• 13.12.2018. (09:30)

    Ladislav Tomičić: Oni odgajaju djecu sami protiv svih

    Profesor Tehničke škole u Čakovcu rekao i najvažniju, ključnu stvar, koja bi hrvatsku javnost i obrazovni sustav morala zaintrigirati više od bombastičnih naslova: “Mene ne štiti sustav, mene ne štiti uprava škole, ravnatelji su ok, ali sustav nastavnike ne štiti.” Svi koji su zaposleni u školstvu znaju da je ovaj problem naročito izražen u tehničkim i strukovnim školama, onima gdje gro učeničke populacije čine muška djeca. Rad u ovim školama ponekad je neizdrživ, jer zapravo ne postoji sustav mjera koji bi obuzdao neodgojene i nasilne učenike, kakvih ima u svakoj školi – stao je u obranu i zaštitu profesora Ladislav Tomičić u kolumni za Novi list.


  • Slične vijesti

    Subota (15:30)

    Darth web

    Dežulović: Šok i nevjerica!

    Užas za kakvim negdje drugdje valja kopati po takozvanom dark webu – mračnim i neistraženim dubinama interneta koje nastanjuju pedofili, nekrofili, kanibali, silovatelji, masovni ubojice i slični ljudski insekti, prilagođeni životu u tami vlastita uma – na ovim, ponešto užim i kraćim geografskim širinama i dužinama spada u everydaylife, takozvani svakodnevni život. Ti ljudski insekti u Hrvatskoj su domaće životinje: nisu oni prilagođeni životu u tami vlastita uma, već su životu u tami njihova uma prilagođeni svi ostali. Ili, budimo pošteni, gotovo svi. U HDZ-u i Plenkovićevoj Vladi, recimo, ostali su šokirani fotografijom kojom je mladi pavijan čestitao pravoslavni Božić… – piše Boris Dežulović za Novosti.

    10.01. (10:30)

    A tko te tjera da čitaš gluposti

    Ante Tomić o Ivi Gregureviću: Pogledajte samo kakve je krasne filmove i serije napravio s nama komunistima i Jugoslavenima!

    Nova Tomićeva kolumna u Slobodnoj ima alternativni naslov u Jutarnjem – “To što je taj siroti čovjek, kolumnist desničarskih portala, napisao o Ivi Gregureviću i Zlatku Hasanbegoviću stvarno je glupo…”, a počinje ovako: S vremena na vrijeme, kad se perverzno uželim nečega stvarno glupog, uzmem čitati jednu od onih zapanjujućih hrpa riječi koje za jedan desničarski portal marljivo lopata zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak. To je totalna pišurija. Taj siroti čovjek napisao je prije nekoliko dana nešto kao nekrolog glumcu Ivi Gregureviću, “legendarnom Netjaku”, kako ga on zove, pa usput žaluje da velikani hrvatske kulture, eto, umiru, ili ih se, poput Zlatka Hasanbegovića, odbacuje, a narodu ostaju izdajice, komunisti i Jugoslaveni: “Frljić, Brešan, Rajko Grlić, Dalibor Matanić, Antonio Nuić…”

    31.12.2018. (12:30)

    I mi sasvim razumijemo nasilje. Ne odobravamo, ali razumijemo

    Dežulović: Borbena ponoćka

    Boris Dežulović je poslušao nadbiskupa Hranića u božićnoj poslanici (da razumije nasilje nad gayevima). Evo dijela zapisnika sa saslušanja:
    – Nakon naguravanja na ulazu potrčali ste prema oltaru vitlajući palicom i vičući, citiram, ‘jebem vam…’
    – Palicom sam razbio stalak sa Svetim pismom, raspelo, kalež, svijećnjak, uglavnom počistio sam oltar. Nadbiskup je onda krenuo prema meni zajedno s još jednim svećenikom. Tu sam mu zalijepio šamar. Onaj svećenik odmah je pobjegao, a prema oltaru su krenuli neki muškarci iz prvog reda katedrale. Uhvatio sam monsignora za štolu i uperio prema njima pištolj, pa su se povukli.
    – Onda ste nadbiskupa udarili zatvorenom pesnicom…?
    – U glavu, da. Mislim da sam ga udario dva ili tri puta prije nego što je pao.
    – Je li točno da ste ga udarili nakon što je pao na pod?
    – Koliko se sjećam, jesam. Nogom u stomak, ne više od osam puta. Dok sam ga tako cipelario jedan mlađi svećenik i jedan krupniji muškarac napali su me s leđa. Riješio sam ih bejzbol palicom iz okreta po nogama i pali su na tlo…

    – cijeli zapisnik Borisa Dežulovića pročitajte na Novostima.

    30.12.2018. (19:00)

    Usamljen u gomili

    Ante Tomić: Ljudi mi se katkad čine kao čudnovati oblik života s kojim ništa ne dijelim

    “U posljednje vrijeme sve se više otuđujem od svijeta. I uopće ne žalim zbog toga. Dogodi se ipak, sasvim rijetko, da nađem nešto što razumijem, što mi je blisko, ali to je onda svima drugima jezivo i čudno, kao slučaj da je Zlatan Ibrahimović, umjesto kompozicije sa ženom, djecom, borom i pidžamicama, rođenje Sina Božjeg na društvenoj mreži skromno obilježio fotografijom na kojoj crveni plastični patuljak pokazuje srednji prst”, piše Ante Tomić u kolumni za Jutarnji list.

    28.12.2018. (06:30)

    Maligno i bolesno

    Sanja Modrić: Neprirodna smrt slučaja Radeljić

    Maligno je kako su se svi ostali organizmi naše močvare blaženo ušutjeli, netragom nestali i puštaju da se ocijedi, sasuši i zamre ova opasna mafijaška priča o mogućoj zloupotrebi državne tajne službe ravno po nalogu Pantovčaka. Bolesno je sve to jer ovdje imamo samo riječ protiv riječi i suha priopćenja, pa istinu ne znamo. A morali bismo je saznati ili zato da rečeni Radeljić više nikad ne prismrdi ničemu što ima veze s ikakvom politikom, državnom plaćom i čašću uopće i kao takvom. Ili da se na isti način oprostimo od predsjednice. Trećega nema – piše Sanja Modrić za Novi list.

    26.12.2018. (16:30)

    Anektirajte nas. Netko, bilo tko. Njemačka ako može

    Jurica Pavičić: Treba li ukinuti ovu državu?

    Nakon što je Država za hrvatski nacionalizam dugo bila “tisućljetni san”, nakon što je četvrt stoljeća bila sredstvo “izlaska s Balkana” i “ulaska u Europu”, ona je danas postala samo – veliko razočaranje. Na koncu drugog desetljeća 21. stoljeća, i liberali i nacionalisti će se u ovoj zemlji složiti da je RH – mandićevski kazano – “propali projekt”, odnosno da je ona “slučajna država” (Milanović). To je država od koje svi – ponajprije njeni građani – masovno odustaju, a upravo to čine i Brešanovi i Matišićevi likovi. Bili generali, ministri, penzioneri ili grobari, likovi filma od ove države – dižu ruke – piše Jurica Pavičić inspiriran novim Brešanovim filmom “Koja je ovo država”.

    21.12.2018. (12:30)

    Josip Kregar: Vidim jad čovjeka lišenog svojstava i zamrznute savjesti

    Ne vidim korist u konvencionalnim opravdanjima i kalkulacijama u situacijama kada treba misliti i imati stav… Ja ne želim mijenjati sve, ne hodam u maglama iluzija, radim kompromise, ne mislim da sam uvijek u pravu, ali to ne znači da iz obzira prema konvencijama i pristojnosti trebam skrivati vlastiti stav, opravdavati se da nije vrijeme, nisu prilike i da drugi neće. Ljubazno vas molim, gospodo, dođe mi da kažem, imajte svoje mišljenje i stav, nije to teško. Pokušajte. Osjećat ćete se bolje! – piše Josip Kregar za Autograf.

    21.12.2018. (07:30)

    Dežulović: Život je ku*vin sin (priča o Zlatku Jednorogoviću)

    U odličnoj (a nego kakvoj?) novoj kolumni za N1 Boris Dežulović se sjetio jednog starog teksta Ante Tomića o Zlatku Hasanbegoviću koji se eto pokazao i proročanski i prigodan, mada je završio na sudu i osuđen (nepravomoćno): Na kraju opore Tomićeve humoreske našao se tako zlosretni Zlatko Jednorogović među Njima nedovoljno Njihov, točno onakav kakvoga je pisac napisao: živ se siromah polomio da ga prihvate kao sebi ravnog i ispravnog, u srednjoj školi kao veteran Bad Blue Boysa bježao s nastave na Dinamove utakmice, na studiju za opskurne zagrebačke ustaške novine pisao himne Pavelićevoj vojsci, u Oreškovićevoj vladi skidao ploče s nazivom zagrebačkog Trga maršala Tita, i sve mu bilo džabe: svuda ga, poput kasne poslijepodnevne sjene, u stopu pratilo njegovo hasanbegovsko, nehrvatsko i nezagrebačko prezime.

    19.12.2018. (16:30)

    A drame!

    Ante Tomić: Jednom kad se zatvori Rotor u Remetincu, Hrvati očekuju nestanak svijeta kakvog poznajemo

    Naraštajima Dalmatinaca presudio je prokleti zagrebački Rotor. Hiljade i hiljade talentiranih i bistrih mladića i djevojaka iz Zaostroga, Sinja, Dugopolja i Lišana Ostrovičkih zaustavljali su se pred njim, gledajući automobile kako strelovito zavijaju i prestrojavaju se bez žmigavaca, paralizirani od užasa kao zec pred farovima… Pišem ove retke petnaestak sati nakon što je Rotor zatvoren i za sada se čini da nema značajnije štete. Automobilski promet bez zaustavljanja ide kroz Trnsko, Lanište i Savski gaj. Zagreb i Hrvatska su još uvijek gdje su i jučer bili. Ipak, tko zna što nam donosi noć. Ako se više ne vidimo, zbogom, narode – piše možda zadnje retke Ante Tomić za Slobodnu.

  • Slične vijesti

    Subota (15:30)

    Darth web

    Dežulović: Šok i nevjerica!

    Užas za kakvim negdje drugdje valja kopati po takozvanom dark webu – mračnim i neistraženim dubinama interneta koje nastanjuju pedofili, nekrofili, kanibali, silovatelji, masovni ubojice i slični ljudski insekti, prilagođeni životu u tami vlastita uma – na ovim, ponešto užim i kraćim geografskim širinama i dužinama spada u everydaylife, takozvani svakodnevni život. Ti ljudski insekti u Hrvatskoj su domaće životinje: nisu oni prilagođeni životu u tami vlastita uma, već su životu u tami njihova uma prilagođeni svi ostali. Ili, budimo pošteni, gotovo svi. U HDZ-u i Plenkovićevoj Vladi, recimo, ostali su šokirani fotografijom kojom je mladi pavijan čestitao pravoslavni Božić… – piše Boris Dežulović za Novosti.

    10.01. (10:30)

    A tko te tjera da čitaš gluposti

    Ante Tomić o Ivi Gregureviću: Pogledajte samo kakve je krasne filmove i serije napravio s nama komunistima i Jugoslavenima!

    Nova Tomićeva kolumna u Slobodnoj ima alternativni naslov u Jutarnjem – “To što je taj siroti čovjek, kolumnist desničarskih portala, napisao o Ivi Gregureviću i Zlatku Hasanbegoviću stvarno je glupo…”, a počinje ovako: S vremena na vrijeme, kad se perverzno uželim nečega stvarno glupog, uzmem čitati jednu od onih zapanjujućih hrpa riječi koje za jedan desničarski portal marljivo lopata zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak. To je totalna pišurija. Taj siroti čovjek napisao je prije nekoliko dana nešto kao nekrolog glumcu Ivi Gregureviću, “legendarnom Netjaku”, kako ga on zove, pa usput žaluje da velikani hrvatske kulture, eto, umiru, ili ih se, poput Zlatka Hasanbegovića, odbacuje, a narodu ostaju izdajice, komunisti i Jugoslaveni: “Frljić, Brešan, Rajko Grlić, Dalibor Matanić, Antonio Nuić…”

    04.01. (20:00)

    Slavenka Drakulić ima priču o Ruži, svojoj Bagatovoj šivaćoj mašini, nekad je to bio super miraz, a danas ju više nitko neće ni badava

    Iscrpnije...
    31.12.2018. (12:30)

    I mi sasvim razumijemo nasilje. Ne odobravamo, ali razumijemo

    Dežulović: Borbena ponoćka

    Boris Dežulović je poslušao nadbiskupa Hranića u božićnoj poslanici (da razumije nasilje nad gayevima). Evo dijela zapisnika sa saslušanja:
    – Nakon naguravanja na ulazu potrčali ste prema oltaru vitlajući palicom i vičući, citiram, ‘jebem vam…’
    – Palicom sam razbio stalak sa Svetim pismom, raspelo, kalež, svijećnjak, uglavnom počistio sam oltar. Nadbiskup je onda krenuo prema meni zajedno s još jednim svećenikom. Tu sam mu zalijepio šamar. Onaj svećenik odmah je pobjegao, a prema oltaru su krenuli neki muškarci iz prvog reda katedrale. Uhvatio sam monsignora za štolu i uperio prema njima pištolj, pa su se povukli.
    – Onda ste nadbiskupa udarili zatvorenom pesnicom…?
    – U glavu, da. Mislim da sam ga udario dva ili tri puta prije nego što je pao.
    – Je li točno da ste ga udarili nakon što je pao na pod?
    – Koliko se sjećam, jesam. Nogom u stomak, ne više od osam puta. Dok sam ga tako cipelario jedan mlađi svećenik i jedan krupniji muškarac napali su me s leđa. Riješio sam ih bejzbol palicom iz okreta po nogama i pali su na tlo…

    – cijeli zapisnik Borisa Dežulovića pročitajte na Novostima.

    30.12.2018. (19:00)

    Usamljen u gomili

    Ante Tomić: Ljudi mi se katkad čine kao čudnovati oblik života s kojim ništa ne dijelim

    “U posljednje vrijeme sve se više otuđujem od svijeta. I uopće ne žalim zbog toga. Dogodi se ipak, sasvim rijetko, da nađem nešto što razumijem, što mi je blisko, ali to je onda svima drugima jezivo i čudno, kao slučaj da je Zlatan Ibrahimović, umjesto kompozicije sa ženom, djecom, borom i pidžamicama, rođenje Sina Božjeg na društvenoj mreži skromno obilježio fotografijom na kojoj crveni plastični patuljak pokazuje srednji prst”, piše Ante Tomić u kolumni za Jutarnji list.

    28.12.2018. (06:30)

    Maligno i bolesno

    Sanja Modrić: Neprirodna smrt slučaja Radeljić

    Maligno je kako su se svi ostali organizmi naše močvare blaženo ušutjeli, netragom nestali i puštaju da se ocijedi, sasuši i zamre ova opasna mafijaška priča o mogućoj zloupotrebi državne tajne službe ravno po nalogu Pantovčaka. Bolesno je sve to jer ovdje imamo samo riječ protiv riječi i suha priopćenja, pa istinu ne znamo. A morali bismo je saznati ili zato da rečeni Radeljić više nikad ne prismrdi ničemu što ima veze s ikakvom politikom, državnom plaćom i čašću uopće i kao takvom. Ili da se na isti način oprostimo od predsjednice. Trećega nema – piše Sanja Modrić za Novi list.

    26.12.2018. (16:30)

    Anektirajte nas. Netko, bilo tko. Njemačka ako može

    Jurica Pavičić: Treba li ukinuti ovu državu?

    Nakon što je Država za hrvatski nacionalizam dugo bila “tisućljetni san”, nakon što je četvrt stoljeća bila sredstvo “izlaska s Balkana” i “ulaska u Europu”, ona je danas postala samo – veliko razočaranje. Na koncu drugog desetljeća 21. stoljeća, i liberali i nacionalisti će se u ovoj zemlji složiti da je RH – mandićevski kazano – “propali projekt”, odnosno da je ona “slučajna država” (Milanović). To je država od koje svi – ponajprije njeni građani – masovno odustaju, a upravo to čine i Brešanovi i Matišićevi likovi. Bili generali, ministri, penzioneri ili grobari, likovi filma od ove države – dižu ruke – piše Jurica Pavičić inspiriran novim Brešanovim filmom “Koja je ovo država”.

    21.12.2018. (12:30)

    Josip Kregar: Vidim jad čovjeka lišenog svojstava i zamrznute savjesti

    Ne vidim korist u konvencionalnim opravdanjima i kalkulacijama u situacijama kada treba misliti i imati stav… Ja ne želim mijenjati sve, ne hodam u maglama iluzija, radim kompromise, ne mislim da sam uvijek u pravu, ali to ne znači da iz obzira prema konvencijama i pristojnosti trebam skrivati vlastiti stav, opravdavati se da nije vrijeme, nisu prilike i da drugi neće. Ljubazno vas molim, gospodo, dođe mi da kažem, imajte svoje mišljenje i stav, nije to teško. Pokušajte. Osjećat ćete se bolje! – piše Josip Kregar za Autograf.