Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Jedna dobra ideja
Klauški: Pouka Haaga i Münchena: Je li vrijeme da korupciju i visoki kriminal u RH sude strani suci?
Sada već davne 2009. godine NK Dinamo najavio je da će tražiti da tri međusobne utakmice Dinama i Hajduka krajem sezone sude strani suci, pri čemu je tadašnji direktor kluba Damir Vrbanović optužio Hajduk da “reketari sudačku organizaciju i pritišće suce”. Bio je to nečuveni, ali za mnoge ipak logičan prijedlog, s obzirom da nitko nije imao veliko povjerenje u hrvatske nogometne suce. Prijedlog je tada, naravno, odbačen, da bi u narednim godinama optuživali upravo Zdravka Mamića da je pokorio sudačku organizaciju i omogućio Dinamu višegodišnju dominaciju u hrvatskom nogometu. A sada, kad je Zdravko Mamić nakon pravomoćne presude za kriminal u Dinamu zasuo medije i javnost prljavštinama o sucima osječkog kaznenog suda s kojima se družio, putovao i koje je navodno potkupljivao, a sve pod njegovom egidom “reforme pravosuđa”, čini se da je došlo vrijeme za razgovor o tome trebaju li strani suci – nakon nogometa – preuzeti najteže kaznene predmete u Hrvatskoj… piše Tomislav Klauški za 24 sata.
