Zanimljiv dizajn Stilt Studiosa koji gradi male kuće s krovom i zidovima od recikliranih tetrapak paketa. I to na Baliju… Jutarnji…
Od Rakovog Potoka do Kalifornije i Turske, kokošinjci su postali arhitektonski i dizajnerski projekti – mali gradovi, solarne mobilne kuće i modularne drvene nastambe koje kombiniraju funkcionalnost, održivost i estetiku. Primjeri poput zagrebačkog Kokošvaroša, kalifornijskog Chicken Caravana i turskog House of Chickens pokazuju kako i perad može živjeti u luksuzu – s ventilacijom, solarnim panelima i dvostrukim krovovima – dok ljudi ostaju tek znatiželjni posjetitelji. Haus
Michelin, svjetski poznati proizvođač guma i izdavač Michelin Guidea, nakon zvjezdica za restorane uveo je novu nagradu za arhitekturu i dizajn hotela, a među svega pet svjetskih nominacija našla se i hrvatska Villa Nai 3.3 na Dugom otoku, projekt arhitekta Nikole Bašića. Hotel ukopan u brdo maslinika, građen od lokalnog kamena i oblikovan prema reljefu, primjer je održivosti i diskretne integracije u krajolik. Uz Atlatis The Royal u Dubaiju, Rosewood u São Paulu, Shebaru u Saudijskoj Arabiji i Benesse House u Japanu, ovaj projekt predstavlja hrvatski doprinos svjetskoj arhitektonskoj sceni. Pobjednik se proglašava 8. listopada u Parizu. Haus
Split 3 bio je tema brojnih međunarodnih izložbi, a veliko zanimanje izazvalo je njegovo pojavljivanje na izložbi o socijalističkoj arhitekturi u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MOMA) gdje ga se spominjalo kao suvremenu Dioklecijanovu palaču, simbol Splita iz doba starog Rima. “Split 3 je puno više od naselja, to je prostor u kojem je arhitektura u službi zajednice. Pažljivo planiran s naglaskom na javni interes i kvalitetu života, projektiran je kao cjelovit i funkcionalan grad unutar grada. Odražava visoke standarde kolektivnog stanovanja i prostorne pravednosti.” Izgrađen 70-ih, na njemu je radio cijeli tim arhitekata. Danas se smatra jednim od najvažnijih primjera urbanizma i arhitekture socijalističke Jugoslavije. “Mi smo vjerovali da arhitektura može oblikovati odnose među ljudima – kroz trgove, hodnike, zajedničke terase.”… napisala je jedna od arhitektica u svojoj monografiji. Tome je posvećena i jedna od epizoda Betonskih spavača. Index
Boris Magaš, arhitekt Poljuda s lakoćom spaja znanja različitih područja – povijesti i teorije arhitekture, umjetnosti, ali i konstrukcije i statike – kreativno ih preplićući i nadograđujući te dovodeći do inovativnih oblikovnih, prostornih i konstrukcijskih ishoda. Tako Magaš je uistinu uzor i motivacija, primjer kako do najsuvremenijih postignuća doći s osloncima u povijesti i teoriji, kažu stručnjaci za tportal. U svijetu je nakon Poljuda, izgrađeno nekoliko stadiona po tom predlošku. Poljud, iako zaštićeni spomenik kulture, može se obnavljati bez problema ako se zadrži ideja i vizualna vrijednost Magaševog djela, uz primjenu suvremenih tehnologija i sigurnosnih standarda. Rušenje se smatra gubitkom identiteta Splita i Dalmacije, ali arhitekt Bužančić ističe da takve tvrdnje pretjeruju – obnova s modernim materijalima ne bi uništila vrijednost originala, niti bi digitalni semafori ili slično bili “hereza”. Ključno je da obnova bude održiva i financijski razumna, kako ne bi “pojela” sredstva za druge spomenike, a Poljud bi nakon temeljite obnove ostao najmoderniji stadion u Hrvatskoj. tportal
U središtu Vračara, beogradski studio Dejan Todorović Arhitektura osmislio je 45 m² funkcionalnog i estetski usklađenog prostora za mladi par. Svaki element interijera ima višestruku ulogu, a boje i materijali povezuju zone u skladnu cjelinu. Mikro cjeline omogućuju različite scenarije korištenja, dok spuštene pregrade, niže od stropa, propuštaju prirodno svjetlo i održavaju vizualnu povezanost prostora. Rezultat je kompaktan, ali otvoren stan prilagođen intenzivnom gradskom životu. Na Kosančićevom vencu, AJ Studio je u 22 m² uklonio suvišne zidove, stvorio fleksibilan raspored i spavaći kutak s kliznim poluprozirnim panelima, projektorom umjesto TV-a i namještajem po mjeri. Intenzivne boje i svijetle drvene obloge unijele su vedrinu i ravnotežu u minijaturni, ali pametno osmišljen prostor. Haus
Poljud, arhitektonsko remek-djelo Borisa Magaša iz 1979., zaštićen je kao kulturno dobro, no godinama prepušten propadanju. Umjesto sanacije, javnost se polarizira između očuvanja i rušenja stadiona. Ministarstva i gradska vlast ignoriraju potencijal turističke atrakcije, dok politika reagira klasičnim trikom – osnivanjem povjerenstva. Struka ističe da je obnova izvediva i konstrukcija stabilna, a Poljudovo oblikovanje, spojeno s krajolikom poput Maksimira Vladimira Turine, ostaje primjer vrhunske arhitekture. Sudbina stadiona sada ovisi o političkoj odluci, koja može biti povijesni pogodak ili fatalna pogreška. Ideje
, 31-godišnji dizajner, zamijenio je centar Zagreba zelenom osamom 25 minuta dalje, kupivši ruiniranu kuću bez infrastrukture. U samo pola godine, bez plana, ali s puno osjećaja i minimalizma, pretvorio ju je u topao, funkcionalan dom. Kombinirajući beton, drvo i veliki prozor s pogledom, stvorio je prostor koji “diše”. Oko betonskog stola na terasi sada se kuha, smije i planira – ali polako. Stanislav živi ono o čemu drugi skrolaju – prirodno, jednostavno i bez stresa. Jutarnji ima priču (i fotke).
Budućnost Poljuda već je neko vrijeme neizvjesna. Remek djelo modernističke arhitekture i simbol Splita godinama je u tragično lošem stanju, o čemu se predugo piše i razglaba u javnosti, bez konkretnih i jasnih poteza. Stručne analize ukazuju na ozbiljna oštećenja, osobito krova, koji je nedavno pretrpio dodatnu štetu tijekom nevremena. I dalje je predmet niza improviziranih rješenja, bez koherentne vizije ili dugoročne strategije razvoja, dok su ideje o obnovi često vođene političkim interesima. Na HAUS-u podsjećaju na riječi arhitekta koji ga je stvarao, uz apel Društva arhitekata Splita.
Splitski arhitektonski studio Prostorne taktike osvojio je međunarodnu nagradu ‘International Bridge Project of the Year 2025‘ za svoj projekt pješačkog mosta preko Foše u Trogiru, u sklopu događaja NCE Bridges Conference & Awards, održanom 17. srpnja u Londonu. Ovo je nemalo priznanje, budući da se natjecanje odvija na globalnoj razini, a konkurencija obuhvaća neke od najinovativnijih i najzahtjevnijih mostova širom svijeta. Hrvatski projekt tako se našao u finalu s mostovima, odnosno uredima iz Kine, Francuske, Njemačke, Ruande… Iako se radi o vrlo friškoj nagradi, koja se dodjeljuje unazad par godina, NCE Bridges Awards organizira i dodjeljuje tim časopisa New Civil Engineer (NCE), vodeće, preko 50 godina stare britanske stručne publikacije i platforme posvećene inženjeringu i infrastrukturnim projektima. Haus
U češkom gradiću Revnjice, stara željeznička baraka iz 19. stoljeća pretvorena je u vibrantan kulturni centar zahvaljujući inicijativi ravnateljice umjetničke škole, podršci zajednice i kreativnosti arhitekata Sodomka Sodomková. Ključ projekta su reciklirani kontejneri koji služe kao sanitarije, kuhinja i ured, smješteni izvan barake kako bi prostor ostao otvoren i funkcionalan. Projekt Drevak danas je simbol zajedništva, inspiracija drugima – i dokaz da se kulturna infrastruktura može graditi i bez betona. Haus