Jokić: Nije obrazovanje ono što čovjeka čini dobrim, kaže novi ministar Anušić. Stvarno? - Monitor.hr
26.11.2023. (22:00)

Neće svi biti dobri ljudi, ali će svoju plaću zarađivati drugdje

Jokić: Nije obrazovanje ono što čovjeka čini dobrim, kaže novi ministar Anušić. Stvarno?

Među doktoricama i doktorima znanosti, uz sve one poštene, analitične i stručne, nalaze se i iskreno zli, do srži pokvareni i olako potkupljivi ljudi. Ima tu i onih koji su te svoje diplome s pečatima kupili na benzinskim stanicama Bosne i Hercegovine baš kao i brigada onih koji su u strastvenom tangu s hrvatskom politikom završili u Remetincu. To da razina obrazovanosti nije povezana s dobrotom osobe u Hrvatskoj bila bi dobra lekcija koju bi trener Anušić (za kojeg vjerujem da je ok osoba) dao svojim štićenicima na treningu četvrtkom navečer. Od svih obrazovnih programa i sektora svoju budućnost izvan granica zemlje vide učenici prirodoslovno-matematičkih gimnazija (52,5%). Oni čije bi obrazovanje i stručnost u uzbudljivim i neizvjesnim vremenima moglo pomaknuti Hrvatsku k pozitivnim perspektivama. U zapadnim ih državama dočekuju otvorenog zagrljaja jer znaju da su dobili jackpot – inteligentne i radišne mlade ljude u koje su njihovi roditelji i učitelji uložili veliki trud, a društvo znatna financijska sredstva. Boris Jokić za tportal.


Slične vijesti

17.02. (17:00)

Par pitanja za sedmaše

Jokić: Laž ne poznaje granice, ali u Hrvatskoj se laže bez posljedica. Zašto?

Ono što mladi možda ne znaju jest da laž ne poznaje granice. Baš kao i u Hrvatskoj, ima je u značajnoj mjeri i u Norveškoj, Kanadi, Novom Zelandu ili Njemačkoj. Razlika je da kada se ona u javnom prostoru otkrije, slijede posljedice. Političari daju ostavke jer su ulovljeni kako javnim novcem kupuju sendviče djeci, češljeve ljubavnicima, karte za balet ili hokejašku utakmicu rodbini. Znanstvenicima se oduzimaju titule ukoliko plagiraju rezultate istraživanja. Suci snose sankcije ako ih se ulovi u društvu optuženika kako jedu jastoge ili igraju nogomet. U Hrvatskoj te umjesto pozivanja na odgovornost, u parlamentu izaberu da odlučuješ o pokretanju postupaka i gonjenju onih koji ne govore istinu, otimaju i kradu. Odabir je to koji je, usprkos surovoj političkoj borbi u kojoj se ne biraju sredstva, nemoguće opravdati. Boris Jokić za tportal.

21.01. (15:00)

Lekcija humanosti

Jokić: ‘Čađavi’ Bienvenido iz Filipina vam je spasio djecu. Što ćemo sad?

Javnu raspravu o velikom broju stranih radnika koji su došli u Hrvatsku prati većinom negativan prizvuk. Vjerojatno ste u svojoj okolini čuli da se ‘kreću u grupicama i pitanje je trenutka kad će početi napadati’, ‘zbog njih nećemo imati posla’, ‘kultura im nije u skladu s hrvatskim identitetom’. Ovakve reakcije ni po čemu se ne razlikuju od reakcija Nijemaca 1970-ih godina kad je mnoštvo Hrvata krenulo tražiti posao i životnu perspektivu u okolici Stuttgarta ili Essena – premda ‘bijeli’ za mnoge su oni tada bili ‘čađavi’. Iz psihološke perspektive ovakav negativan stav je donekle očekivan jer bez prethodnog kontakta, drugi i drugačiji nam se uvijek čine opasnijima nego što uistinu jesu – kaže Boris Jokić u novoj kolumni za tportal, opisavši ksenofobne komentare na herojski čin jednog Filipinca koji je spasio mnoge živote djece, a time i obitelji.

08.01. (00:00)

Biraj one koji ne psuju u javnosti

Jokić: Politika MI protiv NJIH radi i u Zagrebu i u Calgaryju – što možemo naučiti od Kanađana?

Velika naljepnica ‘Fuck Trudeau’ ponosno strši na prtljažniku crvenog Fordova kamioneta F-150 koji polako klizi prema centru Calgaryja. Aktualni premijer u Alberti, koji vlada od studenoga 2015., nikada nije bio omiljen – preliberalan i premekan za konzervativne cowboye koji svoj standard temelje na niskim porezima, nafti i prirodnom plinu. Ipak, psovka na javnom mjestu uvelike odudara od pristojnosti Kanađana. Društvo je to u kojem je učtivost ponekad dovedena do ‘nepodnošljivosti’, a kršenje pravila smatra se potpuno neprihvatljivim. Poticanje političke polarizacije svjesno je djelovanje političkih snaga u gotovo svim zapadnim demokracijama – argumentirano, uključivo i pomirljivo postaje gubitnička pozicija. Političke stranke većinom računaju na svoje birače promicanjem dva osnovna negativna emocionalna obrasca – straha i mržnje. Tu utakmicu mržnje i straha igraju baš svi, a posebice će tome biti tako 2024. godine u Hrvatskoj i Kanadi. Javnost treba obratiti pažnju na one koji neće odmah opsovati i mrziti samo zato što se misli drugačije. One koji će biti jasni u svojim stavovima, ali istovremeno u komunikaciji, možda ne baš kao ovi u Kanadi, biti pristojni i civilizirani. Boris Jokić za tportal.

23.12.2023. (20:00)

Zlu ne trebalo

Jokić: U praškom užasu ima barem nešto pozitivno

Premda se na prvi pogled možda ne čini takvim, masovno ubojstvo koje se u četvrtak dogodilo na Filozofskom fakultetu Karlovog sveučilišta u Pragu i ono iz svibnja u Beogradu imaju dosta zajedničkih elemenata i jednu veliku razliku. U oba slučaja radi se o svirepim djelima u odgojno-obrazovnim ustanovama koja su kao ishod imala brojne nevine žrtve, slomljene obitelji i društva suočena s pitanjem – kako je to moguće ovdje? Odmah nakon što je postalo jasno o čemu se radi, češke, praške i sveučilišne službe organizirale su različite oblike psihološke pomoći svima koji su izravno ili neizravno pogođeni okrutnim činom pojedinca. Takva reakcija nije slučajna, već plod pomnog planiranja upravljanja kriznim situacijama (dok je slučaj u Beogradu obilježen nedostatkom koordinacije i nejasnim ulogama u reakciji prema djeci, roditeljima i zajednici). Ishod u Pragu je zajednica koja suočena sa zlom u prvom odgovoru nalazi osnovu za manje negativne posljedice. Hrvatska može mnogo naučiti iz ova dva primjera. Prvo je da su i kod nas ovakve situacije moguće, kaže Boris Jokić za tportal.

09.12.2023. (19:00)

Posjetite ga dok nije i tamo počelo...

Jokić: Je li Sánchez izdao Španjolsku ili je pretvorio u Jugoslaviju, a Madrid u Beograd?

Taman kad se mislilo da su španjolski socijalisti nakon ovogodišnjih izbora i teškog poraza gotovi, sazvani su novi gdje su se Sánchezovi uspjeli vratiti, a da bi ostali na vlasti i osigurali potporu nekoliko stranaka iz Katalonije, Baskije i drugih regija. Među njima je i Zajedno za Kataloniju na čijem je čelu omraženi Puigdemont. Junts je za političku potporu s zatražio opću amnestiju svih onih koji su od nacionalnih vlasti gonjeni zbog pokušaja organizacije referenduma o katalonskoj neovisnosti. Na demonstracijama protiv ovakvog političkog dogovora koje se redovito održavaju na madridskim ulicama uz državne zastave, nose i on iz frankističkog doba. Kliče se Francu i doziva njegov povratak. Za desnicu koalicija sa separatistima znači nacionalnu izdaju, dok ljevica isti postupak prikazuje kao korak k većem jedinstvu i poštivanju razlika. Boris Jokić u posjetu Madridu, za koji kaže da je “čist i siguran grad nevjerojatne energije u odnosu na kojeg Zagreb desetljećima zaostaje u svakom pogledu”, za tportal.

29.10.2023. (11:00)

Svima ukor

Jokić: Dvije Hrvatske i sramota u Saboru – za ovo bi u školi svi dobili po ušima

Priča o dvije Hrvatske dobila je proteklog tjedna svoju tragikomičnu notu prilikom premijerova ekspozea o radu Vlade, a koji je oporba popratila lupanjem po saborskim klupama. Jednu Hrvatsku predstavljaju vladajući i oporba, sudjelujući u tom tužnom performansu, dok je druga Hrvatska, kao i uvijek, to nemoćno gledala. Jedna je ona koja sudjeluje u toj otužnoj političkoj utakmici, punoj, kao što premijer kaže, ‘mržnje, isključivosti i destruktivnosti’, a u kojoj, premda im se to neće svidjeti, za istu momčad igraju Plenković, Benčić, Grmoja, Grbin i svi drugi. Druga je ona koja sve to gleda, gubeći i ono malo povjerenja u politiku i političare što ga je preostalo. Bio je to prijenos sramote uživo, u kojoj svi igrači ne znaju osnovna pravila, kaže Boris Jokić za tportal.

30.09.2023. (21:00)

'Nije Hrvatska za to spremna, tata…'

Boris Jokić: Bi li mladi sa 16 zbilja glasali za Pernara, ustaše ili komuniste?

Što misliš o tome da tvoja generacija dobije pravo glasa na izborima’, pitao sam šesnaestogodišnju kćer na usponu ka vrhu Medvednice. ‘Meni bi to bilo super, ali nisam sigurna da bi ovi moji izašli na izbore…’ – odgovorila je spremno – ‘…njih ti politika uopće ne zanima.’ Odgovorio sam kratko: ‘Osjećaji su uzajamni. Ni političare ne zanimate vi i vaši životi.’ ‘Ma oni jedva da znaju rit obrisat’, o istoj temi govori mi prijatelj. Misao da netko sa šesnaest godina nema znanja koja bi mu omogućila donošenje informirane političke odluke o (ne)izlasku na izbore i davanju glasa nekoj od političkih opcija izrazito je raširena. S osamnaest može, ali s dvije godine manje nema šanse. Tportal

18.09.2023. (09:00)

Kad je nešto dobro, treba biti pošten i pohvaliti

Jokić: Važan i odvažan zakon – znači li ovo da je društvo konačno stalo iza žrtve?

U dijelu društva i dalje je prisutna ideja o zadatosti položaja žena u obiteljskim i partnerskim odnosima iz koje proizlazi osporavanje predloženih rješenja. Premda nužne i argumentirane, ove će promjene postati predmet snažnih ideoloških borbi, osobito jer ulazimo u intenzivno predizborno razdoblje. Andrej Plenković se najavljenim odlukama svjesno izložio napadima konzervativnih snaga te će ga optužiti za povlađivanje stranim utjecajima da bi došao do prestižnih europskih funkcija, šurovanje s feminističkim udrugama da bi kupio dio biračkog tijela, konačno uvođenje ‘rodne ideologije’, koja je započela ratifikacijom Istanbulske konvencije, potvrdu da je zapravo ‘lijevi’ premijer u ‘desnom’ ruhu… Zakonska rješenja preduvjet su, ali nikako ne i garancija da će do pomaka u suzbijanju nasilja uistinu doći.  Boris Jokić za tportal.

04.09.2023. (12:00)

Nećemo multi kulti

Jokić: Ulovljeni u mrežu agenata i kriminala, sad ih čeka najopasnija stvar – hrvatska politika

Dolazak desetaka tisuća stranih radnika pozitivna je stvar za hrvatsko gospodarstvo jer privremeno rješava kroničan nedostatak radne snage uzrokovan negativnim demografskim trendovima i odlaskom mladih iz zemlje. Dok je ekonomska strana imigracije većinom jasna, ona društvena uopće se ne spominje. Strani radnici ulovljeni su u mrežu različitih agenata, posrednika, organiziranih kriminalnih skupina i poslodavaca koji im ponekad ne osiguravaju ni osnovne životne uvjete. Istovremeno, Republika Hrvatska nema sustavnu politiku njihove stvarne integracije u društvenu zajednicu. Zbog toga ih mnogi ne gledaju kao ljude, već isključivo kao dostavljače hrane, kuharice, zidare i čistačice koji su tu da čiste naše smeće. Svi oni koji su otišli iz Hrvatske i svoj kruh potražili u Njemačkoj, Austriji ili Švedskoj znaju koliko je razarajući i bolan taj pogled. Prisutnost stranih radnika u izbornoj godini postat će jedno od ključnih političkih pitanja od Makarske preko Zagreba do Vukovara. Desne stranke će prozivajući HDZ iskoristiti njihov broj, boju kože i životne navike za narativ o ugroženim Hrvaticama i Hrvatima. Toliko je puta to već isprobana formula na Zapadu, pri čemu je jedino što se mijenja nacionalnost. Boris Jokić za Tportal.

19.08.2023. (21:00)

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu

Boris Jokić: Jedni ubijaju kraj stadiona, drugi na Instagramu: Kako djeci objasniti da oko nas nije samo zlo?

Ovo ljeto na Balkanu obilježili su videosnimka metaka koji lete u bespomoćnu Nizamu Hećimović, huliganski sukobi u kojima je izgubljen život Mihalisa Kacurisa i tijelo neimenovane bebe u ličkom bunaru. Mučno je to ljeto u kojem je, od svih pozitivnih stvari kojima smo okruženi, normalizirano ono najgore u ljudskoj vrsti – nasilje. Političari će naravno deklarativno osuditi nasilje, ali istina je da im ovakvi događaji služe da odmaknu interes javnosti sa svog djelovanja i da ih građani ne propituju o problemima poput izrazitog porasta troškova i pada životnog standarda. Oni su ujedno vjetar zaborava za kriminalne radnje poput pogodovanja privatnim firmama u plinskom poslovanju i idealna krinka za dealove koji se ovog trena dogovaraju. Dok je fokus na bicepsu, tetovaži, nožu, trasi bijega iz Grčke i bunaru – prava se pitanja ne postavljaju, pa ni ona o uzrocima ovih događaja. Tportal