Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Da se ne zaboravi
Klauški: Od Bandića do Vučića – korona je raskrinkala šuplje populiste
Pandemija koronavirusa poslužila je kao test uređenosti država, efikasnosti sustava, naročito zdravstvenog, pa i kao test povjerenja građana u institucije. No u eri populista, tipa političara koji su zavladali svijetom i uvelike ušli u modu, ova zaraza poslužila je i kao test uspješnosti njihova tipa vladavine. Test na kojem su oni grozomorno pali. Bandić je još na početku epidemije poručivao kako školama ne treba sapuna, jer da je on prao ruke lugom, te tvrdio da je korona izmišljotina samo kako bi se prodavali lijekovi. Donald Trump hvalio se da drži sve pod kontrolom i da nema nikakve opasnosti od širenja virusa. A srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić čak se, u društvu liječnika, smijao na priče o koronavirusu, o ženama koje idu u šoping u Italiju i o “smiješnom virusu”. Pavle Kalinić, Bandićev čovjek za upravljanje hitnim situacijama u Gradu Zagrebu, prije dva tjedna novinarima je izjavio da ga “boli k…. za koronu” – piše Tomislav Klauški za 24 sata.
