Vučetić: Nekadašnji HDZ je osuđen, a sadašnji HDZ je uhićen - Monitor.hr
16.11.2021. (10:30)

Zašto se želi razapeti Dežulović, a ne Gabrijela Žalac?

Vučetić: Nekadašnji HDZ je osuđen, a sadašnji HDZ je uhićen

Uhićenje ministrice Gabrijele Žalac nije uhićenje bivše ministrice, nego upravo uhićenje ministrice, odnosno uhićenje države. Ona je bila i uvijek će biti ministrica u Vladi premijera Plenkovića. Ona je bila i uvijek će biti članica Plenkovićevog novog HDZ-a koji navodno nema nikakve veze s nekadašnjim HDZ-om. Nekadašnji HDZ je osuđen, a sadašnji HDZ je uhićen. Samo krajnji maliciozni ignoranti ne vide familijarnu bliskost između osuđenosti i uhićenosti. Mi, nadalje, živimo u državi koja je u tri desetljeća izgubila gotovo milijun stanovnika. Ovo je izigrana, raseljena i izgubljena država. Mi živimo u državi koja se uzrujava zbog onoga što piše novinar Dežulović, a ne uzrujavamo se što živimo u državi u kojoj je ministrica bila, i uvijek će biti, Gabrijela Žalac. Dežulović, ma koliko kulturan ili vulgaran bio, piše o državi koja se ne uzrujava zbog Gabrijele Žalac. On se zbog toga uzrujava jer shvaća da je to država iz koje je otišlo gotovo milijun građana. Ovo je napuštena država. Napuštena država je osuđena na neuspjeh i nemogućnost sjećanja. I to je najgore od svega. Marko Vučetić za Autograf.


Slične vijesti

Prekjučer (19:00)

Biden i Putin samo mjere čiji je veći

Starešina: Geopolitičko resetiranje svjetskog poretka ‘benignog‘ Bidena

Ono što mi se čini najzanimljivijim u tom američkom povratku na međunarodnu pozornicu, što je ujedno i prvi korak u geopolitičkom resetiranju svjetskog poretka, to je što se ono događa dok su u Bijeloj kući predsjednik koji zbog svoje dobi ima očiglednih problema s obnašanjem dužnosti i potpredsjednica koja je potpuni vanjskopolitički autsajder i na svijet gleda uglavnom turističkim pogledom. Ovih se dana duž cijele te linije čuju upozorenja o mogućim oružanim sukobima. Oni uistinu nisu isključeni, ali u nekoj incidentnoj i kontroliranoj varijanti. Jer, oružani sukob ni Americi ni Rusiji nije u interesu. Riječ je zapravo o nadmetanju u vezi sa širenjem NATO-a i alternativno o ograničavanju ruskog utjecaja. Višnja Starešina za Lider.

Srijeda (09:00)

Jaki za tipkovnicom

Vojković: Imamo svako pravo premijera nazivati pavijanom

Upis o “dočekivanju pokvarenim jajima” vrijednosni  je sud, a ne neka sigurnosna prijetnja, s čime se u biti složila i policija – jer je pokrenula prekršajni postupak po zastarjelom i uvelike bezveznom Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, a ne prema Kaznenom zakonu. Sasvim drugo je ako nekog političara izravno optužujete za kakvu korupciju. Za nazvati nekog lopovom ili utajivačem treba imati podlogu u činjenicama. Sloboda izražavanja je ustavna vrijednost. Na policiji nije da satima zadržava ljude radi iznošenja njihove političke volje. Ovo ne smije stati na ovakvim nemuštim i jadnim opravdanjima Policijske uprave zadarske i ministra, već stvar treba detaljno istražiti i vidjeti tko je to zaista pokrenuo. Netko bi trebao dati ostavku, smatra Goran Vojković za Index.

Nedjelja (14:00)

Potemkinova sela demografske obnove

Šajatović: Rezultati popisa stanovništva dosadili nakon pet dana

Brzo splašnjavanje zanimanja za dramatičan pad broja stanovnika Hrvatske je očekivano. Nema ozbiljne teme koja traži dozu intelektualnog napora da će ovdje biti u fokusu dulje od par dana. Javnost je s olakšanjem dočekala premještanje fokusa na aferu ekspresnoga državnog saniranja državnog stana oštećenog u potresu u kojemu s obitelji živi najbliži suradnik premijera Andreja Plenkovića. Ostaje, dakle, vidjeti znaju li možda vladajući kako zaustaviti demografsko propadanje, ali eto, nisu se stigli pokrenuti. Logično je pogledati u temeljni dokument Plenkovićeve vlade, u Nacionalnu razvojnu strategiju 2030. Među strateškim ciljevima, na šestom mjestu je cilj ‘demografske revitalizacije i bolji položaj obitelji’. Super! Nažalost, i taj dio temeljnog dokumenta zemlje bolje je ne čitati. Nižu se deseci općih konstatacija i obećanja… Miodrag Šajatović za Lider.

22.01. (19:00)

A kaj ti mali, znaš

Jokić: Kad oni pošize, bit će frke za političare, ali svima bi nam moglo biti bolje

Ideja da postoje stotine mladih ljudi u strukovnim školama i gimnazijama koji istražuju probleme kojima su okruženi, propituju odluke vlasti i nude rješenja za društvo potencijalno je izrazito korisna, a za političare istodobno opasna. Od svih glasova i komentara u javnoj sferi ponajviše se boje onih koji se u javnosti trenutno ne čuju: glasova šesnaestogodišnjaka. S njima se političari vrlo teško nose jer za njih ne postoji PR taktika ni strategija. Oni udaraju tamo gdje najviše boli i to vrlo izravno. U više od trideset godina razvoja hrvatskog sustava odgoja i obrazovanja nismo učinili dovoljno i dopustili zajednici da uđe u školu i školi da iskorači u zajednicu svojim najsnažnijim korakom – učeničkim. Vrijeme je da se ti zidove sruše i da učenici pozitivno poŠiZe. Kaže Boris Jokić za Tportal.

22.01. (15:00)

Sexy hrana

Beck: Društvo se sve više pornografizira pa se mora pornografizirati i hrana

Boris Beck je zgrožen nedavnom pojavom nyotaimorija, japanske ludosti u kojoj se hrana uzima s tijela golih djevojaka, u dva splitska restorana. U obranu Japanaca moram reći da se nyotaimori – ili, u muškoj verziji, nantaimori – smatra krajnje neukusnim i može se naći samo u najljigavijim lokalima u najmračnijim predgrađima. Kod nas je, međutim, kao i u Americi ili Zapadnoj Europi, ušao na velika vrata, u najskuplje restorane. Društvo se sve više pornografizira pa se mora pornografizirati i hrana. Pornografija je već dugo postala mainstream, i svake godine neki film ili serija još malo pomaknu granicu onoga što se smije prikazivati. Eksplicitnost se ultimativno zahtijeva i od mladih u privatnom životu. Budući da živimo u vrijeme društvenih mreža, i stalno svoj život pretvaramo u medijske objave, sve je normalnije da i te objave pornografiziramo… za Večernji.

 

14.11.2021. (17:00)

'Optimističan - svaki pogled na život koji nije do kraja pesimističan'

Alić: Nedostaje nam stožer za optimizam

Optimistično je živjeti u društvu u kojemu nitko ne uzima za ozbiljno činjenicu da vaša imovina višestruko nadilazi sve što ste mogli zaraditi radom. Nos nikome ne raste jer se političari igraju Pinocchijevim paradoksom. Poseban optimizam ulijeva nam šarenilo proturječnih informacija o COVID-19 i o tome kako se trebamo ponašati. Čujem da se otvaraju nove kladionice koje nude pogađanje odluka stožera. Maske da – ne? Kolika udaljenost među osobama? Do koliko sati za koju manifestaciju? Sve je više pozitivnih oko nas. Neko ozračje koje označavaju riječju ‘pozitiva‘ svakodnevno prakticiraju sljedbenici marketinških poruka o zdravlju. Propaganda je skinula masku da bi je navukla na naša lica. Kad shvatimo da nas je sve manje, osnujemo ured za taj problem. Sead Alić za Glas Slavonije.

14.11.2021. (14:00)

Blažene COVID potvrde

Sanja Modrić: Strah neusporedivo bolje pali od loše Vladine kampanje. To jasno pokazuje navala na cijepljenje

Mnogo se naših građana, čini se, konačno ozbiljno prepalo. Loše je i porazno kad se čeka da efekt straha počne djelovati tamo gdje izostaju nužni efekti državne politike, ali upravo to imamo sada. Na čast Stožeru, Berošu, Plenkoviću i njihovim vječnim kalkulacijama. Virus opet divlja i nemilice kosi slabe i nezaštićene. Prekjučer je u mrtvačnicu otpremljeno još 66 žrtava Covida. Iza tog broja su stvarni ljudi, majke, braća, supruzi, kćeri i prijatelji. Velika većina nesretnika koji završavaju na respiratorima i na kisiku i velika većina preminulih nisu cijepljeni nijednom dozom. Ta navala još uvijek nije dovoljna da se na brzinu promijeni postotak procijepljenosti, ali nada se otvara. Napokon djeluje strah. Neusporedivo bolje pali od molećive Vladine kampanje. Time ne bismo trebali biti zadovoljni, ali bolje i to nego ovo do sada kad je Velesajam mjesecima bio prazan kao loša slastičarnica. Sanja Modrić za Telegram.

09.11.2021. (23:00)

Žrtve atraktivnih naslova

Rudan: Jebala vas Severina

Ovu hrvatsku top priču iskoristit ću da napišem ono što me muči na temu Kolumnist, heroj ili žrtva. Zašto neki ljudi koji godinama profesionalno, dakle za lovu, pišu o „opasnim“ temama popizde kad im se dogodi nešto „opasno“ ili opasno? Pokušat ću biti jasna koliko to mogu s obzirom na svoj kolumnistički kalibar. Živim u Hrvatskoj, Hrvatskom desetljećima vlada HDZ, nedavno i pravomoćno osuđena zbog kriminala. Njezin bivši šef i hrvatski  premijer robija. Nema građanina Hrvatske kome to nije poznato. Hrvatskom su vladali pravomoćno osuđeni kriminalci, Hrvatskom, nadajmo se, vladaju budući pravomoćno osuđeni kriminalci. I onda se Kolumnist koji čitav život živi od pisanja o takvoj Hrvatskoj nakon najnovijeg teksta čudi mržnji kojom ga zasipaju oni koji vladaju i oni koji su za njih glasali.?! Da bi stvar, vjerojatno samo meni, bila nevjerojatna, Kolumnist je prijavio prijetnje ministru policije. Jebote! I sad policija „postupa“ po prijavi. Nekad su heroji urlali, milost ne tražim nit’ bih vam je dao, ali to je bilo nekad. Je li ovo kraj Hrvatske? Ostali smo bez Heroja? Bez dlake na jeziku kao i uvijek, Vedrana Rudan.

08.11.2021. (09:00)

I ja bi tamo

Andrea Andrassy u Istanbulu: Tamo ti doslovno svatko pokušava prodat Chanel, čak i dok jedeš baklavu u restoranu

Evo upravo sam stigla iz Istanbula. Ne “upravo” kao jučer ili prije par sati – upravo, ovog trena, samo sam oprala avion sa sebe i sjela za “konpijuter.” Vi koji se družite sa mnom već neko vrijeme znate da nakon svakog putovanja imam praksu napisat detaljan putopis (i foodopis) o mjestu na kojem sam bila. Bila sam tamo 3 i pol dana, a Istanbul je prevelik i preimpresivan da stane u 3 i pol dana – barem kad je u pitanju izvještaj o putovanju. Inboks mi je pun pitanja o savjetima za Istanbul – što vidjeti, gdje jesti, “jesi bila kod Nusreta” i slično – zato ćemo danas imati brzinsko druženje uz korisne savjete za postojanje u Istanbulu. Neki od njih će biti i beskorisni, ali božemoj, nije sve u životu korist, gospođo Vlasta… (poveći skok na kraj) …Istanbul je sat vremena razlike od Hrvatske, a kad se prebacimo na zimsko računanje vremena, razlika se penje na dva sata – otprilike onoliko koliko traje i let, što je prekrasno jer imaš osjećaj da nisi izgubio ni minutu vremena. Nama se čak dogodilo da smo sletjeli “prije” nego što smo uzletjeli, pa imaš osjećaj da si odletio u prošlost… Vrlo opširno “za početak” piše Andrea Andrassy o svom putovanju. Ne propustiti cijeli tekst.

02.11.2021. (16:00)

Nepromjenjivi tokovi povijesti

Basarin čas istorije plus virtualna varijanta: I posle Tita – Draža

Najpre da odgovorimo na pitanje od tri sendviča – koje se lažno predstavlja kao pitanje od 3.000.000.000.000.000 sendviča – kako je došlo do toga da se Josip Broz, a.k.a. Tito, praktično niotkuda pojavi u prestonici zemlje zlatnog pravoslavlja, da tu zasedne, da žari i pali do smrti, da posle smrti bude ožaljen i oplakan kao faraon, da bi samo nekoliko godina potom svi Srbi, sa izuzetkom generala Mirkovića, stali da ga zovu „Broz“ i da ga napušavaju na sav glas. Evo kako je to bilo… Elem, sve do 1943. Englezi su igrali na dva stola. I na Titovom i na Dražinom. Prelomili su tek kada je đeneral nekom zgodom – treba li uopšte reći dobro naćefleisan – razočaran što mu Englezi nisu ispunili neku želju, pred šefom britanske misije pri četnicima rekao da posle rata „slovenski narodi treba da se ujedine i povedu rat protiv Zapada.“ (Ako vam đeneralova izjava zvuči poznato, to je zato što je još uvek u opticaju.) – uči decu i starce Svetislav Basara. A ima i virtualni dodatak (što bi bilo da je bilo): A ako baš insistirate šta bi bilo da su se Englezi zajebali u računu pa ipak podržali Dražu, znajte da bi u tom slučaju sve bilo isto, samo što bi 1991. bila 1951.