Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Iz pera Crnogorca
Basara: Dnevnička nelagoda
Dočitah konačno „Dnevnik 1989-1995“ iz pera Milovana Đilasa. Uprkos poodmaklim godinama, Đido piše solidnim, jasnim, malčice pretencioznim, epskim stilom, neizbežnim za Crnogorce (svih boja). Uprkos nelagodi, Đilasovi dnevnici su pravi must read jer su prvorazredni istorijski dokument, a osim toga – kad bi se u Srbiji išta moglo dokazati – solidan dokazni materijal. Kao čovek posebnog kova, drugi po rangu najinteligentniji, najobrazovaniji i najpronicljiviji pripadnik komunističke vrhuške, Đilas još 1988. lepo vidi kuda stvar vodi i svojim jakim ahbabima Ćosiću i Bećkoviću – svima, uostalom, koje to može interesovati – kaže da će, nastavi li se tako, Kosovo biti izgubljeno, a Srbija izgubiti rat. Retkima u Srbiji koji ne žive unutar mehura vekovnih iluzija i koji pročitaju Đilasove dnevnike biće jasno kao dan – i dokumentovano – koliko su neznaveni i osioni bašibozuk, bagra i brabonjici bitno uticali na sunovrat, kaže Svetislav Basara.
