Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Rješavanje vojnika Banožića
Klauški: Plenković je htio s Banožićem izbjeći Milanovićevu grešku. Hoće li sada biti bliži Milanoviću?
Ako ništa drugo, Andrej Plenković potrudio se biti bolji od Zorana Milanovića. Sadašnji predsjednik države u vrijeme dok je bio predsjednik Vlade tvrdio je kako je prometna nesreća njegova prvog potpredsjednika Radimira Čačića “etički neutralna”. Ono što je sigurno jest da je Plenković ove subote mislio na Radimira Čačića, ali još više na samoga sebe, vodeći računa o tome da s Banožićem ne prolazi političku kalvariju kakvu je HDZ – ali ne samo on – svojedobno priuštio Milanoviću. Nije bilo apsolutno nikakve šanse da Plenković provede svoju kampanju u superizbornoj 2024. godini tumačeći biračima etičke nijanse Banožićeve nesreće, braneći njegovu nevinost do pravomoćnosti presude i pozivajući se na slične slučajeve. Primjerice, Čačićev… piše Tomislav Klauški za 24 sata.
