Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Još samo fali da mu se osmijeh nakrivi
Ivančić: Odlikovanje tuđmanizma
Odlikujući političkog kriminalca – nakon što se već dokazao uručivanjem važne državne gvožđurije ratnim zločincima – Milanović kao da se trudi novom porcijom besmisla okončati prvu rundu svoje vladavine: Dopustite da se u osvit demokratskih izbora svečano ispovraćam po svemu što smatramo demokratskim vrijednostima! To upućuje na mogućnost da mažnjavanje predizbornog slogana od pokojnoga prethodnika nema tek marketinški, nego i suštinski doseg. Možda je parolu “Predsjednika za predsjednika” ispravnije čitati kao “Milanovića za Tuđmana”. Dodjeljujući ordene ratnim zločincima, a sada i vođama obračuna s unutrašnjim neprijateljima, Milanović zapravo odlikuje tuđmanizam. Ono što ne shvaća je da se na taj način, kao general bez vojske i bez bitke, neće okoristiti Tuđmanovim nacionalističkim resursima, nego će preuzimati svojstva njegova groba. Viktor Ivančić za Novosti.
