima kojima je zavela i obezglavila osvajača – jer zapravo je njen ku%&c, pardon, mač, bio duži, brži i oštriji od neprijateljskog. Boris Beck za Večernji.

02.04. (01:00)

Ovdje televizija, ondje Twitter

Beck: u Rusiji se ne vidi smisao žrtve, u Ukrajini se ne vidi smisao predaje

Dvije dodjele odlikovanja vojnicima u ovom ratu, a tako različite. U jednominutnoj reportaži na prvom kanalu ruske državne televizije vidjeli smo prošli tjedan Aleksandra Vasiljeviča Fomina, zamjenika ruskog ministra obrane, u moskovskoj bolnici. Reportažu je prenio na Twitteru američki novinar i politolog Kevin Rothrock, autor brojnih članaka na portalu The Moscow Times, a nekoliko je njegovih pratitelja komentiralo da dečki više sliče ratnim zarobljenicima nego herojima. Zahvaljujući Twitteru saznali smo i da je veliki zlatni orden u obliku petokrake, sovjetskog dizajna, dobio Roman Hribov, autor najpoznatijeg pokliča u ovom sukobu. Čovjek bi pomislio da je došlo do zabune – pa zar nije Hribov izgubio svoj otok i zar nisu ruski vojnici dio krvave, ali donekle uspješne kampanje, u kojoj njihova vojska efikasno provodi denacifikaciju? Zašto onda Ukrajinac prima odličje kao pobjednik, a Rus kao gubitnik? Kao da se radi o dva svijeta: ruski je hladan i formalan, ukrajinski topao i emotivan. Boris Beck pojašnjava razlike između Rusije i Ukrajine za Večernji.

25.03. (23:00)

O pravom Belzebubu

Beck: Kremaljski Gospodar Muha pobrkao je fiziku i metafiziku. Rezultat je smrtonosan

Poznata španjolska poslovica kaže da u zatvorena usta ne ulijeću muhe – to je ekvivalent naše izreke da je šutnja zlato. A u Rusiji je šutnja i više od zlata, tako da je ovo usput i opomena da se ne govori okolo, i da se ne govori previše. Ako se usta i otvore, iz njih treba teći snažan i žestok mlaz prema van, kako ništa ne bi moglo uletjeti unutra – mlaz žestokih riječi kakve odašilje vladar Kremlja, ili mlaz ognja i sumpora kakav trenutno prži Ukrajinu i njezine stanovnike. Imenovanje rasnog, klasnog, vjerskog ili nacionalnog neprijatelja kukcem povezano je s time da mu se oduzme ljudskost. Ponižavanje drugoga zapravo uzdiže ugnjetavača. S tom iluzijom moći također je povezana slika muhe koju treba ispljunuti iz usta. Da se muhu treba ispljunuti u svrhu pročišćenja, kaže i Putin, piše Boris Beck u novoj kolumni za Večernji.

 

19.03. (21:00)

Još jedna pjesma o novom normalnom

Beck: Sve funkcionira, jedino nitko nije provjerio zašto su naša djeca prestala pjevati

Naša djeca više ne pjevaju, rekla mi je neki dan profesorica solfeggia iz glazbene škole. Mali vrtićanci jednako su veseli kao i prije, ali školska djeca sva su se uvukla u sebe – priča mi ona – i samo šute i gledaju iz zadnjih klupa. Takvo je iskustvo i drugih koji rade u nastavi. Sada, kada su se napokon učenici i studenti vratili u škole i fakultete, pokazalo se da su povučeniji i tiši, da teže prate i sporije odgovaraju, da se ne mogu koncentrirati i zapravo ne vide neku svrhu u svemu tome, iako im je drago da se opet mogu družiti s vršnjacima. Nešto smo pogrešno napravili. U ove dvije godine pandemije i potresa pročitao sam bezbroj samohvala prosvjetnih vlasti kako se nastava izvodi redovno, kako se školski serveri održavaju uredno… jedino nitko nije provjerio pjevaju li djeca još uvijek, kaže u novoj kolumni za Večernji Boris Beck.

12.03. (08:00)

Nema predaje

Beck: Baš kao Churchill 1940., Zelenski sunarodnjacima može obećati samo krv, znoj i suze

Churchillov govor bio je za današnje pojmove golem, četiri puta duži od ovog članka; Zelenski je shvatio da mu trebaju samo dvije rečenice. Churchill je, kao i Zelenski, prije rata bio nepopularan, ali ljudi su osjetili da misli što kaže. Engleska književnica i novinarka Victoria Mary Sackville-West zapisala je da se ježila od Churchillovih govora jer je iza njih stajala golema odlučnost, poput velike tvrđave. Odlučnost se, doduše, vidi i na kamenom licu Putina, ali on nema sposobnost da oduševljenje prenese na druge. Nastupa usiljeno, okružen ljudima koji ga promatraju sa stravom; pokušava nadzirati svaku riječ, ali mu to ne pomaže da sakrije neugodnu istinu. Donio je zakon da se mora govoriti “specijalna vojna operacija”, što znači da se srami rata, tvrdi Boris Beck za Večernji.

06.03. (21:00)

Strašni šapat koji se širi Istokom Europe

Beck: U Rusiji je uvijek vrijeme posjeta – disidentu usred noći ili prgavoj državi u susjedstvu

Aleksandar Solženjicin, ruski nobelovac koji je 60-ih razotkrio golemu sovjetsku urotu protiv vlastitih građana, nesmiljeno tjeranih u tajne logore, napisao je da nasilje ne živi samo, nego da je intimno povezano s laži: Nasilje nalazi svoje jedino utočište u laži, a laž svoju jedinu podršku u nasilju. Svaki čovjek koji je izabrao nasilje kao sredstvo, neupitno mora izabrati laž kao pravilo. Kad je SSSR izvršio invaziju na Afganistan, na Božić 1979., išao sam u prvi razred gimnazije. “Danas u Afganistanu, sutra u Pakistanu, a prekosutra možda i u vašem stanu” – bio je vic koji sam tada čuo u školi, i za koji danas vidimo da nije uopće vic. Boris Beck za Večernji.

26.02. (18:00)

Prije će Sava poteći uzvodno nego ćemo imati normalne političare

Beck: U svojoj odvojenosti od života sva naša politika dubi na trepavicama

Riječi su vrlo opasan bumerang, i nema nikoga od nas da ga neoprezne izjave u povratnom letu nisu žestoko zveknule u zube. Ali rijetko se desi da vam se vlastite riječi vrate tako brzo kao premijeru prošli tjedan. Međutim, nije on ni rekao da će smijeniti Horvata kad se oporba postavi na trepavice (na sveto nigdarjevo), nego je rekao da ga neće smijeniti oporba (a da ga on može smijeniti kad god hoće). Boris Beck u novoj kolumni za Večernji navodi brojne primjere iz hrvatske povijesti, od Pavelića, preko Tita i Račana do današnje vlasti i oporbe, čije su se riječi obile o glavu.

12.02. (08:00)

Model svih prevara: gledate euro, a vidite kunu

Beck: Gorki euro trebalo je umotati u slatku oblatnu da ga Hrvati lakše progutaju

Već smo navikli da sve čega se prihvate u Banskim dvorima završi fijaskom, od borbe protiv virusa i obnove nakon potresa, do kupnje dionica Ine i redizajniranja automobilskih registracijskih pločica. Ali sada su očekivanja bila vrlo visoka. Puno toga pokušalo se ugurati u te kružiće od kojih i najveći u promjeru ima jedva 2,5 centimetra. A pokušalo se prikriti da se uvođenjem eura ukida važan vid suvereniteta, onaj novčarski. Nema veze što taj suverenitet i nije bog zna kakav jer je hrvatsko gospodarstvo ionako gotovo posve eurizirano. Nije kuna jedino što se ukida, nego se ukidaju i državne granice, pa je i za njih važno da budu na novčićima, da mislimo da postoje. Piše Boris Beck za Večernji.

05.02. (09:00)

Zviždači, Frke-Petešići i druge pjesme

Beck: Zakon od političara traži da prijave svoju imovinu. Neka nam prijave svoje fantazije

Nikad neće biti dosta, jer nikad nije u Hrvatskoj nikome tko je na vlasti dosta mita, zapošljavanja stranačkih kolega, nekretnina, poticaja, pegli… igra krađe, utaje i pronevjere neće nikad prestati, nego se samo podiže na novi level. Igra odavanja, dakle, prestat će tek kad prestane igra lopovluka. Još smo daleko od toga da stavimo točku na sve to. A daleko smo zato što iz Plenkovićeva “game over” vidimo ono najporaznije: to je sve za njega igra. Zanimljivo je da slično zrelo razmišlja i Ivan Vilibor Sinčić, zastupnik zaboravljenog Živog zida. Kada je 2015. započinjao kampanju za ulazak u Sabor, objašnjavao je svojim sljedbenicima da se u parlamentu kuju zle politike i da ih se ondje može i uništiti – dakako, prepoznali ste, to je bit Gospodara prstenova. Za sve ove godine Sinčić nije o politici naučio ništa više od onoga što je saznao upravo iz njih. Boris Beck za Večernji.