• 19.03. (15:30)

    Zidani post

    Vresnik: Je li zaista ekonomski rast isto što i neofašizam?

    Viktor Vresnik u Jutarnjem komentira grafit “Ekonomski rast – Neofašizam” koji se pojavio u Zagrebu: “Izjednačavati ekonomski rast s neofašizmom znači biti na pogrešnom putu. Rast sam po sebi nije ni dobar ni loš. Pitanje je koristi li taj rast većini građana ili samo malom broju povlaštenih. S druge strane, pad vrijednosti ekonomije nije dobar ni za koga, potiče nezadovoljstvo, stvara društvene napetosti i vodi prema krahu društvenog sustava i često završava u totalitarizmu”.



  • Slične vijesti

    Jučer (21:30)

    "E nećemo nikom dozvoliti da nam dira ili da ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo"

    Klauški: Brkić je malo polupao lončiće. HDZ jest Komunistička partija

    Milijan Brkić mora da se šalio kad je ulazeći na sjednicu Predsjedništva HDZ-a, izjavio: “Ovo je HDZ, nije Komunistička partija, hvala Bogu”. Teško je zamisliti da netko može ovo izjaviti i pritom zadržati ozbiljan izraz lica. Naročito osoba koja optužuje stranku da se služi državnim institucijama u svrhu progona stranačkih protivnika. Može Brkić zahvaljivati Bogu da je “ovo HDZ, a ne Komunistička partija”, ali to mu neće puno pomoći. Jer HDZ jest Komunistička partija. Nije po nazivu, nije po programu, nije po ideologiji. Ali po svemu ostalome svakako jest – piše Tomislav Klauški za 24 sata.

    Jučer (12:30)

    Sve je relativno

    Sanja Modrić: Lijep dan, zar ne?

    Netko kome veselo pokazuješ plavo nebo može tu usputicu doživjeti kao podlu provokaciju. Da, da, divan je dan tebi kad možeš sad sjesti u auto i zapaliti nekamo, novaca imaš, nije ti puno platiti za cestarinu, ni za dokone užitke koji te čekaju. A meni je, vidiš, znatno manje divno sjediti doma i guliti ovdje ova jaja po kunu i dvadeset i misliti kako sutra nemam za struju ni izvaditi sinu da odnese za maturalac. I ne da mi nije divno i bajno, nego mi je užasno. Ali ti, naravno, egocentrično ne kapiraš kako je drugima pa im naturaš na nos tvoje sunce za kratke rukave i zumbule u vrtu. Boli tebe briga. Majmune. Ne radiš ti u Uljaniku – piše Sanja Modrić za Novi list.

    Prekjučer (23:30)

    Pa da, na Mjesečevoj površini nema mora!

    Boris Dežulović: Hrvatske misterije – otok bez mora

    Dohvatio se Dežulović izjave jednog paškog poduzetnika koji želi kopati kanal od Paga do – mora!?! “Po široko prihvaćenoj službenoj definiciji iz protokola Međunarodne hidrografske organizacije sa sjedištem u Monacu, otokom se smatra ‘dio supkontinentalnog kopna okružen morem’. Tako je bilo vazda i svugda, priroda je to sama lijepo udesila, sve dok nije došla do Dalmacije, pa tamo zbrzala stvar i otaljala posao, sijući po Jadranu poluotoke bez pristupa supkontinentalnom kopnu i otoke bez pristupa otvorenom moru”.

    Prekjučer (14:30)

    Vojislav Ustašelj

    Viktor Ivančić: Slučaj Šešelj ili ustašizacija četništva

    “Bliska suradnja ustaša i četnika nipošto nije nova pojava” – analizira Viktor Ivančić novoobjavljenu informaciju da je u vrijeme prošle predsjedničke kampanje stožer Kolinde Grabar-Kitarović odobrio objavu informacije da Vojislav Šešelj hvali Ivu Josipovića, što je trebalo naštetiti kandidatu ljevice, ali ono što je sada drugačije “jest upadljivi nedostatak simboličke težine i profilirana identiteta njihova zajedničkog neprijatelja” jer da na “aktualnome političkom i ideološkom ratištu tako imamo realne četnike, realne ustaše i izmišljene partizane”.

    Ponedjeljak (14:30)

    Neovisne instuticije su nekad trome, zato je tu vlast da ih malo pogurne

    Klauški: HDZ bez Vase – možda zdraviji, možda još pokvareniji

    I zašto bi nas, nakon svega, trebala danas skandalizirati tvrdnja da se Andrej Plenković koristi institucijama u obračunu s Milijanom Brkićem? To je naprosto postao integralni i neizostavni dio političkog života. To se uzima već zdravo za gotovo. Takav odnos poguban je za društvo jer izjeda supstancu demokracije koja se bazira na proceduri, podjeli vlasti, poštovanju zakona i neovisnosti institucija. Svaka vlast dovodi svoje poslušnike ili instalira osobe od povjerenja. Svaka vlast institucije smatra produženom rukom svoje samovolje. Svaki političar pravosuđe, policiju, tužiteljstvo i tajne službe doživljava kao svoju uzdanicu, garanciju opstanka ili oruđe obračuna. U pravilu, javnost se u ovakvim situacijama dijeli na dvije skupine. Prva kritizira korištenje institucija u političkim obračunima jer je to naprosto stvar principa, zato što bi se te institucije mogle tako okrenuti protiv bilo kojeg građanina. Druga je spremna ignorirati tu zlouporabu kad se na meti nađe netko za koga se smatra da to zaslužuje, poput Sanadera, Bandića ili sad Brkića – piše Tomislav Klauški za Express.

    Ponedjeljak (11:30)

    Jurica Pavičić: Kako je po cijeni od 660 eura niknulo civilizacijsko zlodjelo

    Pedesetak metara zapadnije, praktički nad samom plažom, prošle se godine počeo dizati betonski neboder koji je možda najbolje utjelovljivao poraz urbanosti u kvartu Bačvice. Bio je neusporedivo viši od ičega uokolo, kućama iznad sebe otimao je svjetlo i zrak, agresivno je nagrđivao vedutu naguravajući svoje prostačke gabarite na usku parcelu između željezničke pruge i šetnice uz plažu. Da antipatični sarkazam bude potpun, ta negacija ikakve harmonije nosi tripadvisorski naziv. Zove se nikako drukčije doli – “Villa Harmony” – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

    Ponedjeljak (10:30)

    Dežulovićev kod

    Boris Dežulović: Božija kazna

    Takvog nekakvog laičkog skeptika i ignoranta može, dozvoljavam mogućnost, da zbuni koncept Božije kazne: zašto bi se Gospod – popizdevši na francusku i evropsku đubrad koja je u parisku katedralu unela i okačila zastavu šiptarske države – svetio spaljujući Notr Dam, dakle sopstvenu zemaljsku kuću… Jednako kao i Notr Dam, i Hilandar je te martovske večeri 2004. počeo da gori od krova, i jednako je to bilo, neverovatno ali istinito, taman pred Vaskrs. Za skrivanje ratnog zločinca Radovana Karadžića, koji je – baš tih dana, dok ga je tražila cela zapadna polovina sveta – u monaškom miru Hilandara, kažu, pisao poeziju i memoare… Pre tri godine, u nedelju 1. maja 2016., stravična je vatrena stihija do temelja uništila najveći srpski pravoslavni hram u inostranstvu, veličanstvenu Sabornu crkvu Svetog Save u samom srcu njujorškog Menhetna. U stvari Božija kazna za rezultate srpskih parlamentarnih izbora prethodne nedelje, na kojima je ubedljivo pobedila Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića – piše Boris Dan Brown Dežulović i otkriva Božji koncept iza neobjašnjivih požara.

    Ponedjeljak (09:30)

    Ante Tomić: Da su djevojčice vikale kako im se ukazala Majka Božja, ljudi bi im smjesta u sve povjerovali, ali kad kažu da im je fra Kornelije stavljao ruku u gaćice, to nema šanse da je istina

    Propovjednik kaže: “Otkrih da ima nešto gorče od smrti – žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj”. Više od dvije tisuće godina kasnije ovo se mišljenje uzima kao potpuno vjerodostojno u suđenjima za seksualne zločine. Optuženi u čudu, raširenih ruku i razrogačenih očiju, ne shvaćaju u čemu je njihova krivnja. Žena je, zaboga, otkopčala dva gornja dugmeta košulje. Gospodine suče, molim vas, njezina je poruka bila nedvosmislena. Zašto joj se nazirao grudnjak ako nije željela da je on ošamari, baci na tlo, podere odjeću i siluje? Dogodilo se tako i u Zapadnoj Hercegovini, u Čitluku – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    Subota (13:30)

    Tvornica kriminala nastavlja s radom

    Viktor Ivančić: Atak jataka

    Odlično Ivančićevo poentiranje o presudi Sanaderu: “Odrubljena glava Ive Sanadera, koja se već godinama paradno kotrlja u javnoj sferi, od sudnice do sudnice, od naslovnice do naslovnice, poprimila je konturu smokvina lista: umjesto da diskreditira, ona sa svakom novom zadobivenom kontuzijom osnažuje zaštitu zločinačkog stroja kojemu je nekoć bila na ramenima”.

    Petak (22:30)

    Kregar: Hrvatsko se društvo opire modernizaciji

    Hrvatsko društvo se odupire modernizaciji, slavi mističnu prošlost i izmišljenu veličinu i jedinstvenost. Odluke su blokirane, nema političke odgovornosti, a bauljanje bez cilja je odlučivanje bez računa, prioriteta i priprema. Hrvatska je više država improvizacije nego invencije – piše Josip Kregar na Autografu.

  • Slične vijesti

    Jučer (21:30)

    "E nećemo nikom dozvoliti da nam dira ili da ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo"

    Klauški: Brkić je malo polupao lončiće. HDZ jest Komunistička partija

    Milijan Brkić mora da se šalio kad je ulazeći na sjednicu Predsjedništva HDZ-a, izjavio: “Ovo je HDZ, nije Komunistička partija, hvala Bogu”. Teško je zamisliti da netko može ovo izjaviti i pritom zadržati ozbiljan izraz lica. Naročito osoba koja optužuje stranku da se služi državnim institucijama u svrhu progona stranačkih protivnika. Može Brkić zahvaljivati Bogu da je “ovo HDZ, a ne Komunistička partija”, ali to mu neće puno pomoći. Jer HDZ jest Komunistička partija. Nije po nazivu, nije po programu, nije po ideologiji. Ali po svemu ostalome svakako jest – piše Tomislav Klauški za 24 sata.

    Jučer (12:30)

    Sve je relativno

    Sanja Modrić: Lijep dan, zar ne?

    Netko kome veselo pokazuješ plavo nebo može tu usputicu doživjeti kao podlu provokaciju. Da, da, divan je dan tebi kad možeš sad sjesti u auto i zapaliti nekamo, novaca imaš, nije ti puno platiti za cestarinu, ni za dokone užitke koji te čekaju. A meni je, vidiš, znatno manje divno sjediti doma i guliti ovdje ova jaja po kunu i dvadeset i misliti kako sutra nemam za struju ni izvaditi sinu da odnese za maturalac. I ne da mi nije divno i bajno, nego mi je užasno. Ali ti, naravno, egocentrično ne kapiraš kako je drugima pa im naturaš na nos tvoje sunce za kratke rukave i zumbule u vrtu. Boli tebe briga. Majmune. Ne radiš ti u Uljaniku – piše Sanja Modrić za Novi list.

    Prekjučer (23:30)

    Pa da, na Mjesečevoj površini nema mora!

    Boris Dežulović: Hrvatske misterije – otok bez mora

    Dohvatio se Dežulović izjave jednog paškog poduzetnika koji želi kopati kanal od Paga do – mora!?! “Po široko prihvaćenoj službenoj definiciji iz protokola Međunarodne hidrografske organizacije sa sjedištem u Monacu, otokom se smatra ‘dio supkontinentalnog kopna okružen morem’. Tako je bilo vazda i svugda, priroda je to sama lijepo udesila, sve dok nije došla do Dalmacije, pa tamo zbrzala stvar i otaljala posao, sijući po Jadranu poluotoke bez pristupa supkontinentalnom kopnu i otoke bez pristupa otvorenom moru”.

    Prekjučer (14:30)

    Vojislav Ustašelj

    Viktor Ivančić: Slučaj Šešelj ili ustašizacija četništva

    “Bliska suradnja ustaša i četnika nipošto nije nova pojava” – analizira Viktor Ivančić novoobjavljenu informaciju da je u vrijeme prošle predsjedničke kampanje stožer Kolinde Grabar-Kitarović odobrio objavu informacije da Vojislav Šešelj hvali Ivu Josipovića, što je trebalo naštetiti kandidatu ljevice, ali ono što je sada drugačije “jest upadljivi nedostatak simboličke težine i profilirana identiteta njihova zajedničkog neprijatelja” jer da na “aktualnome političkom i ideološkom ratištu tako imamo realne četnike, realne ustaše i izmišljene partizane”.

    Ponedjeljak (14:30)

    Neovisne instuticije su nekad trome, zato je tu vlast da ih malo pogurne

    Klauški: HDZ bez Vase – možda zdraviji, možda još pokvareniji

    I zašto bi nas, nakon svega, trebala danas skandalizirati tvrdnja da se Andrej Plenković koristi institucijama u obračunu s Milijanom Brkićem? To je naprosto postao integralni i neizostavni dio političkog života. To se uzima već zdravo za gotovo. Takav odnos poguban je za društvo jer izjeda supstancu demokracije koja se bazira na proceduri, podjeli vlasti, poštovanju zakona i neovisnosti institucija. Svaka vlast dovodi svoje poslušnike ili instalira osobe od povjerenja. Svaka vlast institucije smatra produženom rukom svoje samovolje. Svaki političar pravosuđe, policiju, tužiteljstvo i tajne službe doživljava kao svoju uzdanicu, garanciju opstanka ili oruđe obračuna. U pravilu, javnost se u ovakvim situacijama dijeli na dvije skupine. Prva kritizira korištenje institucija u političkim obračunima jer je to naprosto stvar principa, zato što bi se te institucije mogle tako okrenuti protiv bilo kojeg građanina. Druga je spremna ignorirati tu zlouporabu kad se na meti nađe netko za koga se smatra da to zaslužuje, poput Sanadera, Bandića ili sad Brkića – piše Tomislav Klauški za Express.

    Ponedjeljak (11:30)

    Jurica Pavičić: Kako je po cijeni od 660 eura niknulo civilizacijsko zlodjelo

    Pedesetak metara zapadnije, praktički nad samom plažom, prošle se godine počeo dizati betonski neboder koji je možda najbolje utjelovljivao poraz urbanosti u kvartu Bačvice. Bio je neusporedivo viši od ičega uokolo, kućama iznad sebe otimao je svjetlo i zrak, agresivno je nagrđivao vedutu naguravajući svoje prostačke gabarite na usku parcelu između željezničke pruge i šetnice uz plažu. Da antipatični sarkazam bude potpun, ta negacija ikakve harmonije nosi tripadvisorski naziv. Zove se nikako drukčije doli – “Villa Harmony” – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

    Ponedjeljak (10:30)

    Dežulovićev kod

    Boris Dežulović: Božija kazna

    Takvog nekakvog laičkog skeptika i ignoranta može, dozvoljavam mogućnost, da zbuni koncept Božije kazne: zašto bi se Gospod – popizdevši na francusku i evropsku đubrad koja je u parisku katedralu unela i okačila zastavu šiptarske države – svetio spaljujući Notr Dam, dakle sopstvenu zemaljsku kuću… Jednako kao i Notr Dam, i Hilandar je te martovske večeri 2004. počeo da gori od krova, i jednako je to bilo, neverovatno ali istinito, taman pred Vaskrs. Za skrivanje ratnog zločinca Radovana Karadžića, koji je – baš tih dana, dok ga je tražila cela zapadna polovina sveta – u monaškom miru Hilandara, kažu, pisao poeziju i memoare… Pre tri godine, u nedelju 1. maja 2016., stravična je vatrena stihija do temelja uništila najveći srpski pravoslavni hram u inostranstvu, veličanstvenu Sabornu crkvu Svetog Save u samom srcu njujorškog Menhetna. U stvari Božija kazna za rezultate srpskih parlamentarnih izbora prethodne nedelje, na kojima je ubedljivo pobedila Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića – piše Boris Dan Brown Dežulović i otkriva Božji koncept iza neobjašnjivih požara.

    Ponedjeljak (09:30)

    Ante Tomić: Da su djevojčice vikale kako im se ukazala Majka Božja, ljudi bi im smjesta u sve povjerovali, ali kad kažu da im je fra Kornelije stavljao ruku u gaćice, to nema šanse da je istina

    Propovjednik kaže: “Otkrih da ima nešto gorče od smrti – žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj”. Više od dvije tisuće godina kasnije ovo se mišljenje uzima kao potpuno vjerodostojno u suđenjima za seksualne zločine. Optuženi u čudu, raširenih ruku i razrogačenih očiju, ne shvaćaju u čemu je njihova krivnja. Žena je, zaboga, otkopčala dva gornja dugmeta košulje. Gospodine suče, molim vas, njezina je poruka bila nedvosmislena. Zašto joj se nazirao grudnjak ako nije željela da je on ošamari, baci na tlo, podere odjeću i siluje? Dogodilo se tako i u Zapadnoj Hercegovini, u Čitluku – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    Subota (13:30)

    Tvornica kriminala nastavlja s radom

    Viktor Ivančić: Atak jataka

    Odlično Ivančićevo poentiranje o presudi Sanaderu: “Odrubljena glava Ive Sanadera, koja se već godinama paradno kotrlja u javnoj sferi, od sudnice do sudnice, od naslovnice do naslovnice, poprimila je konturu smokvina lista: umjesto da diskreditira, ona sa svakom novom zadobivenom kontuzijom osnažuje zaštitu zločinačkog stroja kojemu je nekoć bila na ramenima”.