Zašto koncerti ne počinju ranije? - Monitor.hr
12.04.2017. (20:17)

Vječno pitanje

Zašto koncerti ne počinju ranije?

Now Toronto piše o zanimljivoj temi, naime, kanadski glazbeni klubovi se žale da im pada posjeta (u najgorem slučaju se zatvaraju), a rješenje za taj problem moglo bi biti da koncerti počinju ranije. Naime, ako svirka počinje u 23 sata u srijedu, većina radnih ljudi neće ići jer moraju ujutro na posao. No kada bi u 23 sata završili, to bi u klubove dovuklo i neku novu publiku. Ovo je tema o kojoj se često raspravlja i kod nas.


Slične vijesti

Danas (07:00)

Zagreb pod opsadom, vi pod suncobranom

Subota bez Thompsona: kamo otići ako ti je draži jazz, vino ili tišina

🎶 GLAZBENI FESTIVALI I DOGAĐANJA

  • Reunited festival (Valpovo)
    🔸 Nastupaju Priti Bee Gee, Savršeni Marginalci i drugi
    🔸 Lokacija: dvorac Norman-Prandau, kamp u perivoju

  • Fest Jazza (Koprivnica)
    🔸 Jazz programi na tri gradske lokacije za sve generacije

  • Country vikend (Hlebine)
    🔸 Kauboji, pljačka banke, razni okršaji u western stilu…
    🔸 Idealno ako ste oduvijek htjeli biti šerif ili bar glumiti jednog barem na jedan dan (Klikaj)

  • Bear Stone Festival (Slunj)
    🔸 Psihodelični i stoner rock uz rijeku
    🔸 Chill atmosfera, kampiranje pod zvijezdama

  • Večer vina i umjetnosti (Osijek)
    🔸 Glazba: Fluentes, Dino Dvornik Tribute, Vanja i Nešvil Funk
    🔸 Umjetničke instalacije, performansi i slavonska vina

  • Đakovački vezovi (Đakovo)
    🔸 Tradicionalni festival folklora i konjskih zaprega
    🔸 Nastupaju: Cubismo (subota), Slavonske lole (petak), Miroslav Škoro (nedjelja)

 

📍 PRIRODNI BIJEG OD GUŽVI

      • Plešivica – vinske ceste, zalazak sunca, mir i pjenušci
      • Lonjsko polje / Cerina (Moslavina) – kupanje i priroda bez gužvi
      • Jezero Rakitje / Sveta Nedelja – ribolov, kampiranje, mir
      • Klanjec / Grešna Gorica – hrana, pogled i tišina
      • Turopolje i Pokupsko – drvene kleti, rijeka Kupa, ruralni ugođaj

Index

Prekjučer (20:00)

Kad i kapitalizam kaže "što je previše, previše je"

Ni Live Nation, najveća svjetska kompanija za koncerte, ne organizira događaje za više od 100.000 ljudi

Live Nation, najveća kompanija za koncertnu zabavu na svijetu, prošle je godine uprihodila oko 19 milijardi i 770 milijuna eura. Usporedbe radi; prihod Republike Hrvatske u 2024. godini iznosio je 28,500 milijardi eura, a Srbije 18,590 milijardi. Na koncertima koje su oni organizirali zabilježeno je najmanje 200 smrtnih slučajeva i 750 ozljeda u sedam zemalja od 2006. godine. S one druge bitne strane za ovu priču, Live Nation rijetko kad, gotovo nikad, ne organizira koncertne događaje veće od 80.000 do maksimalno 100.000 posjetitelja.

Što govori da su definitivno odavno napravljene kalkulacije i elaborati rizika koji upućuju na to da stvari mogu izmaći kontroli. A Live Nationu su izmicali iz kontrole i manji događaji. Dakle, da postoji isplativi i sigurnosni model za koncerte epskih proporcija, na Ravno do dna su uvjereni da bi ih Live Nation već radio, jer osim što bi štedjeli izvođače, zasigurno bi maksimizirali dobit.

Pitanje za pola milijuna (čega već želite): Može li organizator koji je dosad radio koncerte po selima i manjim mjestima i to isključivo u Hrvatskoj davati lekcije iz koncertnog biznisa jednom gigantu kao što je Live Nation, koji godišnje uprihodi koliko zaradi cijela jedna balkanska država?

Ponedjeljak (15:00)

Majstor elektronike na djelu

Jean-Michel Jarre opet je bio precizan kao nitko. A laserske i ostale vizualne efekte je osmislio posebno za prostor Arene

Tisuće posjetitelja, među kojima su se našli i obožavatelji iz cijele Europe, nestrpljivo su čekali početak koncerta kojim je Jarre u sklopu turneje Special Summer Live Tour 2025 prvi put nakon dugo vremena nastupio pred hrvatskom publikom. Iako je poznato da su njegovi koncerti uvijek tehnički i umjetnički impresivni, rijetki su očekivali razinu preciznosti, raskoši i dojmljivosti koja se u subotu mogla doživjeti pod otvorenim nebom Istre. Već prvim taktovima i zrakama laserskih svjetala bilo je jasno da publiku očekuje audiovizualno putovanje izvan granica svakodnevnog doživljaja. Jutarnji, Music Box, Forum

27.06. (19:00)

I dalje mu politika "baca duge sjene uvijek kad mu krene"

Mile Kekin je sinoć sve priznao na saslušanju u Močvari, ali nekima ni to nije bilo dovoljno

Nije bilo u pitanju nikakvo saslušanje u Močvari (kako je stajalo u klikabilnim najavama proteklih tjedana), već punokrvni koncert, jer naš Mile ne namjerava postati političar iako ga se provlači kroz kanalizaciju političkih skandala. On je i dalje glazbenik, jedan od naših najkarizmatičnijih frontmena, kojeg, eto, politika prati u stopu koliko god on to ne želi u svom životu. „Saslušanje u Močvari“ bio je ustvari njegov čin spiranje te nagomilane političke ljage sa svoj lika i to djelom – onim iskonskim pankerskim činom poravnanja s publikom u istim uvjetima nagužvanog kluba i u „toploj kupki“ znoja pomiješanog sa sparinom. Onako kako to zahtijeva nepisano pravilo punka. Zoran Stajčić za Ravno do dna

26.06. (13:00)

Sve je spremno osim svega

Kaos prije refrena: Zagreb čeka najveći koncert, a planova ni za lijek

Deset dana prije dosad najmasovnijeg koncerta u Hrvatskoj, onog Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu, ključne informacije o prometu, sigurnosti i zdravstvenoj skrbi još uvijek nisu poznate javnosti – ni službama. Za razliku od Italije, gdje su za Vasca Rossija (rekorder po broju prodanih ulaznica za jedan nastup prije Thompsona) mjesecima unaprijed izrađeni detaljni logistički planovi, u Zagrebu vlada zbrka i šutnja. Primjeri iz svijeta – od Modene do Beograda – pokazuju da je ovakav događaj moguć samo uz ozbiljnu i temeljitu pripremu. Primjeri su koncerti Roda Stewarta na Copacabani i Heana Michela Jarrea u Moskvi, koji su okupili oko 3 i pol milijuna ljudi uz složenu pripremu. Zagreb, čini se, još čeka da refren organizacije uopće počne. Index

20.06. (19:00)

Na sve misle, tako barem kažu

Posjetiteljima Thompsonovog koncerta preporučuje se doći šest sati prije početka, imaju i aplikaciju

Govoreći o brojkama, otkriveno je da će o sigurnosti posjetitelja brinuti 3200-5000 zaštitara, kao i 50-80 timova Hitne pomoći. Jučer je za posjetitelje koncerta puštena i aplikacija, a u njoj sve potrebne informacije. Ukoliko nekoga brine odlazak na toalet, na Hipodromu će biti postavljeno 2500 WC kabina i pisoara u duljini od 500 metara. Koncert će se održati i po kiši, osim u slučaju ekstremnih vremenskih uvjeta, a zbog sigurnosti nisu dopušteni kišobrani pa je preporučeno ponijeti kabanicu. tportal… nastala navala na MPT aplikaciju, ljudima kasne kodovi za prijavu (Index), aktivirani krizni stožeri u bolnicama (Index), šef udruge zaštitara: Najveći sigurnosni problem zapravo je to što će 500.000 ljudi biti na jednom mjestu. Oko 350.000 ljudi će taj dan dolaziti izvana. Ljudi će provesti pet, šest sati u prometu, zatim još nekoliko kilometara pješačiti do koncerta i na kraju čekati na ulaz, i sve to na 30 stupnjeva u srpnju (tportal)

20.06. (09:00)

Ili Cate Blanchett

Može li Boba Dylana glumiti žena? Može, ako se zove Chan Marshall

Rezimirajmo: je li Cat Power, ali i Dylanu, sve ovo trebalo? Uvjereni smo da jest. Jer ako Timothee Chalamet za basnoslovni honorar može onako detaljno skidati predelektričnog Dylana u ‘Potpunom strancu’, onda valjda i Marshall, žena koja je skinula pola glazbenog svijeta i njihove pjesme učinila svojima, za 39, 44 i 49 eura po ulaznici isto može učiniti s Dylanom, jer svojom životnom pričom na to polaže moralno pravo. Šteta je jedino što za tu priliku Zagreb nije skroz napunio Lisinski, jer prolazeći pored Hipodroma na povratku kući zaključili smo da nas zainteresiranih za ovakvu vrstu zabave ima manje nego kamiona koji su tamo već parkirani. Bojan Stilin za tportal

19.06. (14:00)

Moćna mačka i stari bard

Cat Power u Lisinskom – rekonstrukcija Dylanove bitke kod Royal Alberta

Dok je studijsko izdanje ovog materijala Cat Power djelovalo kao lijepa posveta, uživo program pomalo podsjeća na one rekonstrukcije povijesnih bitaka poput one naše u Stubici gdje se svi obuku u kostime i sve se ponovno odigra prema povijesnom scenariju, samo ovaj put znamo da nitko neće poginuti. Je li ovaj program išta manje koncert jednog tribute banda zato što mu je pjevačica poznata? Svi koji tvrde da je Bob Dylan loš pjevač ili nikad u životu nisu pjevali ili nemaju pojma o pjevanju. On svoje pjesme čini uvijek drugačijima kako ne bi dosadile ni njemu ni publici tako da im,, često na licu mjesta, mijenja melodije i tekstove, što bi se moglo usporediti i s nekim džezerskim tehnikama improvizacije, a to zahtjeva izvrsnu kontrolu nad glasom i tekstom koji pjeva dok se istovremeno prati na gitari i harmonici.

Naime, u samoj srži nastupa je dovoljno želje za odmakom u izvedbi same Cat Power da njezin vokalni rad ostaje kreativno reinterpretacijski, a ne kopija Boba i to mu je glavna sastavnica. Bend s druge strane niti odstupa niti dovoljno dobro kopira The Band, a sve to skupa nas ostavlja da svako ponaosob sebi opravda ili ne opravda smisao cijelog jednog ovakvog eksperimenta. Ravno do dna

11.06. (18:30)

Grunge praznik

Jerry Cantrell u Tvornici Kulture: Sve još miriše na Staleyja

Ponovno je posjetio Zagreb, promovirajući svoj odličan prošlogodišnji album “I Want Blood” na istoimenoj turneji. Kako je koncert jedini u široj regiji interes je bio popriličan i tražila se karta više pred rasprodanom dvoranom. Cantrell je ostavio neizbrisiv trag u grunge, rock i metal svijetu s AIC, što je pokazao i noćas, ali i u samostalnim glazbenim vodama uspijeva zadržati svježinu i inovativnost sa zaraznim i pamtljivim melodijama ne odmičući se previše od domicilnog zvuka uz koji ipak dodaje soju posebnu notu pa je tako i posljednji sveukupno solidan album naoružan s par izrazito jakih pjesama. Nije prošlo i bez legendarnih stvari Alice in Chains. Muzika

07.06. (21:00)

Za svakoga po nešto, istinskog rock'n'rolla samo za neke

Bare i Majke još jednom dokazali da im nema ravnih po pitanju fundamentalnog blues rocka

Poluamfiteatarski prostor ispred pozornice netom prije koncerta bio je praktički potpuno prazan jer je većina ljudi sinoć došla “pogledati onu nadrobljenu budaletinu i videti na kaj on to liči”, a ne na koncert, pa se šačicu mlađahnih i malo starijih fanova i ljudi za koje se vidi da razumiju koncertne uzuse, a koji su se pozicionirali ispred stejdža, moglo nabrojati na prste jedne ruke. Ostali su se povukli pedesetak metara nazad, na sigurnu udaljenost linije štandova od kojih je jedan prije i za vrijeme koncerta sporadično i bez nekog pravog razloga, bljuvao i nekakve nefantastične vatre. Kad se izvođač nađe u kontekstu kojem niti najmanje ne pripada, to može biti izrazito oslobađajuće i motivirajuće. Bare je bio izrazito energičan, humorističan, zanimljiv i neobično nemiran, pa je čak gotovo u potpunosti zaboravio na svoj stolac koji je postao sastavni dio njegovih koncerata unazad nekoliko godina i umjesto toga suvereno fizički i psihički vladao cijelom pozornicom. Bilo je i incidenata, kažu na Ravno do dna.