Basara: Škola jahanja - Monitor.hr
26.09.2020. (17:30)

Tko tu koga jaše

Basara: Škola jahanja

Nekima situacija u Srbiji i Crnoj Gori liči na povratak u devedesete, meni pre liči na povratak u tridesete godine XX veka, kada je crkveni mainstream (i to sa manje uspeha nego sada) radio isto što i danas – ortačio se s političarima i organizovao litije, da bi posle petnaestak godina završio tako što su komunisti uzjahali popove. Ta opasnost je minula. U međuvremenu su se svi komunisti – čast izuzecima – vratili u okrilje crkve. Neko će naposletku ipak morati da bude uzjahan – piše Basara o situaciji u državama koje su van EU, a koja podosta nalikuje na situaciju o državi koja jest u EU.


Slične vijesti

Jučer (10:00)

Kad ravnatelj zagrmi, logika zvoni za mali odmor

Beck: Svoje učitelje pamtim sve, a ministra nijednog

Neraskidive su veze učitelja i učenika. One dobre učiteljice iz osnovne naučile su me čitati, pisati i računati, što su jedine tri vještine koje mi uopće trebaju. Mudri profesori na fakultetu naučili su me razmišljati – kad god naiđem na neki problem, zatvorim oči, i jave mi se u umu sa svojim nepokolebljivom logikom. S onima mrtvima razgovaram u duhu, one žive katkad nazovem ili s njima popričam kad se slučajno sretnemo, uživajući u njihovoj blizini. Najveći ljudi pamte svoje učitelje sa zahvalnošću, ali ima jedan koji ne spada u to ugledno društvo plemenitih ljudi, a to je ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Vinko Filipović. On je upravo dobio još jedan mandat, i tim povodom dao ovaj tjedan intervju za Školske novine. U njemu kaže da se „nada da sindikati neće biti toliko radikalni i bešćutni“ da svojim štrajkom „uskrate mogućnost polaganja državne mature“. Učitelji da budu „radikalni i bešćutni“? I to kaže čovjek koji je 2022. diskvalificirao učenicu s mature jer se u zbunjenosti potpisala (i bacio ju u očaj jer nije mogla upisati željeni fakultet). Boris Beck za Narod (originalno za Večernji).

Jučer (09:00)

Za vrtiće još lako, tko će raditi u svim tim Domovima?

Jergović: Zašto se u zemlji staraca ne grade starački domovi?

Ono čime se gradske vlasti u svakoj prigodi hvale broj je novoizgrađenih vrtića. Doista, u vrijeme Milana Bandića i HDZ-a, u Zagrebu je trebalo imati vezu za upis u vrtić. Danas već ima slobodnih mjesta, pa se učini da je manjak djece. Novih staračkih domova, ili domova za penzionere – kako bi se ljepše reklo – a ustvari domova za starije i nemoćne, kako se to službeno zove, nema i teško da će ih i biti, jer oni su se gradili u vrijeme socijalizma. Vrtići su mnogo jeftiniji od staračkih domova, rentabilniji i profitabilniji. Projekt zbrinjavanja dječice dok su im roditelji na poslu u temeljima je kapitalističkog gospodarstva, jednako kao što je bio ključan u planskim privredama socijalizma, nacional-socijalizma i fašizma. Starci su, pak, nerentabilni i beskorisni.

To vrijeme socijalističkih vrtića i produženih boravaka pri osnovnim školama je i vrijeme kada na zao glas dolaze domovi staraca, iliti umirovljenika. Naše su babe i djedovi zaklinjali naše roditelje da ih ne daju u dom. Dom je iz njihove perspektive bio predvorje groblja, dom staraca bio je predgrob. Razlog tomu nije bio u nedostatku komfora po staračkim domovima, nego u užasnutošću nad gubitkom životnoga razloga i smisla. Miljenko Jergović za svoj blog

Prekjučer (12:00)

Marko, crni Marko

Ivančić: Prvo lice praznine

Jesam im dobro odbrusio, Marko?

Odlično, predsjedniče. Naročito mi se dopalo ono da je ekipa iz Možemo plakala i kričala pred Saborom dok ste vi podizali zemlju iz pepela.

To je i meni bilo forte.

Impresivno.

Hajde pusti snimku da čujemo još jednom.

“Sve što se obnovilo i napravilo u Zagrebu – vlada. Prometna infrastruktura – vlada. Obnova zgrada – vlada. Tko je nabavio europske novce? Ne sjećate li se kako su ovi iz Možemo prespavali pred Saborom, plakali, kričali ne bismo li mi organizirali neku donatorsku konferenciju? Tko je donio novac iz Fonda solidarnosti? Vlada!”

Stvarno zvučim dobro, čovječe.

Perfektno. Pogotovo zbog toga što luzeri iz Možemo uopće nisu kričali ispred Sabora zbog donatorske konferencije i obnove Zagreba, već zato što ste postavili Turudića za državnog tužioca.

Kakve to veze ima, Marko?

Nikakve, predsjedniče. To vam navodim kao plus.

Viktor Ivančić za Novosti.

Srijeda (21:00)

'Proslavljeni srpski analog Prvoslav dosegao je tako samo dno Putinovog dupeta, najdublju ikada izmerenu tačku od kada se vode analoška merenja'

Dežulović: Ćaci i vukodlaci

Pre nedelju dana poput zvučnog topa odjeknula je vest iz Moskve: Porfirije se javio iz Putinovog dupeta! Patrijarh je, eto, uspeo nemoguće, zavukao se Vladimiru Vladimiroviču i – ponizno se usput izvinjavajući na lošem ruskom i prenoseći pozdrave Aleksandra Vučića, zazivajući Gospoda Boga da ruskom predsedniku “podari snagu i mudrost”.. Nije isto, razumećete, kad se Rusima u dupe uvlače takozvani obični Srbi, i kad im se uvlače takozvani neobični. Pa tako nije isto kad se Vladimiru Vladimiroviču u dupe uvuče neki ćaci iz Pionirskog parka, kojekakav student koji hoće da se uvuče, i kad se u Putinovo dupe zavuku, štajaznam, Jovana Jeremić ili Emir Kusturica. Niti je isto kad se u tesno rusko dupe zavuče jedan srpski režiser ili sam srpski predsednik, koji je, kako se više puta javno pohvalio, u dupetu ruskog predsednika bio više puta nego proslavljeni nepalski šerpa Kami Rita na Everestu. Boris Dežulović za Novosti.

Srijeda (15:00)

Blago onima koji ne očekuju Isusa u konklavi — ti barem neće biti razočarani

Pilsel: Isus u konklavi – upute za izbor novog pape

Bi li bio izabran kardinal koji bi, kao Isus, umjesto da se bavi blagoslovima, konkordatima, diplomatskim floskulama ne baš svetim vladama i onim diktatorima koji se vole slikati u Vatikanu, ili ugostiti Papu u svojim nesretnim državicama, rekao svima onima koji zatiru slobodu: ”Slušajte vi i kažite onoj lisici da ću i dalje otvoreno propovijedati!”, baš kao što je Isus poručio kralju Herodu kada ga je ovaj kanio ušutkati?

A bi li bio izabran netko tko se družio s prostitutkama i drugim grešnicima naviještajući im Kraljevstvo nebesko. Dakle, da li bi bio izabran netko kao papa Franjo ili još bolji od njega? Definitivno, Isus bi imao jako malo glasova u konklavama, ako bi ga itko uopće i primijetio. Za njega bi dim iz Sikstinske kapele bio crn. A kada je već riječ o konklavi (iz latinskog, a znači pod ključem), treba reći da kardinali više nisu, kao nekoć, doslovno pod bravom. Moći će slobodno šetati unutar vatikanskih zidina, posebno u bogatim vrtovima i muzejima, tražeći inspiraciju ili debatirajući između sebe.

Ali kardinalima je zabranjen svaki dodir s vanjskim svijetom kako ne bi nitko na njih utjecao. Njihove prostorije već su pregledane kako bi se stekla sigurnost da nisu ozvučene iako tajnost više nije tako stroga pa se relativno brzo saznaje (uvijek postoje kanali kojima cure tako zanimljive informacije) kako tko stoji u izbornih krugovima… Drago Pilsel za Autograf

Srijeda (13:00)

Ili Varšavski?

Dežulović: Vlaški pakt

Od prosvjeda u Varšavskoj 2010. izmijenjivali su se sljedećih godina oni “naraštaji studenata političkih znanosti diljem svijeta”, izmijenjivali su se bogami i naraštaji studenata zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, vođa protesta Tomislav Tomašević postao je gradonačelnik Zagreba, a šef gradskog ogranka Davor Bernardić napredovao je do predsjednika SDP-a, pa na izborima 2020. – tko bi se tome nadao? – poveo stranku u najteži poraz u ovom stoljeću.

Život se ponekad baš dobro zajebava. Umjesto, shvatili ste, da promijeni ime, uši i spol, šef SDP-a promijeni sam stranku, pa nanjušivši političku krv spremno pohitao ravno put FPZG-a.

– Uaaaa, dolje Tomaševićeva milicija, smrt samoupravnom socijalizmu! – prkosno je vikao drug Gospodin opkoljen prezirnim pogledima studenata što mu nisu dopirali niti do sljepoočnice, provjeravajući krajičkom oka snima li Nova TV i čekajući da ga Tomaševićevi zaštitari strpaju u maricu. – Dolje komunizam, dolje Sovjetski Savez, dolje Vlaški pakt!

– Varšavski – ispravio ga je jedan.

– Dolje Varšavski Savez!

Tako je neslavno završio pokušaj Davora Bernardića da se ugura među zagrebačkog gradonačelnika i upiše u žrtve boljševičke dikatature. A naraštaji studenata političkih znanosti gledat će bizaran prizor jednog tužnog političkog luzera kako se kiselo smiješka natopljen pljuvačkom, sjedeći u WC-u zagrebačke Gradske skupštine, službeno najdubljoj točki do koje se ikad spustilo neko političko biće. Boris Dežulović za N1

05.05. (12:00)

Nemoj brate na tu stranu

Starešina: Zašto je objavljen Putinov razgovor s ruskim i srpskim patrijarsima

Je li Porfirije znao da u Kremlju s predsjednikom Putinom i patrijarhom Kirilom zapravo snima promidžbeni spot ‘ruskoga svijeta‘ koji će biti objavljen ne samo kao transkript već i kao video? Irelevantno je i je li Vučić znao ili je tek naslućivao. Važno je da su Putin i Kiril preko Porfirija odlučili javno pokazati čija je Srbija u novome poretku. I važan je trenutak u kojemu su to Putin i Kiril učinili, demonstriravši potpuno jedinstvo ruske države i Ruske pravoslavne crkve. Učinili su to u vrijeme kada rusko-američki razgovori o mirovnome sporazumu u Ukrajini postavljaju šire temelje novoga svjetskog poretka u kojemu Rusija nastoji osigurati svoju ulogu na starim temeljima velikoruske politike.

Kao što je Porfirije obećao, Vučić će 9. svibnja u Moskvu. Jer ne može odbiti. I Milorad Dodik će u Moskvu. Jer nema kamo. A možda se i ne vrati. Jer možda neće imati kamo nakon što su zapadni protektori počeli isključivati Republiku Srpsku s financijskih aparata. Višnja Starešina za Lider

04.05. (19:00)

Kako postati neprijatelj naroda jer imaš čiste ručnike

Andrassy: Volim imati čist i uredan stan, čišćenje me veseli i opušta, no za neke imam dijagnozu


“Psihopat”, kažu neki kad dođu kod mene, “ovo je stan psihopata.” Bezazlena je to šala, naravno da osoba ne misli da sam Patrick Bateman zato što gostima omogućujem boravak u urednom prostoru, a društveno prihvatljiva reakcija je da se nasmijem – i eventualno ponudim ispriku koja potvrđuje da je čišćenje zapravo simptom nedijagnosticiranog poremećaja. Nije uvijek “psihopat”, nekad je “OCD”, nekad “Monica Geller”, a nekad samo “vidi se da nemaš djecu” – opet u teoriji bezazlena šala, ali usput zvuči i kao prozivka jer “nije normalno” da je netko uredan. Ili je možda normalno, ali svejedno je nepotrebno i pretjerano.

Meni tuđi nered zapravo uopće ne smeta – ni prašina, ni suđe, ni veš ni pun pod dječjih igračaka – smeta mi jedino kad domaćin ne pripremi ručnik za goste pa, kako kaže onaj citat s interneta, ne znaš jesi li upravo obrisao ruke ručnikom kojim Zoran briše ku*ac, ali s tuđim neredom nemam problem. Postoji ona ideja da ti nijedan normalan gost u stanu neće radit sanitarnu inspekciju i brojat čestice prašine – i apsolutno se slažem s tom idejom, nitko normalan to ne radi – ali postoji i ideja da se sasvim normalno zgražat, makar kroz “šalu”, na izostanak nereda. Andrea Andrassy za Miss7

04.05. (13:00)

'Iz čovjekove perspektive postoje tri temeljna metafizička stadija: život, smrt i nema struje'

Jergović: Prava istina o tome zašto je nestalo struje u Španjolskoj i Portugalu

Prvo s čim ćete se suočiti već prvoga dana obestrujenja, a što sada dobro znaju ljudi u Španjolskoj i Portugalu, jest što sve radi na struju. Neznalice i ubogi u pameti, pritom suštinski bezvjernici, praznovjerci misle da kad nestane struje nestane svjetla, ne radi caffe aparat u poduzeću, ne rade liftovi u zgradi, i to je to. Oni malo dublji i njegovaniji duhovi svjesni su, recimo, toga da ne rade ni semafori, alarmi i nadzorne kamere, ne rade telefoni, nema više interneta.

No, samo oni kojima nestane struje na dan ili na nekoliko godina znaju da ako nema struje više nema ni vode. Nema grijanja, ne rade benzinske crpke, i nema ničega za što ste prethodno vjerovali da je evidentno, sigurno i neporecivo. Nema više ničega čega je bilo. Kada nestane struje, nestalo je svega. Jer u našim je životima, u svijetu u kojem smo se rodili i u kojem živimo, mi, naši roditelji, djedovi i bake, pradjedovi i prabake, na struju sve što uopće postoji. Struja u tom svijetu može nakratko nestati, ali ako je nema cijeli dan, tada se događa nešto što bismo slobodno mogli nazvati ne samo civilizacijskim preobražajem, nego prelaskom iz jednoga u drugo metafizičko stanje. Miljenko Jergović za svoj blog.

03.05. (23:00)

Prije da im smetaju, između ostalog, i ovakvi tekstovi

Ivančić: Fašizam i tržište

Kada te fašist šalje na tržište, uviđaš kako se svijet mijenja i postaje zbunjujuće mjesto. Zašto na tržište? – pitaš se. – Zašto ne u logor?

Stjecajem okolnosti, međutim, suvremeni fašist nema fizički logor pri ruci, barem za sada, pa mu tržište dođe kao zamjenski pojam koji podrazumijeva učinkovitu egzekuciju. Ponosni vlasnik članske iskaznice Domovinskog pokreta, ili netko sličan, nema dakako u primisli ništa slično ekonomiji: u riječi “tržište” koja mu se sve češće otkida od usana upisana je njegova čežnja za logorom.

U neprežaljenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, recimo, bilo je drugačije: Srbi, Židovi i ostali s poslovnim ambicijama (ili bez njih) – trgovci, bankari, postolari, slikari, ugostitelji, novinari, zidari, liječnici, muzičari… – otpremani su u logore da ne bi zagađivali čisto hrvatsko tržište. Sada bi, pak, “tržište” imalo biti odlagalište za one koji zagađuju čisti hrvatski proračun.

Suvremeni je fašist prinuđen koristiti se infrastrukturom koja mu stoji na raspolaganju. Ne možeš, uostalom, imati sve – i ovce i jasenovce. Tek, dobro je znati da tipovi poput Ivana Penave, Josipa Dabre ili Stipe Mlinarića Ćipe, kada upiru prstom u Novosti i uzvikuju “Mrš na tržište!”, koriste šifrirani jezik, te da im nije namjera osnaživati mehanizme liberalno-kapitalističkog poretka, nego organizirati susret između Srba i pakla. Viktor Ivančić za Novosti