Vučetić: Hajka na Mirelu Čavajdu i kršćanstvo ne idu skupa - Monitor.hr
04.05.2023. (20:00)

Vjernik i zabadalo u tuđa posla

Vučetić: Hajka na Mirelu Čavajdu i kršćanstvo ne idu skupa

Naše društvo je nezrelo, gotovo potpuno plemensko i kao takvo je utemeljeno na žrtvenom mehanizmu. Plemenska zajednica traži žrtvu kako bi se, iživljavanjem nad njome, uspostavio dinamizam opstanka plemenske zajednice. Plemenska zajednica ne počiva na ravnopravnosti i miru, nego na iživljavanju i ratu. Posljednjih dana su se pripadnici plemena opet okomili na Mirelu Čavajdu, prikazujući je kao ubojicu i ne-majku. Zasmetalo im je što je ova žena smogla snage da, proživljavajući osobnu tragediju, ne poklekne pred licemjerstvom hrvatskog zdravstvenog sustava koji djeluje kao derivat teološke norme. Ako je itko zaslužio biti Zagrepčanka godine, to je nesumnjivo zaslužila Mirela Čavajda. No ne misle svi tako, zato je i pokrenut žrtveni mehanizam i natjecanje u bestijalnom javnom iživljavanju. Marko Vučetić za Autograf.


Slične vijesti

Jučer (17:00)

Ako ništa, hvala Zokiju na podsjetniku da preslušamo grupu Film

Jergović o Juri Stubliću i “Rijekama pravde”: Tko nam dolazi? Na kraju nije došao nitko

Treći i četvrti studijski album Filma, “Sva čuda svijeta” i “Signali u noći”, vrhunci su ovoga benda i ukupnog Stublićevog stvaralačkog opusa. Danas dok ih slušam, kao da slušam psalme Novoga vala, psalme svoje mladosti i tih čudnih osamdesetih. Doista, u to je vrijeme Jura pisao u zanosu nekoga vedrog i pridodanog biblijskog proroka. Pjesma sa “Signala u noći” naslova “Rijeke pravde” je, uz “Pjevajmo do zore”, bila radijski hit jeseni 1985, kada sam ja izašao iz vojske. Jedan je, inače alkoholu sklon, stručni suradnik pri nekakvoj komisiji centralnog komiteta bosanske partije na nekom skupu napao pjesmu da je ustaška. Jer kakve su to “rijeke pravde”? Jer što to pjesma najavljuje, a pjesmom nije izrečeno?

Tko kuca na vrata, tko nam dolazi, pitao se pijani bosanski komunistički funkcioner. No, na kraju nije došao nitko. I kao što je metafizički iskaz dovršen tek u vječnosti, ili u tom beskonačnom prostoru od jedne zvijezde do druge, koji je opjevavao Nikola Šop, nakon što je Isusa doveo kod nas, tako se ova pjesma Jure Stublića i grupe Film dovršava negdje iza i negdje poslije pjesme. U nekoj dalekoj budućnosti, ili sasvim izvan vremena. Miljenko Jergović za svoj blog.

Jučer (16:00)

Još jedna o velikanu

Markovina: Sidranov savršeni krug

Smrt Abdulaha Sidrana bila je dugo najavljivana, nekoliko puta čudesno odgađana, ali je na koncu bolest bila jača, a tužna vijest još je jednom i nakon svega i unatoč svemu ujedinila ove naše prostore koje sve češće zovemo regijom, da ih ne bismo nazvali Jugoslavijom. Osim što je bio nevjerovatno talentiran i realiziran pisac, možda i prvi koji je Sarajevo učinio relevantnim u jugoslavenskom kulturnom kontekstu, pa čak i pored toga što je na koncu postao i jedan od simbola otpora sarajevskih kulturnjaka za vrijeme opsade grada te nacionalni bošnjački klasik posljednjih godina, jedna od zanimljivijih i suštinski neispričanih priča o njemu je ona o njegovoj suradnji i prijateljstvu s Emirom Kusturicom, Slobodanom Praljkom i Goranom Babićem.

I ako je priča o njemu i Kusturici, njihovom razlazu i tada aktualnoj potencijalnoj novoj suradnji, kao i priča o odnosu svakoga od njih prema ratnom i poratnom Sarajevu i mogla imati idejna razilaženja i drugačija čitanja i tumačenja, ono što je nedvojbeno da je Abdulah Sidran bio i do kraja i ostao, u punom smislu riječi, netko po kome se prepoznavalo Sarajevo i netko tko je s tim gradom do kraja srastao. Dragan Markovina za Novosti.

Ponedjeljak (23:00)

Bit će zanimljivo na predsjedničkim izborima

Nacionalna groupie: Evo Kolinde i Bobana

Hrvati su sigurno shvatili koliko su pogriješili što nisu u dovoljnom broju glasali za tu prelijepu ženu koja je svojim odjevnim kombinacijama, vitkom figurom, plavom kosom, sirenskim pjevanjem na kninskoj tvrđavi oplemenjivala ovaj napaćeni, cinični, mrzovoljni narod. Milanović je nas Hrvate gurnuo u mulj u kojem volimo roniti po dnu, u mulj svađe, prepucavanja, grubih riječi. Uopće nije kao Kolinda pazio na fizički izgled. Kao i Plenković prepustio se gomilanju kila. Dakle, i u tome je bio loš primjer Hrvatima koji su ionako postali skloni pretilosti. Dok je Kolinda bila predsjednica, žene su u njoj imale uzor, poticala ih je da vježbaju, podvrgavaju se spasonosnim dijetama. I uvijek je bila vesela, nasmijana, ni o kome nije govorila ništa ružno. Na početku Bogovićeve zapitao sam se tko bi osim Škore mogao ugroziti Kolindu na novim izborima. Pred restoranom Boban spazio sam nogometnu legendu Zvonimira Bobana. Oko njega neki ljudi. Boban s kemijskom olovkom u ruci. O, jebote! Brzo do njega. U novoj zgodi Svirac je pomislio kako legendarni nogometaš skuplja potpise za Milanovića.

Ponedjeljak (17:00)

Predsjednik s ne baš najhrabrijim karakterom

Picula: Teško je u Hrvatskoj naći istinskog izbornog pozitivca

Da je kojim slučajem pri objavi kandidature Milanović odmah dao ostavku na dužnost predsjednika Republike te stao na čelo SDP-ove koalicijske liste u I. izbornoj jedinici, u kojoj se natječu i aktualni predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković te Sandra Benčić ispred stranke Možemo!, u tako kratkom vremenu do izbornog dana Milanović, SDP i bliska im oporba jako bi se približili pobjedi. Svojevrsni šok-moment bio bi ispunjen osobnom i političkom hrabrošću, bez ikakvog kalkuliranja, te bi Milanovićev savez privukao i one nesklone ovakvoj oporbi. To se nije dogodilo ne zato što bi HDZ preko predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića ili nekoga od potpredsjednika preuzeo makar kratkotrajnu dužnost šefa države, nego zbog nespremnosti Milanovića da preuzme potpunu odgovornost i rizik takvog poteza. Boško Picula za tportal.

Ponedjeljak (11:00)

Izbori između dva titana

Starešina: Nova stvarnost zasigurno neće završiti s danom parlamentarnih izbora

Nova stvarnost (koja je započela Milanovićevom kandidaturom) prebrisala je i moje teze iz prošle kolumne u Lideru: o HDZ-u kao izglednome relativnom izbornom pobjedniku, Andreju Plenkoviću kao izglednome premijeru kojem su najopasnija oporba EPPO i DORH, a najveća mogućnost promjene korektivna uloga neke manje koalicijske stranke ili neovisne liste, u slučaju HDZ-ovih slabijih izbornih rezultata. Danas je izgledno jedino to da ulazimo u kratku – izričajem brutalnu, a političkim sadržajem siromašnu – kampanju koja će se voditi na rubu ustavne krize, a možda ga i prijeđe. Na površini će izgledati kao eliminacijski dvoboj Milanovića i Plenkovića, dvaju dominantnih likova u kadrovski devastiranoj i političkim inženjeringom kontroliranoj hrvatskoj političkoj areni. No ne može se isključiti ni mogući vanjski utjecaj čiji bi cilj bio proizvodnja kaosa i destabilizacija države, u ovo osjetljivo vrijeme stvaranja nove geopolitičke arhitekture Europe. Višnja Starešina za Lider.

Ponedjeljak (00:00)

Simpatični starčići koji neodoljivo podsjećaju na nekog...

Baretić: Sanatorij Hrvatska 2044.: Tko će sedlati konje s pelenom, a tko nositi Augijeve štale u hlačama?

Svađa dvojice štićenika doma „Miješani krupni otpad“, neće stati još najmanje 20 godina, pitate li Renata Baretića. A tko će tada sjediti na Pantovčaku i u Banskim dvorima? Proljeće je stiglo, kristalno vedro nebo otkriva kako nježna, najnježnija nijansa zelene boje počinje prekrivati gole grane stabala u parku, a na klupici dva živahna starčića hrane golubove, uglavnom šuteći. Jedan se napokon oglasi:

– Za koji dan će doći kositi travu, obožavam miris friško pokošene trave…

– Nisi alergičan na nju? Ono, ne šmrcaš, ne brišeš suhi nos prstom? – jetko mu uzvrati kolega.

– Ne, samo dobijem neku blagu, rijetku vrstu anemije, pa stalno kašljucam dok ponavljam iste rečenice. To mi je davno ustanovila jedna lekarka, vojna.

– Ne diraj mi se u majku, stoput sam ti rekao!

– Ko se dira, kaj je tebi?! Pričali smo o mojim zdravstvenim teškoćama, ne o majkama. Al okej, dodat ću i svoje zdravstveno stanje na popis tvojih ne-tema.

– Ali znaš što jest tema? To da je ispred tebe triput golubova nego ispred mene. Kako to?

– Nemam pojma, valjda sam im simpatičniji?

– Ti simpatičniji, nemoj, umrijet ću od smijeha! Vidi, bacamo im iste količine sjemenki, a kod tebe kljucaju sve u šesnaest… Znaš kako kažu za golubove? „Leteći štakori“, možda je u tome stvar, možda im zato zbilja i jesi simpatičniji.

Nedjelja (21:00)

Veliki brat te gleda, ali iz pritaje

Jergović: Prijetnjom da će poništiti izbore Miroslav Šeparović vodi nas u Rusiju i Bjelorusiju

Prijeteći ton čovjeka koji je bio šef Tuđmanovih uhoda, koje su, između ostalog, novinarkama provjeravali ginekološke nalaze, a danas je šef Ustavnog suda, vrijedan je svakog prezira. Šeparović nam, naime, prijeti da na izborima, istina, možemo glasati kako nas je volja, ali da je na njemu i na njemu sličnima da odluče hoće li to prihvatiti. Već u skladu s tim hoće li rezultati izbora odgovarati onima koji su ga na mjesto predsjednika Ustavnog suda postavili. Građani nisu, na žalost, osjetili duboku odvratnost takvih pučističkih nastupa Miroslava Šeparovića i njegovih jatakinja i jataka. Ako izgubite senzibilitet za Republiku, Miroslav Šeparović će vas odvesti u Rusiju i Bjelorusiju. Samo su tamo izbori pod tom vrstom “ustavnopravne” presije. I pod vlašću istih ovakvih moralno insuficijentnih protagonista. Miljenko Jergović za svoj blog.

Nedjelja (18:00)

Izborna jedinica Hanoi

Dežulović: Sugar Man Plenković

Cijelu noć slavilo se u Hanoju kad se potpredsjednica Võ Thị Ánh Xuân vratila iz Zagreba s dobrim vijestima, pa plačući od sreće objavila naciji da je hrvatski premijer Andrej Plenković izrazio nedvosmislenu želju za daljnjim jačanjem gospodarskih odnosa Hrvatske i Vijetnama, najavio veću prisutnost hrvatskih kompanija na tamošnjem tržištu i pružio punu podršku Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama, snažno se založivši za stabiliziranje sigurnosnih prilika u Južnom kineskom moru!

Vijetnam se probudio u euforiji: generalni sekretar Komunističke partije Vijetnama Nguyễn Phú Trọng proglasio je neradni tjedan, bulevarima Hanoja i Ho Ši Mina vijorile su se hrvatske zastave, pucali su vatrometi nad vijetnamskim gradovima… Sve otada, eto, Andrej Plenković u Vijetnamu je golema zvijezda. Ni mi ni Andrej, jasno, o svemu tome nismo imali pojma, i tko zna bismo li ikad i saznali da jedna mlada Vijetnamka prije koji dan, sasvim slučajno – pretražujući po internetu sve o Obećanoj zemlji Hrvatskoj – nije vidjela vijest da su u Hrvatskoj raspisani parlamentarni izbori, na kojima premijer Andrej Plenković, baš kao i gensek Nguyễn, traži treći mandat. Boris Dežulović posprdno o vijetnamskim botovima na Facebook stranicama HDZ-a, za Novosti.

Nedjelja (17:00)

Za smirivanje "tenzija", još jedne strane riječi koja označava riječ "napetost"

Basara: Kultura dijaloga

Nije, naime, bez neke što moja neznatnost – koja nije jezički purista – insistira na izbacivanju iz javne upotrebe svih stranih reči za koje postoje odgovarajuće srpske, od koji su mnoge doslovni prevodi stranih. Jedna od takvih je i reč „dijalog“, koja bukvalno znači „razgovor“. E, ali „dijalog“ zvuči otmenije, pa se valjda zato od njega i očekuje da čuda stvara. U suštini, kad se na srpskoj političkoj sceni pomene dijalog/razgovor, misli se na pregovaranje i dogovaranje, što su pojmovi koji one naše vrapce tera na još gromoglasniji smeh. Dijaloga – tj. razgovora vlasti i opozicije što se tiče – ne oskudeva, štaviše, ima ga isuviše za moj ukus. Nije, dakle, problem kvantitet dijaloga, nego njegov kvalitet. Pisac hoće da kaže da nikakav dogovor nije moguć u razgovorima/pregovorima političkih (i analitičkih) persona dramatis (svih boja), koje se međusobno nazivaju fašistima, a čije su se babe karale sa ustašama ili kriminalcima, lopovima i uzurpatorima. Svetislav Basara. Točka.

Subota (21:00)

Prilika za smjenu

Krušelj: Plenković je sukobom s europskim tužiteljima, Turudićevom prisegom i promjenama kaznenog zakona potvrdio da je Hrvatsku u potpunosti podredio osobnim interesima

Isti je taj premijer u posljednjim trzajima svog kontroverznog mandata ponajprije osiguravao vlastita leđa, opet na štetu i ugled Hrvatske kao pravne države. Nema valjda osobe koja nije pratila sramotno instaliranje Ivana Turudića, dokazanog lažljivca i ljubitelja svih hrvatskih bjegunaca od pravde, za novog glavnog državnog odvjetnika. Ni tu nije bio kraj farse. Premijer je prije raspuštanja Sabora inzistirao i na njegovoj prisezi, iako formalno stupa na dužnost tek krajem svibnja. Važno je da do daljnjega nitko ne pokrene istrage vezane uz Banske dvore.

Drugi je sramotni potez bilo premijerovo inzistiranje na izmjenama kaznenog zakona po kojem bi se kažnjavalo odavanje i objavljivanje dijelova istražnih postupaka, zbog čega bi pred javnošću bilo prikriveno ono što radi AP i za što se terete njegovi ministri. U tom je kontekstu došao i u izravni sukob s uredom europske tužiteljice, ne prezajući čak i od prijetnji. Time je dokazao da ga pravda i pravosudne procedure ne zanimaju, već da očajničku pokušava osporiti nadležnost EPPO-a nad slučajevima koji bi mogli dovesti i do postupka protiv ministrice kulture i drugih dužnosnika. A to bi vrlo loše odrazilo na HDZ-ovu predizbornu kampanju. Željko Krušelj za lokalni dvotjednik.