Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Nekad je bolje zamoliti nekog da te odveze ili otići pješice
Jergović: Nikad niste vozili onako kako je vozio Mario Banožić?
Prometni propisi na takav su način postavljeni da ih većina vozača počinje kršiti čim uđe u auto. Samo što se neki prekršaji promptno kažnjavaju – znatno prekoračenje brzine ili pretjecanje preko pune crte – dok je sve drugo do te mjere tolerirano da bismo mogli ustvrditi da je običajno pravo u vožnji automobila iznad prometnih propisa. Tko god je položio vozački ispit i zatim vozio auto, priznat će, nakon što se zamisli i zagleda u sebe, da je ponekad, možda vrlo rijetko, možda i ne tako rijetko, to ovisi o čovjeku, učinio isto što i Mario Banožić. Nerazumijevanje toga da migranti mogu da budu baš jako zli u biti se ne razlikuje od nerazumijevanja da je Mario Banožić postao žrtva nesretnog slučaja, kakav može zadesiti svakoga od nas i da su u ovom slučaju njegovi dekoncentracija, glupost, nepromišljenost i neodgovornost nešto s čime bi se čovjek naprosto morao moći identificirati. Miljenko Jergović malo o drugoj strani, mimo osuđivanja bivšeg ministra.
