• Slične vijesti

    Danas (17:30)

    Jedan običan nasilni brak

    Klauški: Plakati SDSS-a bili su test. Na kojem je Hrvatska gadno pala

    “Ubij Srbina”, “Zakolji srpsku djecu” i slične odvratnosti pisali su, zapita se zaista čovjek, kakvi li to ljudi, a Tomislav Klauški upozorava da se “ni predsjednica ni premijer nisu do sada ni jednom riječju oglasili na širenje mržnje i antisrpske histerije”. Nitko još nije ni uhićen, a podsjeća on da je “za razliku od toga policija promptno hvatala i kažnjavala vandale koji su šarali po Tuđmanovu spomeniku”.

    Prekjučer (22:30)

    Odmicanje fokusa

    Boris Jokić: Kako su Kolinda i Justin u moj dom umalo unijeli kaos – Love is all we need

    “U svijetu u kojem bit postaje manje važna Trudeau i Grabar Kitarović među najatraktivnijim su i najboljim glumcima. U tom svijetu kočije, počasni redovi, uzdasi, osmijesi, dodiri, poruke, selfiji pažljivo su osmišljeni tako da odmaknu fokus s važnih stvari. U tom je scenariju sve moguće: navodno konzervativna političarka promovira liberalne vrijednosti u Kanadi, a miljenik liberalnog svijeta lovi glasove za predstojeće izbore u hrvatskoj zajednici koja u većoj mjeri pripada konzervativnom svjetonazoru.

    ‘Ovaj vaš Justin je šupalj’, rekao sam.

    ‘A vaša Kolinda je kao bolja’, odgovorila je Claire.

    ‘Dosta o politici u kući!’ povikao je sin.

    Tako iz svog doma izvještava Boris Jokić, na marginama susreta hrvatske predsjednice i kanadskog premijera.

    Prekjučer (11:30)

    Dom koji je to prestao biti

    Jergović: Sahranjivanje doma čovjeka snažnije odredi nego sahranjivanje oca i majke

    “Sahranjivanje kuće kontinuirani je proces samoponižavanja. Dok sahranjuješ čovjeka, jednom ćeš se, možda, izvrgnuti ruglu, jer će ti vidjeti plačni grč na licu i suze, ili ćeš, ne daj Bože, izgovoriti nešto što ne bi smio. Sahranjivanje kuće je kontinuirano izvrgavanje ruglu, kojem nema kraja, sve dok kuća ne bude prodana, a mjesto gdje se ona nalazila ne bude temeljito zaboravljeno”, za Jutarnji piše Miljenko Jergović o grafičkoj noveli “Kuća” španjolskoga strip autora Paca Roce, “jednoj od onih pripovijesti kroz koje bi trebao proći svatko pismen, iz estetskih i iz životnih razloga”.

    Prekjučer (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    Petak (16:30)

    Jergović: Smisao političke korektnosti je da jednoga dana bude ukinuta

    Novinar BBC-ja dobio je otkaz zato što je na Twitteru objavio crno-bijelu fotografiju muškarca i žene kako se spuštaju niza stube s ljupko odjevenim majmunčićem, i popratio je riječima: “Kraljevska beba izlazi iz bolnice”… Dopustiva je, premda je pomalo ekscentrična, i nesnošljivost prema djeci. Nipošto niste dužni voljeti svu djecu. Na žalost, ne morate voljeti ni svoju vlastitu. No, dok je odsustvo ljubavi prema vlastitoj djeci nešto što vas moralno diskvalificira, tuđa djeca, kao i djeca općenito, ne samo da vas se ne moraju ticati, nego o njima smijete govoriti sve najgore. Tim prije što je tabu djece, njihova obožavanja i uzdizanja na oltar nacije i ideologije, karakterističan za sve totalitarne ideologije, desne i lijeve, fašističke, klerofašističke, komunističke… – piše Miljenko Jergović povodom tog otkaza na svom blogu.

    Petak (11:30)

    Denis Kuljiš: Novi skandal u Društvu hrvatskih filmskih redatelja?

    Zanimljivu priču o svježoj spoznaji da Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) na ima računu 29 milijuna kuna u vrijeme opće besparice u kulturi donosi Denis Kuljiš u svom ekspresivnom i čitkom stilu: “Novcem Društva upravlja svemoćni ZAMP. Nadzor nad DHFR provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo, kojemu je na čelu zaslužna funkcionerka koja već dugo funkcinira imenovana na tu funkciju još u doba predsjednikovanja dr. Ive Josipovića. A on je, naravno, duhovni otac ZAMP-a. U ovoj složenoj priči mali je broj aktera. No, sad su javnosti napokon otkrivene pojedinosti o ”tijekovima novca”, jer je Ministarstvo financija, prema novoj uredbi EU, po prvi put publiciralo izvješće o poslovanju te udruge koja raspolaže novcem audio-vizualnih autorskih prava…”

    13.05. (06:30)

    E, za to treba imati muda

    Dežulović: Jaja u kukuruzu

    Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.

    12.05. (21:30)

    Vlado Franjić

    Miljenko Jerković: Vladimir Nazor – prvi hrvatski predsjednik

    Veliki Miroslav Krleža nije pošao u partizane. Mali Nazor jest. Krleža ne samo da je bio najveći književnik moderne hrvatske književnosti nego je bio i najveći među velikim Hrvatima (što ga nije činilo manje Jugoslavenom). Ali nije za njega u šumama bilo mjesta. Tamo je bio Vladimir Nazor. [Nazor je] išao u partizane jer je bio obični, mali, oportunizmu sklon Hrvat – Miljenko Jergović.

    10.05. (18:30)

    Kregar: EU izbori – Društvom se širi bauk budalizma i rezignacije

    Uuuu, sjajnu kolumnu napisao je Josip Kregar. Svo gađenje i besmisao ovih predizbora koje osjećate, ali i jasna želja i daleka nada je tu (bar za pažljivog optimista), napisano u jednom dahu, jer se očito puno toga nakupilo: I tako, pedalj po pedalj, korak po korak, skok po skok vraćamo se u arkadijsko stanje preddemokracije. Kao što neki dan Romi kažu, važnija je kanalizacija nego demokracija. Ne shvaćaju da je demokracija način da govna odu bez revolucija i krvi. Ballot is stronger than bullet (A. Lincoln). Misle da vlast postoji radi njih, a ne da su je dobili od nas, da su nas uspješno zbunili, gorko prevarili i da će opet na svakim izborima. Izbori ne služe taštinama kandidata, već su poziv na podršku promjenama, a ne osobama, na podršku programima, na to da se obećanja moraju ispuniti. Ne etiketirajući neprijatelja. Josip Kregar, Autograf

    10.05. (16:30)

    Basna o biku koji brije na intimu

    Raspudić: Zašto se HDZ-ovci odnose jedni prema drugima kao prema stoci?

    Nino Raspudić plače nad voljenim Milijanom Brkićem i piše nadahnutu tužnu poemu o njemu, ranjenom biku: Riječ je o arhetipu, drevnom obrascu u kojem skupina aktera, koji su pojedinačno svi slabiji od bika, orkestrira događanje pred publikom u kojem se protivnika razjari, izranjava, izvoza, onesposobi, da bi ga na kraju te tragedije u tri čina, glavni u skupini, kratkim i brzim potezom konačno eliminirao uz opće oduševljenje. Bit koride nije u onome što se događa (ubojstvo bika) već kako. Opasno je, riskantno, zahtjeva bravuru jer je bik jak, ljutit, opasan. Slijedeći uvijek isti dramaturški obrazac, na kraju ga efektno dokrajče… Brkić će nakon par trzaja u medijima, ispustiti političku dušu i otići u ropotarnicu. Ni prvi, ni posljednji po istom obrascu. Nino Raspudić za Večernji.

  • Slične vijesti

    Danas (17:30)

    Jedan običan nasilni brak

    Klauški: Plakati SDSS-a bili su test. Na kojem je Hrvatska gadno pala

    “Ubij Srbina”, “Zakolji srpsku djecu” i slične odvratnosti pisali su, zapita se zaista čovjek, kakvi li to ljudi, a Tomislav Klauški upozorava da se “ni predsjednica ni premijer nisu do sada ni jednom riječju oglasili na širenje mržnje i antisrpske histerije”. Nitko još nije ni uhićen, a podsjeća on da je “za razliku od toga policija promptno hvatala i kažnjavala vandale koji su šarali po Tuđmanovu spomeniku”.

    Prekjučer (22:30)

    Odmicanje fokusa

    Boris Jokić: Kako su Kolinda i Justin u moj dom umalo unijeli kaos – Love is all we need

    “U svijetu u kojem bit postaje manje važna Trudeau i Grabar Kitarović među najatraktivnijim su i najboljim glumcima. U tom svijetu kočije, počasni redovi, uzdasi, osmijesi, dodiri, poruke, selfiji pažljivo su osmišljeni tako da odmaknu fokus s važnih stvari. U tom je scenariju sve moguće: navodno konzervativna političarka promovira liberalne vrijednosti u Kanadi, a miljenik liberalnog svijeta lovi glasove za predstojeće izbore u hrvatskoj zajednici koja u većoj mjeri pripada konzervativnom svjetonazoru.

    ‘Ovaj vaš Justin je šupalj’, rekao sam.

    ‘A vaša Kolinda je kao bolja’, odgovorila je Claire.

    ‘Dosta o politici u kući!’ povikao je sin.

    Tako iz svog doma izvještava Boris Jokić, na marginama susreta hrvatske predsjednice i kanadskog premijera.

    Prekjučer (11:30)

    Dom koji je to prestao biti

    Jergović: Sahranjivanje doma čovjeka snažnije odredi nego sahranjivanje oca i majke

    “Sahranjivanje kuće kontinuirani je proces samoponižavanja. Dok sahranjuješ čovjeka, jednom ćeš se, možda, izvrgnuti ruglu, jer će ti vidjeti plačni grč na licu i suze, ili ćeš, ne daj Bože, izgovoriti nešto što ne bi smio. Sahranjivanje kuće je kontinuirano izvrgavanje ruglu, kojem nema kraja, sve dok kuća ne bude prodana, a mjesto gdje se ona nalazila ne bude temeljito zaboravljeno”, za Jutarnji piše Miljenko Jergović o grafičkoj noveli “Kuća” španjolskoga strip autora Paca Roce, “jednoj od onih pripovijesti kroz koje bi trebao proći svatko pismen, iz estetskih i iz životnih razloga”.

    Prekjučer (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    Petak (16:30)

    Jergović: Smisao političke korektnosti je da jednoga dana bude ukinuta

    Novinar BBC-ja dobio je otkaz zato što je na Twitteru objavio crno-bijelu fotografiju muškarca i žene kako se spuštaju niza stube s ljupko odjevenim majmunčićem, i popratio je riječima: “Kraljevska beba izlazi iz bolnice”… Dopustiva je, premda je pomalo ekscentrična, i nesnošljivost prema djeci. Nipošto niste dužni voljeti svu djecu. Na žalost, ne morate voljeti ni svoju vlastitu. No, dok je odsustvo ljubavi prema vlastitoj djeci nešto što vas moralno diskvalificira, tuđa djeca, kao i djeca općenito, ne samo da vas se ne moraju ticati, nego o njima smijete govoriti sve najgore. Tim prije što je tabu djece, njihova obožavanja i uzdizanja na oltar nacije i ideologije, karakterističan za sve totalitarne ideologije, desne i lijeve, fašističke, klerofašističke, komunističke… – piše Miljenko Jergović povodom tog otkaza na svom blogu.

    Petak (11:30)

    Denis Kuljiš: Novi skandal u Društvu hrvatskih filmskih redatelja?

    Zanimljivu priču o svježoj spoznaji da Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) na ima računu 29 milijuna kuna u vrijeme opće besparice u kulturi donosi Denis Kuljiš u svom ekspresivnom i čitkom stilu: “Novcem Društva upravlja svemoćni ZAMP. Nadzor nad DHFR provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo, kojemu je na čelu zaslužna funkcionerka koja već dugo funkcinira imenovana na tu funkciju još u doba predsjednikovanja dr. Ive Josipovića. A on je, naravno, duhovni otac ZAMP-a. U ovoj složenoj priči mali je broj aktera. No, sad su javnosti napokon otkrivene pojedinosti o ”tijekovima novca”, jer je Ministarstvo financija, prema novoj uredbi EU, po prvi put publiciralo izvješće o poslovanju te udruge koja raspolaže novcem audio-vizualnih autorskih prava…”

    13.05. (06:30)

    E, za to treba imati muda

    Dežulović: Jaja u kukuruzu

    Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.

    12.05. (21:30)

    Vlado Franjić

    Miljenko Jerković: Vladimir Nazor – prvi hrvatski predsjednik

    Veliki Miroslav Krleža nije pošao u partizane. Mali Nazor jest. Krleža ne samo da je bio najveći književnik moderne hrvatske književnosti nego je bio i najveći među velikim Hrvatima (što ga nije činilo manje Jugoslavenom). Ali nije za njega u šumama bilo mjesta. Tamo je bio Vladimir Nazor. [Nazor je] išao u partizane jer je bio obični, mali, oportunizmu sklon Hrvat – Miljenko Jergović.

    10.05. (18:30)

    Kregar: EU izbori – Društvom se širi bauk budalizma i rezignacije

    Uuuu, sjajnu kolumnu napisao je Josip Kregar. Svo gađenje i besmisao ovih predizbora koje osjećate, ali i jasna želja i daleka nada je tu (bar za pažljivog optimista), napisano u jednom dahu, jer se očito puno toga nakupilo: I tako, pedalj po pedalj, korak po korak, skok po skok vraćamo se u arkadijsko stanje preddemokracije. Kao što neki dan Romi kažu, važnija je kanalizacija nego demokracija. Ne shvaćaju da je demokracija način da govna odu bez revolucija i krvi. Ballot is stronger than bullet (A. Lincoln). Misle da vlast postoji radi njih, a ne da su je dobili od nas, da su nas uspješno zbunili, gorko prevarili i da će opet na svakim izborima. Izbori ne služe taštinama kandidata, već su poziv na podršku promjenama, a ne osobama, na podršku programima, na to da se obećanja moraju ispuniti. Ne etiketirajući neprijatelja. Josip Kregar, Autograf

    10.05. (16:30)

    Basna o biku koji brije na intimu

    Raspudić: Zašto se HDZ-ovci odnose jedni prema drugima kao prema stoci?

    Nino Raspudić plače nad voljenim Milijanom Brkićem i piše nadahnutu tužnu poemu o njemu, ranjenom biku: Riječ je o arhetipu, drevnom obrascu u kojem skupina aktera, koji su pojedinačno svi slabiji od bika, orkestrira događanje pred publikom u kojem se protivnika razjari, izranjava, izvoza, onesposobi, da bi ga na kraju te tragedije u tri čina, glavni u skupini, kratkim i brzim potezom konačno eliminirao uz opće oduševljenje. Bit koride nije u onome što se događa (ubojstvo bika) već kako. Opasno je, riskantno, zahtjeva bravuru jer je bik jak, ljutit, opasan. Slijedeći uvijek isti dramaturški obrazac, na kraju ga efektno dokrajče… Brkić će nakon par trzaja u medijima, ispustiti političku dušu i otići u ropotarnicu. Ni prvi, ni posljednji po istom obrascu. Nino Raspudić za Večernji.