12/07/2019 - Monitor.hr
12.07.2019. (21:30)

Vedrana Rudan: Bakin 5.0 unuk

Ne kužim genijalce. Unuk ima problema sa samokontrolom jer je prepametan. Kad imaš baš sve predmete pet, kad si Nikola Tesla, logično je da nećeš slušati što ti govori glupa nona. Naučna istraživanja su dokazala da glupi roditelji imaju pametnu djecu i obrnuto. Moj sin jest glupan, da nije ne bi imao dijete, ali da je baš toliko glup… Majka uvijek zadnja dozna – piše Vedrana Rudan na svom blogu.

12.07.2019. (20:00)

Da, i nama se to gleda, HRT bunkerira

DHFR: Meni se to gleda, HRT ne da!

Hrvatska radiotelevizija je na svom posljednjem Javnom pozivu odbila čak 34 hrvatska filma prikazana dosad na 353 međunarodna i nacionalna festivala i ovjenčana s čak 86 nagrada, a odluku je pojedinim autorima i producentima priopćila nepotpisanim nizom uvredljivih objeda. Kako se već punih mjesec dana HRT oglušuje čak i na apel ministrice kulture da taj problem riješi, hrvatskim filmskim autorima ne preostaje ništa drugo nego pozvati hrvatsku javnost da javnom medijskom servisu poruči: Meni se to gleda, HRT ne da! – pročitajte cijeli poziv Društva hrvatskih filmskih redatelja i pravedno se razbjesnite.

12.07.2019. (14:30)

Ante Tomić: I dalje živimo u ’41., i dalje se pjeva o ‘gustoj magli’. Zato je važno pogledati “Dnevnik Diane Budisavljević”

I kad završi, ne znate šta je prošlost, a šta sadašnjost, jer se crno-bijela priča nastavlja. I kad se ekran zacrni, znate i sami, mi i dalje živimo u četrdeset prvoj. Sve je isto. Upitate se, na primjer, je li neprovidna magla kroz koju na početku vesla muškarac bez prošlosti ona magla iz stare ustaške pjesme “Spustila se gusta magla iznad Zagreba”, ili je posrijedi magla iz stiha “Opet će se gusta magla spustiti” iz nešto novije pjesme “Reci brate moj”, a koju su zajedno snimili Marko Perković Thompson i Miroslav Škoro dok su još bili kumovi i prijatelji. Zbog toga je “Dnevnik Diane Budisavljević” nešto najistinitije, najvažnije i najaktualnije što ćete vidjeti unatrag mnogo godina – piše Ante Tomić za Slobodnu.

12.07.2019. (13:30)

Josip Manolić: Da sam mlađi, u Hrvatskoj bih poveo revoluciju za Titov samoupravni socijalizam

Veliku stvar tada je napravio hrvatski lider Ivica Račan koji je ispravno procijenio opasno gomilanje snaga na agresivnoj strani i maknuo se, na neki način prepustio vodstvo Franji Tuđmanu. Račan je dobro znao kakvo je stanje u Partiji i koje su snage bile protiv osamostaljenja Hrvatske. Tuđman je to znao cijeniti. Zato je i rekao da treba sačuvati socijaldemokratsku partiju – priča Josip Manolić u opširnom intervjuu za Glas Istre.

12.07.2019. (12:30)

Kuljiš: Zubakov Mirage i Krstičevićeva fatamorgana

Uvijek zanimljivi Denis Kuljiš, balansirajući na granici nevjerojatnog, u svom pitkom-čitkom stilu analizira ponudu aviona Mirage Zvonka Zubaka koju se po njemu ne može odbiti: Jer, ona je (ponuda) toliko povoljna da se moraš neizbježno upitati – čekaj, ako ta cijela priča vrijedi recimo 80 milijuna dolara, zašto su nas pokušali nasaditi sa 500 milijuna? Pa gdje bi završila razlika? To pitanje ostaje bez odgovora, jer bi bio previše skandalozan, čak i po onim mjerilima koja vrijede u Hrvatskoj… piše entuzijastično Denis Kuljiš kao da prodaje svoje vlastite avione.

12.07.2019. (10:30)

Dežulović: Terorist na žalu

“Volim puno pjesama, ali ono što bih posebno izdvojila u tim nekakvim intimnim trenucima jest ona pjesma koju je volio i Sveti otac Ivan Pavao II”, povjerila se na kraju intervjua uredniku Hrvatskog katoličkog radija predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, pa zapjevala, “‘Krist jednom stade na žalu/ tražeć’ ljude za velika djela…’, i tako dalje. I to mi je, ah…”. Samo nekoliko sati kasnije – koliko joj je valjda trebalo da se oporavi od emotivnog pražnjenja uz „Krista na žalu“ u studiju Hrvatskog katoličkog radija – ista ta bogobojazna, staklena, fragilna i tankoćutna žena pojavit će među policajcima na “najbranjenijoj kopnenoj granici Europske unije”… tako počinje Boris Dežulović svoju novu kolumnu za N1 o valjda najslavnijoj izjavi predsjednice, a bilo ih je: “Kad se netko provlači kroz ovaj teren, onda je normalno da ima ogrebotine, masnice i tjelesne ozljede”

12.07.2019. (09:30)

Malo poezije iz Srbije

Svetislav Basara: Zemlja šupljeg i praznog

Upravo je nekontrolisanost – a ne Kosovo – srce Srbije. Cinik bi dodao – i neicrpni izvor prihoda. Stanje nekontrolisanosti primamljivo je za mnogo veći broj ljudi nego što se može i pretpostaviti, ono jeste da u sistemu sveopšte nekontrolisanosti nekom dopadne ferari, nekom sendvič, nekom vila na Dedinju, nekom metak u leđa, ali, Bože moj, uvek ostaje (ne sasvim neutemeljena) nada da će sendvič jednoga dana prerasti u ferari. Primeri milicajaca i magacionera koji su – sve presipajući šuplje u prazno i zanoseći visoka muda – postajali predsednici država i šofera koji su avanzovali u ministre, dokazuju da u društvu u kome nema pravila na kraju sve postane izuzetakSvetislav Basara za Danas.