Ništa nećeš postići zabranama, moj Tomaševiću! – napisao je Ivo Sanader u kolumni koju smo mu ovoga tjedna ljubazno ustupili, najprije zato što nam se ne piše, a zatim i zbog toga što nekadašnji premijer i predsjednik HDZ-a poslije dužega boravka u zatvoru gori od želje da se očituje o aktualnim prilikama. Ako si htio da Thompson u Zagrebu ne nastupi – jer kod baš svakoga nastupa mobilizira masu da uzvikuje ustaški poklič – mogao si se povesti za mojim primjerom i lijepo mu platiti da ne pjeva, te sve riješiti mirno i u tišini. Kao što znaš, ja sam tome Thompsonu u izbornoj 2007. godini platio nešto više od pola milijuna eura da ne reve ni za jednu političku stranku.
Da si ustaškom pjevaču ponudio sličan aranžman – uz nešto veći iznos, ali i veću krajnju korist – sigurno je da te ne bi odbio (još od vremena Wehrmachta zna se da ustaše krasi plaćenički mentalitet), no nije ti, dakako, takvo što padalo na pamet. Jedan od ozbiljnijih felera takozvane hrvatske ljevice leži u tome što uporno zanemaruje i previđa koruptivni aspekt hrvatskog fašizma, te kriminalna obilježja njegovih glavnih aktera. Ovako, doveo si se u situaciju da prijetiš praznom puškom i dobacuješ argumente onima koji će te hitro optužiti da u hrvatskome demokratskom ozračju zagovaraš totalitarna rješenja. A pritom ćeš i samome Thompsonu, vraćajući mu auru žrtve koje se taman bio odrekao, držati ljestve čvršće nego što mu ih trenutno drži HDZ. Da je Njonjo imao namjeru riješiti se revizionista u Saboru, uklonio bi ih istom metodom kojom se 2007. godine HDZ rješavao Thompsona, samo što mu ne bi trebalo pola milijuna, nego par desetaka eura, koliko već koštaju začepljene gubice Vukića, Banića, Peternela i kompanije… Viktor Ivančić uime bivšeg premijera, za Novosti.
