• 16.12.2018. (19:00)

    Ante Tomić: Ako i niste glasač Milana Bandića, morate se pokloniti njegovoj vještini

    “Jednostavno mi je neodoljivo kako je Hasanbegović sa svojom šibicarskom desničarskom strančicom išao rušiti zagrebačku gradsku vlast. Pravo se napalio da likvidira Milana Bandića. Kočoperio se kao pjetlić u svojim žutim hlačicama, kao mrk i nepomirljiv, glumeći kako gradonačelniku ne može oprostiti da je ugostio jednog četnika, a nije mu, zanimljivo, ništa smetalo kad je prijatelj Bujanec u televizijskom programu srdačno i s velikim uvažavanjem razgovarao s vojvodom Šešeljem. Enivej, Hasanbegović se namjerio na politički neusporedivo talentiranijeg, spremnijeg i iskusnijeg protivnika i naum mu je prdnuo u rosu. Ako i niste glasač Milana Bandića, morate se pokloniti njegovoj vještini. Premda ozlijeđen, sestru mu jebem, opet je pobijedio”, komentira na svoj način Ante Tomić.



  • Slične vijesti

    Utorak (19:30)

    Pokazao put

    Milan Bandić: Ova zemlja nema šanse dok su uhljebi na listama

    Iako je zapošljavanje po rodbinskim i stranačkim linijama po zagrebačkim ustanovama već predmet viceva, Bandić je danas mrtav hladan rekao – “dok se uhljebi stavljaju na mjesto sposobnih ljudi, kolone ljudi će preko Macelja i Bregane tražiti put u Irsku i Njemačku” (tu je mislio na listu svoje stranke na euro-izborima). Sve je počelo tako što je upitan da objasni kako to da je njegova stranka dobila pola milijuna kuna donacija za europske izbore (SDP 26 tisuća, HDZ nula kuna), na što je rekao – “problem je u ovoj zemlji samo što se to događa u Stranci rada i solidarnosti, problem je je li gradonačelnik unaprijedio kuharicu kave i s time zabavljate javnost mjesec dana po emisijama sukladno svojim ovlastima, odgovornostima, zakonu, proceduri i pravilniku, a nije problem kada netko strači ili strašti 35,5 milijardi kuna”. N1

    Nedjelja (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    06.05. (14:30)

    Nacionalno pitanje

    Ante Tomić jedan dan s Episkopom dalmatinskim: Ja sam Srbin iz Dalmacije. Nacionalno i zavičajno uporedno postoje u meni

    Tomić: Jednom ste mi kazali da ste iz nacionalističke obitelji i to mi se svidjelo jer sam i sam sličnog podrijetla, iz jedne, ne bogzna kako drske i glasne, ali ipak nacionalističke obitelji, sumnjičave prema jugoslavenskoj državi i njezinim vrijednostima, osobito prema bratstvu i jedinstvu. Pretpostavljam i da nacionalizam vaših nije bio drugačiji.

    Episkop Nikodim: Ne bih rekao da je to bio nacionalizam koji se neprijateljski postavljao prema nečemu. Bio je to zdrav nacionalizam, da to tako kažem…

    Tomić: Dopustite, oče Nikodime, ne vjerujem da postoji nešto takvo kao što je zdravi nacionalizam.

    Episkop Nikodim: Meni se čini da postoji. Voljeti svoj narod, a ne mrziti druge, to bi valjda trebalo da bude pozitivno. Moji stričevi, pa i moj otac, više su se bavili sa kulturom srpskog naroda, sa postojanjem i opstankom naših ljudi, koja je naša budućnost u ovim krajevima. Iz tih razloga kažem da su bili nacionalisti. Mene su uspeli da zadoje sa takvim nacionalizmom, nacionalizmom sa kojim volim svoj narod i brinem se za njega, ali poštujem i druge, posebno one sa kojima dijelimo ulice i trgove, zemlju, pa i zrak koji dišemo, a naročito sinje more i divne rijeke. I zato i smatram da se treba voljeti svoj narod i da to ne treba da bude problem, ali ujedno i poštovati drugoga i drugačijeg.
    Zabilježio Ante Tomić za Jutarnji.

    05.05. (07:30)

    Ante Tomić: Zašto je plakala? Što je nju, jadnu, slomilo? Ridala je na vječnu temu

    Njezine suze izazivaju nelagodu. Kad je vidite kako isprekidano diše i brada joj drhti, kako joj se oči pune suzama, dođe vam loše. Ispuni vas bijes od te trećerazredne Antigone koja gledajući Vukovar patetično šapće: “Stoji grad”. A ona, primijetili ste možda, takve predstave stalno igra, vazda u jednoj napetosti, potresena, uzdrmana, slama se pod navalom emocija – piše Ante Tomić o suzama predsjednice u Vukovaru.

    01.05. (22:30)

    A tak su se pogodili

    Ante Tomić: Nije Mađarska najgore što nam se moglo dogoditi

    Globus tako jedan dan otkrije da je ministar državne imovine Goran Marić u Živogošću kupio cijelu kuću od dvjesto pedeset kvadrata za osamsto pedeset tisuća… Drugi dan sve nas iznenadi da obnova manje od četiri kvadrata zahoda stoji gotovo dvjesto devedeset tisuća kuna. Praktično, da su montirali još jednu školjku i vodokotlić i razmazali još jednu ruku piture, to bi vrijedilo kao cijela, više od šezdeset puta veća kuća ministra Marića u prvom redu do mora na Makarskoj rivijeri – piše Ante Tomić u Slobodnoj.

    29.04. (16:30)

    Promisli dvaput ako misliš prevariti vlast

    Ante Tomić: Htjeli su ispasti pametni, a ispali su glupi

    Svevremensku kolumnu s široko primjenjivom poukom napisao je Ante Tomić: Prođe tako stotinu i više godina, odavno više nema ni Austro-Ugarske Carevine ni Franje Josipa, jedva ih se više i sjećamo, a Guzine, Puzigaće, Derikoze i Ubiparipi još nose svoja smiješna ili sramotna imena. Baš kao i oni iz Baćin Dola, htjeli su biti pametni, a ispali su glupi. I to se nekako ponavlja sve do naših dana. Premda su komično neuspješni, mudrijaši ne odustaju. Iz generacije u generaciju ustrajno se izmotavaju, izvlače, varaju, lažu, vrdaju, muljaju, kenjaju, maslaju, hvataju krivine, prave se blesavi i na bezbrojne druge načine pokušavaju zajebati državu, da bi naposljetku obično zajebali samo sebe.
    Kako je Matija Babić zeznuo državu.

  • Slične vijesti

    Utorak (19:30)

    Pokazao put

    Milan Bandić: Ova zemlja nema šanse dok su uhljebi na listama

    Iako je zapošljavanje po rodbinskim i stranačkim linijama po zagrebačkim ustanovama već predmet viceva, Bandić je danas mrtav hladan rekao – “dok se uhljebi stavljaju na mjesto sposobnih ljudi, kolone ljudi će preko Macelja i Bregane tražiti put u Irsku i Njemačku” (tu je mislio na listu svoje stranke na euro-izborima). Sve je počelo tako što je upitan da objasni kako to da je njegova stranka dobila pola milijuna kuna donacija za europske izbore (SDP 26 tisuća, HDZ nula kuna), na što je rekao – “problem je u ovoj zemlji samo što se to događa u Stranci rada i solidarnosti, problem je je li gradonačelnik unaprijedio kuharicu kave i s time zabavljate javnost mjesec dana po emisijama sukladno svojim ovlastima, odgovornostima, zakonu, proceduri i pravilniku, a nije problem kada netko strači ili strašti 35,5 milijardi kuna”. N1

    Nedjelja (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    06.05. (14:30)

    Nacionalno pitanje

    Ante Tomić jedan dan s Episkopom dalmatinskim: Ja sam Srbin iz Dalmacije. Nacionalno i zavičajno uporedno postoje u meni

    Tomić: Jednom ste mi kazali da ste iz nacionalističke obitelji i to mi se svidjelo jer sam i sam sličnog podrijetla, iz jedne, ne bogzna kako drske i glasne, ali ipak nacionalističke obitelji, sumnjičave prema jugoslavenskoj državi i njezinim vrijednostima, osobito prema bratstvu i jedinstvu. Pretpostavljam i da nacionalizam vaših nije bio drugačiji.

    Episkop Nikodim: Ne bih rekao da je to bio nacionalizam koji se neprijateljski postavljao prema nečemu. Bio je to zdrav nacionalizam, da to tako kažem…

    Tomić: Dopustite, oče Nikodime, ne vjerujem da postoji nešto takvo kao što je zdravi nacionalizam.

    Episkop Nikodim: Meni se čini da postoji. Voljeti svoj narod, a ne mrziti druge, to bi valjda trebalo da bude pozitivno. Moji stričevi, pa i moj otac, više su se bavili sa kulturom srpskog naroda, sa postojanjem i opstankom naših ljudi, koja je naša budućnost u ovim krajevima. Iz tih razloga kažem da su bili nacionalisti. Mene su uspeli da zadoje sa takvim nacionalizmom, nacionalizmom sa kojim volim svoj narod i brinem se za njega, ali poštujem i druge, posebno one sa kojima dijelimo ulice i trgove, zemlju, pa i zrak koji dišemo, a naročito sinje more i divne rijeke. I zato i smatram da se treba voljeti svoj narod i da to ne treba da bude problem, ali ujedno i poštovati drugoga i drugačijeg.
    Zabilježio Ante Tomić za Jutarnji.

    05.05. (07:30)

    Ante Tomić: Zašto je plakala? Što je nju, jadnu, slomilo? Ridala je na vječnu temu

    Njezine suze izazivaju nelagodu. Kad je vidite kako isprekidano diše i brada joj drhti, kako joj se oči pune suzama, dođe vam loše. Ispuni vas bijes od te trećerazredne Antigone koja gledajući Vukovar patetično šapće: “Stoji grad”. A ona, primijetili ste možda, takve predstave stalno igra, vazda u jednoj napetosti, potresena, uzdrmana, slama se pod navalom emocija – piše Ante Tomić o suzama predsjednice u Vukovaru.

    01.05. (22:30)

    A tak su se pogodili

    Ante Tomić: Nije Mađarska najgore što nam se moglo dogoditi

    Globus tako jedan dan otkrije da je ministar državne imovine Goran Marić u Živogošću kupio cijelu kuću od dvjesto pedeset kvadrata za osamsto pedeset tisuća… Drugi dan sve nas iznenadi da obnova manje od četiri kvadrata zahoda stoji gotovo dvjesto devedeset tisuća kuna. Praktično, da su montirali još jednu školjku i vodokotlić i razmazali još jednu ruku piture, to bi vrijedilo kao cijela, više od šezdeset puta veća kuća ministra Marića u prvom redu do mora na Makarskoj rivijeri – piše Ante Tomić u Slobodnoj.