Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Od HDZ-a ne treba spašavati Hrvatsku, nego goli život
Ivančić: Ni HDZ, ni Hrvatska!
Parola što je u zadnje doba učestalo rabi splitski gradonačelnik Ivica Puljak, ima ozbiljan potencijal da postane općeprihvaćeno geslo, da izraste u slogan pod kojim će se voditi udružena operacija potapanja aktualne političke vlasti. Suprotstaviti “Hrvatsku” vladajućem kartelu, staviti je na drugi kraj vage da kao vrhovno dobro bude protuteža raspomamljenom zlu, znači okititi je istim religioznim atributima pomoću kojih su pripadnici kartela “voljenoj Hrvatskoj” osigurali kriminalnu namjenu. Model je bio razvidan i lako shvatljiv još prije tridesetak godina, jer onaj rani državotvorni zanos – kada su graditelji države širili famu o toplini oko srca, a imali u vidu konkretnije resurse – nije bio ništa drugo nego prvobitna akumulacija nemorala, i to na skupnoj osnovi. Viktor Ivančić za Novosti.
