Jergović: Na razinu novinarstva Milanović je morao misliti kad je njegova vlada ukidala novine

Svakome po zasluzi

Jergović: Na razinu novinarstva Milanović je morao misliti kad je njegova vlada ukidala novine

Predsjednik Republike veoma se uzrujao načinom na koji su preostale hrvatske novine interpretirale njegov sastanak u četiri oka s premijerom. Kaže da je to strašno, da je to ‘prilično ozbiljan primitivizam’. Ako se predsjedniku ne sviđa kako pišu novine i izvještavaju mediji, neka ipak ima svijest o tome da ih je i on učinio takvima, piše Miljenko Jergović.

kolumne Miljenko Jergović

I još izabrati dan kad ne pada kiša

Beck: Došli smo Bajsom do Mjeseca, ali na njemu smo i ostali, na tamnoj strani

Ako je u 8 mjeseci bilo 540.000 posudbi, to je dnevno prosječno 2250 posudbi, dakle svaki bicikl samo jednom, a svaki osmi još jednom. Bajs je uveden prije 8 mjeseci, to jest 240 dana, što znači da se dnevno javnim biciklima prešlo 4166 km. Budući da ih ima 2000, to je bijednih 2 kilometra dnevno po biciklu. Ako se biciklira 10 km/h, svaki je bicikl korišten 15 minuta dnevno, a ostalih 23 sata i 45 minuta čeka. Matematika potvrđuje ono što vidimo, da se mnogi bicikli uopće ne koriste jer su punktovi loše izabrani, dok se na frekventnijim postajama koriste rijetko i za kraće vožnje, a i u tome sudjeluje samo manji broj registriranih korisnika. Bicikl po definiciji služi mladima, zdravima i besposlenima, pa se njime, prema vlastitom priznanju, ne koristi ni gradonačelnik, nego s jedne obveze na drugu ide službenom limuzinom kojom upravlja vozač; na koncu, oni koji su se već odlučili za bicikl, radije idu vlastitim jer im je to bolje i praktičnije. Boris Beck za Večernji (i za Narod)

Bajs Boris Beck kolumne

Kako (ne) uhvatiti diverzanta: priručnik za samosabotažu

Dežulović: Operacija Spasovožd

Ne razumem se mnogo u kontraobaveštajne, policijske i detektivske poslove, ali znam jednu stvar. Zapravo četiri: kada u blizini nekog strateškog infrastrukturnog objekta pronađe četiri kilograma eksploziva, policija a) odmah kreće u forenzičku obradu pronađenog materijala i potragu za odgovornim licem, a ako pritom raspolaže i podacima o njemu – recimo, štajaznam, nekom vojno osposobljenom počinitelju iz grupe migranata – čak i u priglupim američkim filmovima najpre b) onesposobi eksploziv, pa v) postavi zasedu, sakrije se kod komšije u ambar i vireći kroz daske uz otkočene pištolje, krofne i kokakolu g) čeka da se vojno osposobljeno lice iz grupe migranata pojavi na licu mesta. To se uči u prvom razredu osnovne policijske škole.

Odnosno: kada u blizini nekog strateškog infrastrukturnog objekta pronađe četiri kilograma eksploziva, policija zapravo radi baš sve osim d) konferencije za novinare i obaveštavanja javnosti o otkriću eksploziva spremnog za diverziju. Iz prostog razloga što bi đ) u tom slučaju za policijsku potragu za osumnjičenim vojno osposobljenim licem iz grupe migranata zajedno sa šest i po miliona Srba saznalo i – tačno! – vojno osposobljeno lice iz grupe migranata.

A naročito ukoliko se sledeće nedelje u susednoj Mađarskoj održavaju nekakvi, sad napamet govorim, parlamentarni izbori. Boris Dežulović za Novosti.

Boris Dežulović kolumne

Kao buraz Ante Starčević

Bloger Krule: Pa ti vidi

Gledam ovu novčanicu od 1000 kuna što je ostala… iskreno, u ono vrijeme ostaviti ovu novčanicu nepromijenjenu u eure – trebam li vam objašnjavat? Imao sam ih 4… 4 komada jel. Baš odradio jednom čovjeku neki posao oko kuće, on bio malo imućan pa veli “Evo ti 4 po 1000, ionako će u prošlost”… baš mi tako reče. Od te 4 ostavio sam ovu za budućnost. Neću je nikad promijeniti.

Interesantno je kako već sad vrijedi više, jer 2 su mi čovjeka nudili 300 eura za nju jer je oni baš žele. Svake godine vrijediti će više… al iskreno, nikad više neće vrijediti kao što je vrijedila. Toliko sam ju rijetko puta viđao da u ona stara vremena, kad bi ju dobio na plaći… nisam znao kud s njom. Nema kioska, trgovine, kafane… gdje djelatnici nisu vrtili očima kad bi ju vidjeli. “Ma nema šanse”… tako bi govorili… “Što da ti vratim?”… nju kad bi izvuka, svi glavu okretali, problem imali… kako kusur vratiti. Znao sam biti i nevjerni Toma. Kad bi je dobio, okretao bi je ka suncu da vidim jel prava. Ne znam jeste li vi ikad to radili.

Kad se samo sjetim izlazaka i tih rijetkih trenutaka kad bi s ovom novčanicom izašao van. Jebo ti Donalda Trumpa, Elona Muska i Putina zajedno, kako li sam se ja osjećao s njom u džepu. Izlazak ka iz onog filma Mamurluk… ne sjećaš se ko su ti roditelji… drugi dan gurneš ruku u džep… a ono u džepu još ti ostalo 550 kuna. Bloger Krule za Ogulinski portal

Bloger Krule kolumne

Može, ali samo ako ne misli pjevati sporne pjesme

Dežulović: Kanye West na Hip-hopodromu

Prije tri dana uprava stadiona Śląski u poljskom gradu Chorzowu objavila je kako otkazuje koncert američkog repera Yea, nekoć poznatog pod imenom Kanye West. “U zemlji obilježenoj poviješću Holokausta ne možemo se pretvarati da je ovo samo zabava”, objasnila je poljska ministrica kulture Marta Cienkowska, podsjećajući na ne tako davnu nacističku prošlost gospodina Yea, koji je prije četiri godine šokirao svijet serijom maloumnih antisemitskih izjava. Već odmaklo poremećenom Yeu tada su iz nekog razloga počeli otkazivati sponzorske ugovore i dogovorene koncerte. U božanskom je nadahnuću potom zakupio cijelu stranicu Wall Street Journala s novom poniznom isprikom, za sve okrivljujući prometnu nesreću prije dvadeset pet godina, ozljedu desnog frontalnog moždanog režnja i kasno dijagnosticirani – bipolarni poremećaj. Obudaljelom i oboljelom američkom reperu Yeu, nekoć poznatom pod imenom Yaydolf Hitler, ostala je tako samo – Hrvatska.

Činjenica da se još nitko u Plenkovićevoj Vladi – ili Ministarstvu turizma, Matici hrvatskoj, #bujicatimu, tko se već bavi tim stvarima – nije dosjetio iskoristiti priliku i pozvati progonjenog Yea da održi veliki koncert u Hrvatskoj, može se objasniti samo poslovičnom nesposobnošću i tupilu Hrvata, koji se pred svakom velikom povijesnom i poslovnom prilikom paraliziraju kao sob pred šleperom. Boris Dežulović za N1.

Boris Dežulović kolumne

Stara koka, dobra juha

Rudan: Kako ćopiti muškarca nakon sedamdesete

Potreba žene za muškarcem zadnja umire. Mnoga su naučna istraživanja pokazala da su žene najpoželjnije kad navrše sedamdeset. Ima tisuću načina kako osvojiti jackpot. Kad je ponuda velika, izbor je težak. Zato lovkinje na muško međunožje ostaju depresivne i same. Praznici su krizni dani. Prići mu odlučno sa stopalima u obliku kugle utrpanim u štikle u obliku gondole nije ugodan poduhvat. Kosti bole, a tijelo zove.

Masnim prstima lupala je Mara po mobitelu. Jutros joj je moj susjed rekao, dobar dan, ona je sigurna da je želi ali joj se ne javlja jer je stidljiv, muškarci koji nas ne žele ili su stidljivi ili pate od erektilne disfunkcije, ne znaju oni da bismo mi to lako riješile, a mi krivo shvaćene umiremo željne kurca. Zašto ne postojimo ako na nas ne slini mužjak iz susjednog dvorišta?

Nisam joj to rekla. “Postoji i život bez muškarca. Odjebi taj mobitel. Što mi dobivamo uvlačenjem veprova u naše torove? Kuhaj, peri, peglaj, pokušavaj spužvu pretvoriti u granit. Odustala sam. Preskup je to gušt…”

“Ne radi se o guštu… Ako žena svijetom baulja sama, šalje poruku. Nitko me neće. Žena vrijedi onoliko koliko se muškaraca mota oko nje ili meškolji pokraj nje ili čeka na ručak sa hladnim pivom na dlakavom buretu.” Vedrana Rudan za svoj blog

kolumne Vedrana Rudan

'I Amerika srlja u balkanizaciju'

Basara: Podkastiranje

U cilju pravovremenog i objektivnog obaveštavanja javnosti moja neznatnost je tokom prvih desetak dana rata u Iranu – koji je već postao bajata vest – svake večeri gledala američke podkaste posvećene ratnim analizama.

I – šta kažem: Da li je moja neznatnost nešto saznala? Ponešto jeste. Na primer da je sindrom penzionisanih zastavnika sa TV Hepi postao globalni fenomen, što će reči da američki podkasteri – koju su za razliku od Hepijevih zastavnika listom doktori nauka, profesori univerziteta i visoki penzionisani oficiri US Army – rade isto što i srbski zastavnici: šire meku rusku i iransku moć i proriču skoru propast Amerike, kolektivnog Zapada uopšte.

Pretpostavljam da, za razliku od ovdašnjih penzionisanih zastavnika – koji sigurno rade pro bono, za čast otečestva, slavu panslavizma i da bi ih se setili za Dan bezbednosti – pomenute podkast persone dramatis dobijaju pristojnu nadnicu. Da li mesečnu, da li po komadu, to ne znam. Jeste da svi ti profesori i penzionisani pukovnici navraćaju vodu na rusku i iransku vodenicu i da popreko gledaju na Ameriku, ali svi su Amerikanci i svi se ko pijani plota drže američkog (izvanrednog) pravila „Ako nešto radiš dobro, onda to nemoj raditi za džabe“. Svetislav Basara

kolumne Svetislav Basara

Svi bi da je prvo njihovo dvorište očišćeno

Jergović: Kolinda gradonačelnica

Nakon što su mu propali pokušaji s Davorom Filipovićem, nećakom sarajevskog komunističkog glavešine, pa s Mislavom Hermanom, čija je mama hadezeovka po povoljnoj cijeni sređivala lažne invalidske mirovine, te je za to bila i pravomoćno osuđena, ideja Andreja Plenkovića da pokuša s Kolindom Grabar Kitarović na svoj je način genijalna. Kroz nju je, naime, kroz tu ideju, progovorilo nešto što vrhovniku inače kronično nedostaje: osjećaj za povijesni trenutak. Naime, Kolinda se na hrvatsku političku scenu 2026. izlazi kao inačica Jakova Jozinovića. I kao što je Jakov samo s jednom ili dvije svoje pjesme, lišen izraženijeg pjevačkog umijeća i s držanjem utjelovljene AI, postao hrvatski i regionalni pjevač nad pjevačima, tako bi, dobro to zamišlja Plenković, a meni dojavljuje moja mila crvica iz njegova prefrontalnog korteksa, Kolinda lako mogla postati zagrebačka gradonačelnica.

U povijesti političkih borbi nije, istina, zabilježeno da je netko prvo bio predsjednik države, a onda gradonačelnik. To je pad s konja na magarca, ili da ostanemo rodno korektni, s kobile na magaricu. Ali Kolinda je, kao i Jakov Jozinović, genijalno je to Andrej Plenković shvatio, slobodna od kronoloških opterećenja. Ona se, vođena šunjatom, ničega ne sjeća, i umije svoje poklonike navesti da se više ni oni ne sjećaju. Pa ako već nije mogla doći na čelo Nato saveza, onda neka bude zagrebačka gradonačelnica. Miljenko Jergović za svoj blog.

kolumne Miljenko Jergović

Ti pripravnici nikako da nauče

Ivančić: Njonjim tim

Svake godine u travnju predsjednik Sabora Republike Hrvatske isporuči nekoliko kapitalnih uopćenosti povodom Jom Hašoe, Dana sjećanja na žrtve holokausta. Domaći živalj se već navikao: iz trave izniknu kukurijeci i visibabe, procvjetaju trešnje i bademi, Njonjo Jandroković zatuli o pogubnosti fašizma i obavezi da mu se zajednički suprotstavimo… stiglo je proljeće!

“Zašto nas Njonjo Jandroković 13. travnja, na Jom Hašou, upozorava da ‘ravnodušnost nikada ne smije imati mjesto u našem okruženju’, a nije to učinio tri dana ranije, 10. travnja, kada je ravnodušnost, ispada, morala imati mjesto u našem okruženju?”

“Zašto bi to činio 10. travnja?” začudio se nadređeni.

“Zato što je 10. travnja, na dan uspostave Endehazije, u mome rodnom gradu, Splitu, organiziran upečatljiv fašistički miting”, rekao je pripravnik, “s razvijenim crnim zastavama i postrojenim crnokošuljašima, s govornicima koji su bez kraja i konca uzvikivali ustaški pozdrav, te proklinjali Srbe i ‘neprijatelje Hrvatske’. A predsjednik Sabora ne samo da je to ispratio ravnodušnom šutnjom, nego su članovi njegova HDZ-a oduševljeno prisustvovali spomenutom skupu u sastavu službenih delegacija, kako gradskih i županijskih, tako i onih državnih, ne izustivši, dakako, ni jedne prosvjedne riječi… Po kojem rezonu dakle Njonjo Jandroković spava 10. travnja, a 13. travnja nas zove da ‘budemo budni’?”

“Što je tebe briga kad predsjednik spava?!” podigao je glas nadređeni… Viktor Ivančić za Novosti.

kolumne Viktor Ivančić

Sveti suzdržaj: Ako ne uđe, nema zločina

Andrassy: Ako su kontracepcijske tablete oružje za izvršenje ubojstva, onda su oružje i kondomi

Tko je Ivan? Nemam pojma, znam samo da je odlučio iskoristit blagodati interneta na krivom mjestu, a mjesto je objava o kontracepciji i mitovima koji ju okružuju. Objava je informativnog karaktera, s uključenim činjenicama koje isključuju mitove i bapske priče – kaži nam, Ivane, pobratime mio. Kontracepcija je, kaže Ivan, UBOJSTVO nerođene djece. Znamo, naravno, vi ste protiv pobačaja – to je vaše pravo koje apsolutno podržavamo, pa predlažemo da ga, ako se ukaže prilika, u potpunosti iskoristite i ne pobacite. Ono što ne znamo je zašto biste ikome oduzeli priliku da kontracepcijom spriječi potencijalni pobačaj – znate da će neke trudne žene sigurno odlučit da ne žele rodit jer u zakonu piše da na to imaju pravo, pa ako netko želi poduzet korake koji onemogućuju začeće, zašto im želite uskratit hod za odgovoran život? Andrea Andrassy za Miss7.

Andrea Andrassy kolumne

Stranka koja voli sve što vole mladi (ali samo ako prođu prag)

Krušelj: Objektivno gledano, politički liberalizam u Hrvatskoj doista nema šansi za ponovni uzlet

Hrvatsko je biračko tijelo rascijepljeno između desnih i lijevih opcija, tako da ne može dobiti podršku koja bi HSLS-u omogućila da ozbiljnije odlučuje o formiranju vlasti i smjerovima hrvatskog razvoja. Prosječni građanin ne cijeni liberalne opcije kojima bi glavne točke trebale biti političke, ekonomske, manjinske, vjerske, seksualne i sve ostale slobode. Dokaz je tome i činjenica da izvorni HSLS u sebi sadrži i pojam „socijalno“, jer je strahovao da je čisti liberalizam odmah osuđen na propast. Građani, naime, svoju naklonost dijele između nacionalističke retorike i populističkih mjera, što je HDZ doveo gotovo do savršenstva, s jedne strane, ili socijalnih programa i građanskih vrijednosti, na kojima bi se barem trebao zasnivati SDP, s druge. HSLS u tome jednima ili drugima, ovisno o ponudi, može postati manjinski partner samo ako je to brojčano nužno. Željko Krušelj za Danicu podsjeća na nedavni Hrebakov ultimatum za ostanak u koaliciji.

HSLS kolumne Željko Krušelj

Svakome po zasluzi