Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Iz komšiluka iz prve ruke
Basara: Ljubav u doba korone
Sve je, dakle, počelo onako kako u Srbiji i inače sve započinje – seljačkom sprdačinom, đilkoškim kurčenjem i sokoljenjem tipa a da šta bi nama – kojima ni sudbina ne može ništa i koji smo preživeli bombardovanje , mogao „najsmešniji virus u istoriji sveta“. Iz moda šajkače zaturene na potiljak, vlast je trenutno prešla u mod samrtne, ali (takođe predvidivo) plačipiškaste ozbiljnosti, a Vrhovni Antivirus je – mimo običaja, ali sa dobrom računicom – u prve borbene redove zavođenja nepopularnih mera isturio Brnabićku, dočim je glavne esenesovske neurastenike i lupadžije, poput Vulina, uturio u lowest profile. Sledstveno je Brnabićka tuđe (vrhovne) misli, namere (i mere) priopćavala pučanstvu sopstvenom arogancijom koju si Vrhovni Antivirus u ovakvim okolnostima iz napred podastrtih razloga nije mogao priuštiti… – piše Svetislav Basara za Danas uvod u serijal o koroni u Srbiji, a ovdje i prva epizoda.
