Wilco - Cousin: 43 minute bez slabe točke - Monitor.hr
17.10.2023. (19:00)

Dobri stari

Wilco – Cousin: 43 minute bez slabe točke

Čovjek se za života može osloniti i dati uglavnom bezuvjetno povjerenje tolikom broju ljudi, koliko je prstiju na jednoj ruci. U glazbenom smislu, isto vrijedi za bandove i izvođače koje slušamo, pratimo i čine nam živote ljepšima. Samozatajni čikaški velikani zasigurno će nas još dugo nagrađivati emocijama nabijenim albumima poput Cousina, a iz Terapije, gdje novi album ocjenjuju osmicom, nadaju se i skorom povratku u europske koncertne dvorane i klubove.


Slične vijesti

Srijeda (23:00)

Pulp bez pulpa

Pulp – More: Pogled u retrovizor vlastitog života

Muzički u dvadeset i četiri godine koliko je prošlo od prethodnog studijskog albuma “We Love Life“, vrijednog pamćenja prvenstveno po tome što ga je producirao legendarni, danas pokojni Scott Walker, nisu promijenili gotovo ništa, što znači da i dalje dominiraju indie, barokni pop, art rock i disco koji će vas puno prije natjerati na razmišljanje nego na ples. Zahvaljujući stažu to ne treba shvatiti kao prigovor, posebno jer je većina pjesama studiozno aranžirana zbog čega se čak i u onim slabijima nađe zanimljiv solo na gitari, klavirska dionica ili efektno ukorporirani gudači. Pritom nema prevelikih poskliznuća, ali ni stvari koje bi ušle u neki budući ‘best of’, kažu na Ravno do dna

24.06. (01:00)

I on se bacio na "road again"

Sin country legende Willieja Nelsona snimio svoj prvi solo album: ‘American Romance’ – jabuka nedaleko od stabla

Lukas Nelson, stariji od dvojice najmlađih muzikalnih sinova country legende Willieja Nelsona, ima 36 godina, ali već je dugo na glazbenoj sceni. Sinovi slavnih odmetnika na “American Romance” pokazali su da je štafeta njihovih otaca ostala u obitelji i da je u dobrim rukama, ali i to da je Lukas Nelson sad već sigurno stasao u samostalnog umjetnika koji je sposoban djelovati i izvan goleme sjene staroga Willieja koji će zauvijek stajati nad njim poput kakvog stogodišnjega hrasta. Ravno do dna

19.06. (22:00)

Kao da je bilo nekad

Ekatarina Velika – Samo par godina za nas: Dva lica jedne sudbine

Tadašnja rock kritika je sasjekla album, što u post festumu možda najbolje govori o tome koliko je ta ista kritika voljela EKV i polagala nade u njega. Bila je dovoljna samo jedna pukotina, jedan album u kojem je nekoliko pjesama zazvučalo kao da su napravljene na autopilotu pa da krene drvlje i kamenje. Kritika je tada najviše zamjerala bendu da je pokušao ponoviti formulu albuma „Ljubav“, a to je svakako deplasirana ocjena koja nema veze s realnošću. Naime, Ekatarina Velika je jedan od onih rijetkih bendova koji je doslovce svaki albuma radio na drukčiji način, zato oni eklatantno svi zvuče drukčije jedan od drugog (od vizije, preko aranžmana, do produkcije) i to sve u periodima od godinu dana, a sasvim je drugi par rukava što je slušatelju jasno da je tu riječ o istom bendu. Retrospektivno Ravno do dna

18.06. (22:00)

Dobrodošao mrak

Jagatić o novom albumu Trobeca: Isti, posebni slobodni, svoji

Jedan od najvažnijih hrvatskih alternativnih bendova posljednjih 40 godina koji i na novom albumu zvuče kao da su sa svojih dvadeset i nešto godina prvi puta uzeli instrumente u ruke i onako puni energije zasvirali kao da nema sutra. Kao da se ništa nije promijenilo od te daleke 1981. godine kada su se prvi puta okupili do danas. Pritom valja naglasiti da je naziv ove grupe izazvao brojna zgražanja i negodovanje javnosti kada su se pojavili jer su se nazvali po najpoznatijem serijskom ubojici u ondašnjoj Jugoslaviji, Metodu Trobecu, te načinu na koji je uklanjao trupla svojih žrtava. Iako su kroz tih četrdesetak godina objavili tek šest albuma ili bolje reći izdanja, TKP su zadržale status jedne od najboljih alternativnih rock grupa na ovim prostorima, a sudeći prema novom albumu ‘Radost’ ponosno mogu zadržati titulu najboljih.Dubravko Jagatić za Nacional

18.06. (15:00)

Neil će forever biti Young

Neil Young and the Chrome Hearts – Talkin to the Trees: Novi bend, isti kalup

Osim (donekle) nove postave pratećeg sastava, novi album Neila Younga donosi malo toga što bi se moglo prezentirati kao bitno drugačije u odnosu na zvuk po kojemu je poznat u posljednjih četvrt stoljeća. Youngov recentni rad karakteriziraju teme koje se često usko vezane za politički i ekološki aktivizam, što često pretjerano visi poput oblaka nad tim pjesmama i ne dopušta im da prerastu u nešto više od parola koje pozivaju na akciju. One su više nego često popraćene i sirovim, prljavim lo-fi gitarističkim zvukom koji je postao prisutan kod svih bendova koje bi Neil okupio da ga prate na ovim albumima. Ovdje neće propustiti priliku sukobiti se i s Elonom Muskom (“ako si fašist, onda kupi Teslu”), a s ponovnim izborom njegovog neprijatelja Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a, naravno da Youngove pjesme opet odišu duhom političke borbe i pobune stvorene da prati prosvjede poput onih koji se upravo održavaju diljem Amerike. Ravno do dna

14.06. (19:00)

Sanjivi pop za čudna vremena

Mayales – Boutique Pop Vol.1: Grooveyales

Koliko god bio naklonjen diskografskom opusu Mayalesa, ne mogu izbjeći činjenicu da je brdovita Hrvatska svaki put mlako reagirala na njihov boutique pop. Prije mogu reći da je posljedica izlaska svakog albuma ubrzo bila priča o razilasku benda. Možda ni sam ne znam koliko bendova je napravilo tolko ‘posljednjih albuma’. Ali, eto, nada ih ponese čim počnu ponovno raditi neke nove pjesme. Mayales je možda sasvim slučajno složio jako lijepu kolekciju za emotivni chill-out u ovom svijetu koji je izgleda potpuno pobudalio. Zoran Stajčić za Ravno do dna

10.06. (19:00)

Dobrodošlo uskrsnuće

Trobecove krušne peći – Radost: Raduj se, pastvo

Trobecove krušne peći nastavljaju biti glasnici s tamne, najtamnije strane života, čije perverzije i užase Darko Begić Bega isporučuje poput nekog maničnog uličnog propovjednika za kojeg polako, ali sigurno postajete svjesni da je čitavo vrijeme bio u pravu. Usprkos navedenom, “Radost“ još uvijek zvuči ekstremnije i brutalnije od većine, ako ne i bilo čega što ćete ove godine čuti ne samo na našoj sceni, nego i od rastućeg broja svjetskih bendova koje nedovoljno naslušani kritičari guraju u no wave. Trobeci su, s druge strane, tom glazbenom spazmu, nastalom u klošarskim galerijama i klubovima New Yorka krajem sedamdesetih, pripadali po svemu osim po mjestu rođenja, a po mišljenju recenzenta Ravno do dna, predstavljali i njegov najkvalitetniji izdanak.

09.06. (18:00)

Ljetno jazz osvježenje

Maja Rivić – Drugo sunce: Prvijenac buduće jazz dive

Maja Rivić nam je poznata iz mnogih grupa (između ostalog iz Žive vode i Mimike Orchestra), a nakon mnogih drugih projekata, konačno se okuražila objaviti album i pod svojim imenom. Album se zove “Drugo sunce”, a objavljen je pred koji tjedan. Maja isporučuje cijeli niz poprilično neuobičajenih i uvrnutih glazbenih i vokalnih ideja kojim dokazuju da je jedna od zanimljivijih izvođačica, iako ova glazba nije za svačije uho. Muzika

05.06. (18:00)

Profesor tuge ponovno ima sat – ovaj put i s refrenom

Solo projekt pjevača The Nationala: ‘Get Sunk’ – Iz neveličanstvenog života odraslih

Berningerov glas na njegovom drugom solo albumu ‘Get Sunk’ je, kao i inače, onaj sredovječnog profesora književnosti s brakom u krizi i koktelom previše u rukama dok pjevuši svoje egzistencijalne brige u melodijama koje su mnogo ljepše od njegovog psihičkog stanja. Ako vam je dosad to već počelo ići na živce ili nikad niste bili skloni takvom stilu, ovaj album će vam teško promijeniti mišljenje o njemu. Ako ga upravo zbog tog glasa volite, na “Get Sunk” ćete ga dobiti možda i više nego inače. Kažu na Ravno do dna

03.05. (21:00)

On the road again...

Willie Nelson – Oh What a Beautiful World: Divni svijet Willieja i Rodneyja

Willie Nelson proslavio je svoj 92. rođendan, a obično se u to doba godine oglasi i jednim od svoja dva albuma koliko prosječno objavljuje svakih dvanaest mjeseci. Pred nama je “Oh What a Beautiful World”, njegov 77. solo studijski album i čak 154 ploča ukupno. Iza tipične country naslovnice na kojoj s leđa vidimo kauboja na konju koji promatra zalazak sunca nalazi zbirka od dvanaest pjesama iz pera njegovog prijatelja i kolege Rodneyja Crowella. Kad Willie Nelson odluči snimiti cijeli album nečijih pjesama, to je velika potvrda radu tog izvođača, i postoji cijeli niz takvih izdanja dosad od kojih je posljednje bilo ono u čast Harlanu Howardu “I Don’t Know a Thing About Love” objavljeno prije dvije godine. Crowell je sljedeće ime koje se priključuje ovoj verziji country Olimpa i zasigurno je zadovoljan i ponosan na ploču koju mu je Willie posvetio. Kažu na Ravno do dna