Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Zakaj ja ne volim ponedjeljak
Klauški: Lako za Zagreb. Neuspjeh, a možda i propast Možemo! bio bi poguban za kompletnu politiku
Nakon nedavnih sukoba u Holdingu, kao i tragične epizode s imenovanjem ravnatelja dječje bolnice Srebrnjak, već se govori o debaklu, katastrofi i općem neuspjehu nove političke uzdanice na ljevici. A to ne bi bila loša vijest samo za Zagreb, grad koji je uništavan desetljećima i kojemu nema spasa još godinama, već i za hrvatsku politiku u cjelini. I što ako Možemo! propadne? S njim će dobrim dijelom nestati nada da je u ovoj državi moguće stvoriti alternativu HDZ-u, koji sve više poprima dimenzije nedodirljivog Saveza komunista, kao i alternativu autodestruktivnom SDP-u. Već godinama ljudima se u Hrvatskoj gadi politika, naročito stranačka, i tek povremeno nabasaju na nekog ambicioznog – često i lažnog – proroka koji im probudi nadu i podigne očekivanja. Nakon čega slijedi još veće razočaranje i frustracija. Pa zbunjeni građani ponovno bježe u okrilje provjerenih, koliko i potrošenih opcija, ili se naprosto zatvaraju u kuće i ignoriraju izbore. Na kojima HDZ pobjeđuje… možda je samo ponedjeljak i kiša, možda poslovični pesimizam, a možda Tomislav Klauški doista vidi neumitne zakone prirode. Ipak, ne režite žile još.
