Jurica Pavičić: Konzervativci i njihovi loši heroji - Monitor.hr
21.07.2019. (12:30)

Jurica Pavičić: Konzervativci i njihovi loši heroji

“Za hrvatsku desnicu, dominantna je kultura samo još jedno od polja ‘udbaške duboke države’, teritorij na kojem ‘titojugend’ i ‘djeca Marxa i Coca Cole’ drže sve pozicije i isključuju raznomišljenike. Bave se ti neki tamo kulturnjaci partizanskim spomenicima, jugofilmom i Splitom 3, glorificiraju svoje crvene heroje poput Murtića ili Vitića, ili perpetuiraju – kako bi rekao anonimni recenzent HRT-a – ‘jugočetnički narativ o hrvatskoj krivnji’. Recimo, kao Frljić. Ili Dana Budisavljević” – Jurica Pavičić, Jutarnji.


Slične vijesti

Nedjelja (13:30)

90s of shame

Jurica Pavičić: Što smo mi to radili devedesetih?

Što smo radili kad su nam pred očima nestajala industrija, tehnologija, urbanizam i planski razvoj, sekularizam i zdravstvena prevencija, sve te brižljivo njegovane biljčice moderniteta? Čime smo bili zauzeti? Kako se nitko, baš nitko nije pobunio? – pita se i pokušava objasniti Jurica Pavičić nakon što je pročitao zbornik radova ‘Devedesete – kratki rezovi’.

Nedjelja (01:00)

Mater noster

Pavičić: Izvrstan debitantski film s pričom o despotskoj majci koja kćer pretvori u svoju kopiju

Film “Mater” Jure Pavlovića – koji je u četvrtak premijerno prikazan na Festivalu mediteranskog filma u Splitu – počinje mitskom scenom cijele hrvatske kinematografije o provinciji… U filmu koji mater ima u naslovu, Pavlović je mater ostavio u najčešće neoštrom drugom planu, sve do posljednjeg kadra filma kad napokon Jasna izlazi iz kadra a mater prestaje biti mcguffin. S obzirom na takav režijski koncept, Rošić je morala glumiti isključivo glasom i pogledom. No, iz manje izvukla je više. Par kadrova kad zla mater bez riječi iz mutnog drugog plana pogledom sasiječe kćer spadaju u najhororskije prizore hrvatske kinematografije.

29.06. (12:00)

Nove političke opcije

Pavičić: Ovaj put hrvatski glasači na izborima doista imaju i pravu lijevu i pravu liberalnu opciju

Punih trideset godina glasači su ljevice u Hrvatskoj bili frustrirani SDP-ovim, kako je sročio Viktor Ivančić, “sviranjem srednjem kursu”, izluđeni esdepeovskim koncesioniranjima aerodroma i autocesta, njihovom antiradničkom politikom, odsutnošću razumijevanja za prostor, njihovim “L’aeroportima François Toudjman”. Sad mirno možemo reći – koga briga? Jer, u međuvremenu se na lijevom uglu izlegla politička opcija koja je sve ono što SDP kao stranka bivše socijalističke tehnokracije nije mogla, niti može biti. Riječ je o koaliciji Možemo!(…)

22.06. (12:00)

Spomenička lobotomizacija

Pavičić: Trend koji je nekad bio popularan u istočnoj Europi danas se širi na europskom Zapadu i SAD-u

Umjesto da se pretvaramo da je povijest kompaktna i jasna, iskoristimo javni prostor za demonstraciju njezine složenosti, proturječja i višeglasja. Pluralna demokracija traži i javni prostor koji će biti ideološki pluralan i višeglasan. A dio te pluralnosti su i naše bivše greške, bivše zablude, čak i bivše sramote. Te sramote neće nestati ako im samo izbrišemo komunalni trag. Naprotiv – javni prostor će biti javni ako u njega utisnemo (i) drugi dio priče: refleksiju o toj sramoti. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list

21.06. (15:00)

Izborni supermarket

Pavičić: Došlo je vrijeme da se plate dugovi, jasno je kao dan da Kerumova kandidatura ima samo jednu svrhu

Poput umješnog trgovca, Kerum je prodao svoje ruke u gradskom vijeću, te zauzvrat dobio 40% svih gradskih tvrtki, ustanova, nadzornih odbora i upravnih vijeća. U te dvije petine raskomadanog pobjedničkog kolača našao se niz školskih odbora, našla se javna ustanova koja skrbi o Marjanu, pa čak i – nestvarno, ali istinito – mjesto ravnatelja opere… Kerumova odluka da se kandidira za parlament u Dalmaciji bila je vjerojatno najkoordiniraniji čin zajedničke politike koji su Kerum i HDZ dogovorili u ove tri godine. Iz aviona je, naime, bilo jasno da Kerumova kandidatura ima samo jednu svrhu: a to je da čupne koji glas onoj političkoj opciji koje se HDZ pribojava – Škorinoj – analizira Jurica Pavičić pozadinu naoko čudnih političkih poteza u Dalmaciji

14.06. (01:00)

Pavičić: Velika razmjena laži

Stoga priča o hrvatskoj tranziciji nije samo priča o diskontinuitetu. To je još u većoj mjeri priča o kontinuitetu. Priča o mladim ljubiteljima svastike koji žive u socijalističkom stanu u socijalističkom neboderu, o bivšim industrijskim trudbenicima koji žive od rentanja socijalističke vikendice, svi su skupa u međuvremenu postali Thompsonova fan baza, a negdje u dnu škafetina vjerojatno bi se dala iskopati očeva partijska, ili omladinska, ili sindikalna knjižica. Svi tu imaju dide i pradide partizane. Imaju (pra)dide partizane i Kerum i Kuščević i Thompson, ali ih nešto ne spominju, tretiraju ih kao valdamorte. Kako se nose druge političke boje, tako i Kuščeviću u apartmanu ne stoji slika strine poginule na Sutjesci, nego slika “onog drugog”, onoga iz Bradine (Pavelića) – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

13.06. (19:00)

Pavičić: Ta slika, s Kustošije, jasan je politički portret. I to ne BBB-a ili Kustošije – nego hrvatskog konzervativizma

U cijeloj toj priči manje su čudni kvartovski dripci žedni publiciteta – pa makar kakvog. Oni kojima se ne mogu načuditi jesu hrvatski konzervativci. Inače su – kad je seks u pitanju – strašno senzibilni. Užasavaju ih prostota u lektiri i čokoladni vampirski zubići iz Lidla. No, kada desno orijentirana horda idiota javno najavljuje da će jebat nečije supruge, kćeri ili majke, njihov povišeni prag osjetljivosti na nemoral najednom i neobično zataji – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

13.06. (10:00)

Jurica Pavičić: “Waves” – možda najbolja videopremijera u periodu virusne apstinencije od kina

“Valovi” već svojim naslovom pomalo podsjećaju na srpski film “Krugovi” Srđana Golubovića. No, dva filma su osim po naslovima slična i po dramaturgiji. U oba filma nasilni pradogađaj utječe na živote više likova, a fabularne linije prate krakove tih posljedica. Kod Golubovića, čin je ubijanja na početku. U “Valovima”, on je na “midpointu” filma i funkcionira kao efektno iznenađenje, jer očekujete da film isprati Tylera kao glavnog junaka – piše Jurica Pavičić o filmu Waves (IMDB: 7.6, Metascore: 80)

08.06. (23:00)

Eric Cantona u labuđem pjevu

Jurica Pavičić: Serija s Ericom Cantonom u glavnoj ulozi progovara o gnjevu bijelih Francuza srednje generacije

 U neku ruku, može se reći da su “Neljudski resursi” televizijski manifest famoznih “žutih prsluka”. To je serija koja progovara o gnjevu bijelih Francuza srednje generacije, ljudi koji su od roditelja naslijedili solidarnu, homogenu i stabilnu državu blagostanja, a najednom su se našli u noćnoj mori globalizacije, deindustrijalizacije, imigracije, prekarijata i duga. Pritom Lemaitre nema romantičnih iluzija o revoluciji… ovih dana hrvatski su gledatelji u prilici vidjeti najveću i nesumnjivo najambiciozniju ulogu u Cantoninoj dosadašnjoj karijeri. On igra nosivi lik u šestodjelnoj televizijskoj seriji koja je tijekom travnja prikazana na francuskoj TV mreži ARTE… Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list

07.06. (12:00)

Rečenice za pamćenje

Pavičić: Što nas je Josipa Rimac naučila o hrvatskom kapitalizmu, u šest rečenica

Tijekom proteklih sedam dana, u javnost su počeli curiti fragmenti telefonskih i inih razgovora iz DORH-ovih spisa, a iz te građe snimane policijskom bubicom pred javnošću se najednom raskrilila šira slika. Ta slika je ona hrvatskog društva ogrezlog u crony-kapitalizmu. Možda je potrebno još jednom pročitati tu DORH-ovu hrestomatiju, i sebi postaviti prvotno, najvažnije pitanje. Naime – što nas je Josipa Rimac, sama po sebi nebitna, naučila o onom bitnom? Što nas je naučila o hrvatskom kapitalizmu?

  • “Tko kaže da se ne može, može se” – tu rečenicu izgovara političarka koja nikakav biznis nije podigla, nego sve ono što ima duguje usponu kroz hijerarhiju partije. Svoj imutak Rimac je sagradila upravo kreirajući ekosistem u kojem se “ne može”, osim preko nje.
  • “To je sasvim korektan iznos” – Osumnjičeni poduzetnik u razgovoru navodi kako kani uslugu “Ruške” platiti 10 do 15 tisuća eura, a Rimac mu odgovara da je to “sasvim korektan iznos”. Usred društvenog tumora, kancerogene se stanice ponašaju po svom perverznom kodu fair playa.
  • “Ruška, pripremila sam profesora” – To je mehanizam znanstvene korupcije po kojem u Hrvatskoj nastaju ekološke studije, izvedbeni urbanistički planovi, turističke strategije, konzervatorske podloge. Pritom se sveučilište pretvara u perverznu inverziju vlastite misije: posao sveučilišta je da vlastitim stručnim autoritetom zakrije istinu, našteti javnom dobru i zamaže narodu oči.

I još tri takve rečenice je vrlo detaljno analizirao Jurica Pavičić za Jutarnji.