Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Basara: Nedogađanje naroda
Drevni oci naše državnosti naprosto su tako formatizovali srpsku državu – i takva se prenosi s kolena na koleno – da je njeno kakvo-takvo postojanje moguće samo u neprestanom konfliktu – kad nema spoljašnjih, dobri su i unutrašnji – u neprestanoj „ugroženosti“ i permanentnoj atmosferi povišene borbene gotovosti. Da ne dužim: bez gomile nerešivih problema Srbija nije u stanju da funkcioniše. U tome se krije i tajna uspešnosti i dugovečnosti carstvija Vučićevog. Postigao je stepen mobilizacije istovetan Miloševićevom „događanju narodu“, ali – za razliku od Miloševića – ne pravi sranja po regionu, bar ne ona s pucanjem, pa mu Međunarodna zajednica, koja sve više liči na mesnu, gleda kroz prste… – kao u uvijek Svetislav Basara lijepo, pametno i duhovito izvještava o stanju duha u komšiluku.
