‘Yardie’: Laka razbibriga Idrisa Elbe uz reggae zvuke
Prvi autorski dugometražni film britanskog glumca Idrisa Elbe prema scenariju Brocka Normana Brocka i Martina Stellmana (baziranog na krimi-romanu Victora Headleya in 1992), pokazan na Berlinalu u okviru programa Panorama special, uz sav potencijal da bude krimi-drama, film je lakih nota, zabavan i gledljiv ali ne i dubok.
Radnja ‘Yardija’, čija je svetska premijera bila na Sundance festivalu ranije ove godine, počinje u jamajčanskom getu Kingstona 1970-ih, narativom glavnog protagoniste D-ja (Aml Ameen) kao odraslog čoveka koji komentariše desetogodišnjeg sebe. Gledalac se time opušta od samog početka i pored relativno dramatičnih situacija, uveren da će naposletku sve ispasti kako treba. Ukoliko se filmu može zameriti da radnji nedostaje ujednačena dinamika i izraženija karakternost ključnih ličnosti, njegovi plus poeni se nalaze u oslikavanju jedne kulture o kojoj se, i pored sve popularnsti koju uživa, relativno malo zna. Kada se dešavanja prebace u London 1980-ih sa živopisnom reggae scenom kao relevantnom pozadinom naracije, muzika nadomešćuje nedostatak svega drugog i preuzima kontrolu. Kroz čitav film se provlače najveći reggae klasici uz aranžman i originalan skor komponovan od strane Dickona Hinchcliffa.
Elba je za direktora fotografije odabrao Johna Conroya sa kojim je sarađivao na popularnoj britanskoj krimi seriji ‘Luther’ u kojoj tumači glavnu ulogu. Conroy se pokazuje kao pravi odabir, naglašavajući razliku između Kingstona i Londona jasnom promenom kolorita – slika se od jarkih boja Jamajke sunovraća u sivilo engleske prestonice.
D, skraćeno od Denis, odrasta u siromašnom getu Kingstona, uz starijeg brata Jerryja (Everaldo Creary) koji uz pokretnu DJ binu pokušava da uspostavi mir između dva zaraćena gangsterska klana od kojih jednim šefuje King Fox (Sheldon Shepherd). Jerryja pri nastupu ubija dečak jedva stariji od D-ja, u momentu dok ovaj pokušava da na svojoj bini pomiri dva gangsterska bosa. Nekoliko godina kasnije, Denis i dalje u glavi ima samo osvetu. U međuvremenu je na stranputici od koje ga je brat kao dete pokušavao zaštititi.
Skok iz 70-ih u 80-e je oštar, međutim ne i nelogičan. U dvadesetak početnih minuta, izmešane su sve karte za ono što dolazi. Ubica je imenovan, D-jev glas objašnjava da je devojčica sa kojom priča ljubav njegovog života, King Fox je već uveden u narativ. On će D-ju predstavljati zamenu za oca na svoj jedini, kalkulantsko-kriminalni način: momku uručuje pištolj, imenuje ga za svog „vojnika“ i šalje ga sa kilogramom kokaina u London kod izvesnog Rica (Stephen Greham). U Londonu jamajkanskom zajednicom vlada upravo Rico, beli rasta zlog jezika i sa nosom u kokainu. Između njega i D-ja nastaju problemi zbog ružnih insinuacija na Jerryjevu smrt koja rezultuje neprimopredajom droge i to naravno vodi do niza komplikacija za londonsku pridošlicu. Tu u gradu se nalaze i njegova ljubav iz mladosti Yvonne (Shantol Jackson) i njihova zajednička petogodišnja ćerka Vanessa (Myla-Rae Hutchinson-Dunwell) i jasno je da ih nova situacija može samo dovesti u opasnost. Dilema između dobrog i lošeg puta tako značajno pomenuta na početku filma, se kod Dija do samog kraja ne oseća, jer Elba nije uspeo da iznijansira njegovu unutrašnju borbu. Dijalozi u kojima se pitanje ispravnog/ neispravnog postavlja vodi samo u jednom pravcu, pa ispada da je put dobra puka slučajnost.
Naslov filma ‘Yardie’ je jamajkanski pojam koji se koristi za ljude koji se bave sumnjivim radnjama a njih je u filmu dosta. Glavni biznis su ovde muzika i droge, pri čemu je kod prvog u pitanju prestiž, kod drugog – jasan profit. Pa iako se povremeno izvuče neki pištolj i neko istambura, krimi priča ‘Yardieja’ je nedovoljno stabilna i mnogo je interesantniji Dijev nov krug prijatelja okupljenih u jednom istočno-londonskom skvotu, nego jurnjava za ubicom njegovog brata, odnosno od obračuna. (5/10)
Marina D. Richter je filmska kritičarka i novinarka iz Beograda koja već dvadeset godina živi i radi u Beču. Od 2004. je specijalni dopisnik beogradskog dnevnog lista Politika za rubriku kulture. Redovno surađuje s austrijskim portalom Artmagazine.cc, a piše i za razne austrijske publikacije kao slobodni novinar.