Priča bez kraja i početka
‘Uspori, macane, ne radi se to tako’
“umoran sam kad dolaziš želio bih te upoznati iako se vjerojatno neću zaljubiti u tebe ali možda osjetim dovoljnu želju da prislonim svoj nos uz tvoje lice pomirišem te i onda poljubim u usta i protrljam usne uz tvoj vrat ako nam se svidi leći ćemo u moj krevet i onda brojati redove otvora u roletama koje sunce reflektira na zid rekao si da ne smijemo imati očekivanja ali ona su sastavni dio snova a reći čovjeku da prestane sanjati jednako je kao reći zvijezdama da prestanu svijetliti”, piše Ozren Kanđera. Njegov tekst je jedan od prijavljenih na natječaj Arteista.