Eurovizija kao geopolitički bojni poligon: Podmukli pokušaji Izraela da pobijedi na natjecanju na kojem su nepoželjni - Monitor.hr
Jučer (08:00)

Obračun kod O.K. Eurovizije

Eurovizija kao geopolitički bojni poligon: Podmukli pokušaji Izraela da pobijedi na natjecanju na kojem su nepoželjni

Gotovo osam mjeseci prije natjecanja za Pjesmu Eurovizije u svibnju 2026. u Beču, razvila se geopolitička bitka oko mogućnosti izbacivanja Izraela s natjecanja u kojemu neprekidno sudjeluje preko pedeset godina. I dok bi politički razlog za ovu odluku – jer, ne lažimo se, Eurovizija jest politika – svakako trebao biti istrjebljenje stanovništva u Pojasu Gaze, postoji jedan još širi povod zbog kojeg bi i Hrvatska trebala podržati ovakvu odluku. Riječ je, naime, o elementarnom kršenju pravila natjecanja… Izraelska predstavnica Yuval Raphael pobijedila je na Euroviziji 2025. po glasovima publike zahvaljujući masovnoj kampanji i manipulaciji glasovima, dok je žiri favorizirao Austrijanca JJ-a i uspio ga progurati. Isti scenarij već je viđen 2024., kad je žiri spriječio pobjedu hrvatskog favorita Baby Lasagne. Raphael je odabrana i zbog vlastite simbolike – preživjela je Hamasov napad na festival Nova – a izraelska vlada financirala je globalnu marketinšku akciju i distribuciju virtualnih SIM kartica za glasanje. Bojan Stilin za tportal


Slične vijesti

05.09. (16:00)

I nagrada za najproračunatiji bend ide - kome?

Stilin: Koncerti Radioheada tu su da ispušu napuhani Oasisov balon

Bend će održati pet rezidencija od po četiri datuma – u Madridu, Bologni, Kopenhagenu, Londonu i Berlinu. Karta za parter košta od 97 eura (Madrid) do 110 eura (Berlin), a može se kupiti isključivo nakon prethodne registracije na stranicama benda, bez posrednika, prekupaca i ostalih lihvara. Znajući da su Radiohead oduvijek bili pioniri manevriranja oko lopovskih namjera financijske i glazbene industrije, ovo se moglo očekivati, no igra ide još dalje. Bend je, naime, odlučio po jedan euro od svake ulaznice donirati Liječnicima bez granica jednoj od rijetkih organizacija oko čije pozitivne uloge u ublažavanju posljedica pakla u Gazi postoji opći konsenzus. Ukratko, win-win situacija – bend se vrati u koncertnu formu, zaradi solidnu lovu i usput malo popegla nagriženi imidž, fanovi dobiju glazbu koja im je godinama bolno nedostajala i uštede malo putnih troškova, lihvari dobiju šipak. Bojan Stilin za tportal

22.07. (19:00)

Verujem - ne verujem...

Stilin: Kao razlog otkazivanja Bajaginih koncerata navodi se “sigurnost”, kao da se radi o terorističkom činu

Ideja da netko prijeti čovjeku – i što je još važnije, njegovoj uglavnom benignoj, srednjestrujaškoj publici – čiji je najveći grijeh u 40 i nešto godina karijere trkeljanje lovačkih priča o Laibachu u benignom podcastu, potpuno je suluda i nepojmljiva. Bajaga je taj koji je nebrojeno puta otvoreno pokazao srednji prst autokratskim, šovinističkim i nacionalističkim strujama srpskog društva, kako tijekom rata, tako i nakon njega. Idući linijom manjeg otpora, nije je teško uklopiti u priče o desnoj kulturnoj rekonkvisti, aktualizirane nakon koncerta Thompsona, i vjerojatno se nakon što je isti prošao bez problema – čitaj, na njemu nitko nije prijetio ‘ugrožavanjem sigurnosti izvođača, publike i javnog prostora’ – netko ohrabrio pa starim, izlizanim i više puta demantiranim mitovima i legendama zamutio vodu. Bojan Stilin za tportal nada se da je ovo zadnji tekst na tu temu, kao i zadnji otkazani koncert.

22.07. (00:00)

Za vašu popodnevnu razonodu

Stilin o Velvet Sundownu: Glazba je postala toliko generička da je AI bend samo posljedica

Riječ je o generičkoj sintezi utjecaja najpopularnijih pravaca pop i rock glazbe od sedamdesetih do danas, od countryja i folka do popa, rocka i psihodelije. Taj je zvuk odjeven u baršunastu, toplu produkciju koja pulsira u pozadini, ne izazivajući gotovo nikakav umjetnički efekt, već samo služeći kao glazbena tapeta aktivnostima koje trenutačno radite, toliko da vam ne remeti raspoloženje i koncentraciju.

No The Velvet Sundown su samo simptom puno šireg problema. Ljudi su se, naime, toliko naviknuli na ulogu glazbe kao tapete za druge aktivnosti da je ona koju stvaraju u ogromnom udjelu postala generička, monotona i neinspirativna te je nepovratno izgubila ulogu možda i najplemenitijeg oblika umjetnosti. Ključnu ulogu u tome, naravno, prije svega imaju najveći streaming servisi i njihovi generički algoritmi, no i tradicionalni mediji preko kojih ljudi konzumiraju glazbu, osobito formatirani radio, na kojemu je pitanje dana kad će The Velvet Sundown zasvirati uz već neku generički duhovitu opasku dežurnog voditelja. Bojan Stilin za tportal

20.06. (09:00)

Ili Cate Blanchett

Može li Boba Dylana glumiti žena? Može, ako se zove Chan Marshall

Rezimirajmo: je li Cat Power, ali i Dylanu, sve ovo trebalo? Uvjereni smo da jest. Jer ako Timothee Chalamet za basnoslovni honorar može onako detaljno skidati predelektričnog Dylana u ‘Potpunom strancu’, onda valjda i Marshall, žena koja je skinula pola glazbenog svijeta i njihove pjesme učinila svojima, za 39, 44 i 49 eura po ulaznici isto može učiniti s Dylanom, jer svojom životnom pričom na to polaže moralno pravo. Šteta je jedino što za tu priliku Zagreb nije skroz napunio Lisinski, jer prolazeći pored Hipodroma na povratku kući zaključili smo da nas zainteresiranih za ovakvu vrstu zabave ima manje nego kamiona koji su tamo već parkirani. Bojan Stilin za tportal

14.06. (21:00)

I čovjek iza dobrih vibracija

Brian Wilson: Čovjek koji je hrabrim eksperimentiranjem glazbenim i produkcijskim formama te razorno iskrenim ispovjednim tekstovima promijenio povijest pop glazbe

Wilson ujedno ulazi u povijest kao prvi pop glazbenik koji se potpisuje kao skladatelj, izvođač, aranžer i producent, što je danas privilegija koju u svoj CV može upisati svaki autor iz spavaće sobe. No, daleko je to bilo od idealnog života. Doživio je tri nervna sloma, u jednom se periodu bjesomučno počeo prejedati, alkoholizirati i drogirati, uvodeći u miks droga amfetamine, kokain i heroin, a u glavu razmišljanja u samoubojstvu, što će ga na kraju dovesti i do službene dijagnoze shizofrenije. Od suvremenika kao što su The Beatles ili The Zombies, titana pop i rock glazbe srednje generacije kao što su Air ili The Flaming Lips, preko velikana aktualnog vremena kao što su Animal Collective ili Fleet Foxes, pa do bezbroj domaćih velikana koji su ga citirali, od Brege preko Divljana do Jure Stublića, njegov žig toliko je premrežio glazbu da možemo zaključiti samo parafrazom vjerojatno njegova najpoznatijeg refrena – samo Bog zna što bi bilo s glazbom da nije bilo Briana Wilsona. Počivaj u miru, velikane, i odmori malo – inspiracija ti, kao što vidiš, nije pobjegla. Bojan Stilin za tportal

07.06. (00:00)

Kad tribute koncert ima više istine od originalnog naslova albuma

Cat Power oživljava Dylana: koncert iz 1966. koji nije bio tamo gdje piše da jest

U zagrebački Lisinski uskoro stiže Cat Power s vjernom rekonstrukcijom legendarnog, ali pogrešno naslovljenog Dylanova koncerta iz 1966. – onog što se zove “Royal Albert Hall”, a zapravo se odigrao u Manchesteru. Američka kantautorica Chan Marshall, poznata po emotivnom rasponu od bluesa do elektronike, na svom albumu iz 2023. doslovno je oživjela taj povijesni trenutak folk-rock prijeloma. Zagrebačka publika prisjetit će se i njezinih prijašnjih nastupa – od bijega s pozornice do trijumfa u Tvornici – nadajući se da će ovaj put sve proći baš onako kako piše u programu. Koncert pod punim nazivom ‘An Evening With Cat Power Sings Bob Dylan Live at Royal Albert Hall 1966’ održava se u dvorani Vatroslav Lisinski u utorak 17. lipnja s početkom u 20 sati. Organizatori kažu da je veći dio kapaciteta Lisinskog rasprodan, ali ulaznice su i dalje dostupne po cijenama od 39, 44 i 49 eura, ovisno o poziciji u dvorani. Bojan Stilin za tportal.

15.05. (01:00)

Sve će se te razlike pomiriti u... sauni

Stilin: Bošnjak nije kriv, ovo jednostavno nije bilo polufinale u kojem loud-and-proud dečki samo tako prolaze

Zamislite da je Baby Lasagna zbilja pobijedio, pa da je cijeli taj kaos morala organizirati Hrvatska. Zamislite kako na potezu od HNK do Trga defiliraju tisuće fanova Eurosonga našpricanih glitterom i umotanih u palestinske zastave, dok ih s razglasa Hoda za život gađa Onaj Koji Zna Šta Je Bilo. Zamislite Božinovića kako glasom Colina Robinsona poručuje kako je hrvatska policija preživjela puno gore izazove, pa će i ovaj. Zamislite profitere koji od rentanja podrumskih ćumeza po Zagrebu vrte tisuće eura i onda svježim kešom kupuju još stanova koje će dva mjeseca kasnije rentati posjetiteljima Hipodroma, a poslije toga u njih natrpati po trideset Nepalaca.

Iako je Bošnjak učinio sve što netko tko se grčevito bori za glasove strane publike misli da treba: polarizirajuću aktivističku PR strategiju, svađanje s britanskom vladom oko prava trans osoba, ali i bjesomučno dotjerivanje vokala i scenskog nastupa do gotovo nepogrešivog. Nije bilo dovoljno, ali i ne samo njemu. Bojan Stilin za tportal problematizira i druge stvari oko Eurosonga.

22.02. (09:00)

Dej nam svima, Bože, joči sokolove

Stilin: Milanović je odabirom Chriztel Renae Acevede poslao simboličnu i sofisticiranu poruku

Teško je očekivati da bi Milanović svoje nedjeljne večeri trošio na nešto u njegovu svijetu tako trivijalno kao što je ‘Supertalent’, pa uvjerljivo djeluje verzija priče da ju je otkrio slušajući je uživo na festivalu Mali kaj u Krapini. Čak i da nije bilo tako, činjenica da pripadnica naroda koji u Hrvatskoj ima percepciju jeftine radne snage – uvezene da bi se bandažirao demografski slom – može tako savršeno otpjevati pjesmu iz najskromnije, najvrednije, a istodobno najprogresivnije hrvatske regije, dovoljna je za klasično milanovićevsko popkulturno zakucavanje.

Očima – i glasom – djeteta tako smo začuli vapaj svih onih ljudi koji vam ovih dana u pekarama za 750 eura mjesečno sa zaraznim smiješkom na licu izručuju krafne od pet eura. Djeteta koje nam je u lice bacilo perje labuda što je ‘preletel čez široko morje’ u potrazi za bauštelom na kojoj će za parsto eura raditi prljave poslove koje su Hrvati potrčali raditi u Njemačkoj. Djeteta koje labuđim pjevom Hrvatske, koje više nema, podsjeća na to da strani radnici, kojih će za pet godina biti pola milijuna, ubrzano postaju srž ove države bez koje neće biti zdrava, ‘kak v črljeni jabuki koščica’. Bojan Stilin za tportal

10.02. (20:00)

Malo nas je, al nas ima

Stilin: Domaća javnost možda nije svjesna koliki je uspjeh trijumf hrvatskog filma u Rotterdamu

‘Fiume o morte’ je, naime, premijerno prikazan prije tjedan dana na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, a već je pomeo sve pred sobom, kako na stranom, tako i na domaćem terenu. U Rotterdamu je osvojio dvije vodeće nagrade – glavnu nagradu festivala i nagradu kritike FIPRESCI. ‘Fiume o morte’ je dokumentarno-igrani film što tematizira šesnaestomjesečnu okupaciju grada, koji se 1919. zvao Fiume, a danas Rijeka, u organizaciji fašističkog bonvivana Gabrielea D’Annunzija. ‘Nakon svetog trojstva najvažnijih filmskih festivala na svijetu, Cannes – Venecija – Berlin, koje možemo recimo nazvati prvom A kategorijom, došla bi prva B, koju čine Rotterdam, Locarno, Toronto i Sundance. Sam Rotterdam važan je zbog toga što je to jedan od posljednjih najvećih festivala čiji natjecateljski program ne diktiraju biznis i politika, točnije prodajni agenti, poznata redateljska imena, prisutnost filmskih zvijezda ili društveno-politička moda. Bojan Stilin za tportal.

07.02. (18:00)

Demoni i komarci

Baby Lasagna napokon izbacio svoj prvi album, prve reakcije: Je li Marko Purišić naš Peter Parker?

Album čija je ponajveća kvaliteta upravo ono što je Purišićevo primarno zanimanje – do perfekcije zašiljena produkcija na razmeđu EDM-a, popa, rapa, metala i elektronike – pokazuje koliko je teško stvarati glazbu što je, barem mi skloni traženju umjetničkog i izvanvremenskog u njoj, obično preskačemo i prepuštamo konzumerizmu da ga sažvače i ispljune. Četrnaest pjesama koje je Lasagna nanizao na ‘DMNS 6 Mosquitoes’, naime, dobro znaju gdje im je mjesto u svemiru jer ga Purišić uspijeva kontrolirati, iz perspektive pripadnika prve generacije Gen Z dijagnosticirajući boljke modernog društva oko sebe, ali i u sebi samome.

Tema slave s ili bez pokrića kontrapunktirana je nježnijim trenucima albuma, u kojima do izražaja dolazi Purišićeva krhkija strana, raspolovljena između nesigurnosti karakteristične za njegovu generaciju te težnje ljubavi i univerzalnom prihvaćanju. Potkrade se tu i koja banalnost, da ne kažemo krindž moment, no zato ima stvari koje otkrivaju razinu izravnosti kakvu sve rjeđe susrećemo u pop glazbi. Bojan Stilin za tportal