Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Don Vito Plenković udaje kćer
Klauški: Što Plenković glasnije prodaje blagostanje, to se sve češće mora suočavati sa štrajkovima
“Poučeni svim iskustvima od 2019. godine”, kazao je jučer Željko Stipić iz sindikata Preporod, “uvijek kada se premijer uključuje u konfliktnu situaciju, onda je na pomolu i rješenje”… Kao što don Corleone na dan vjenčanja njegove kćeri ispunjava sve molbe, tako i HDZ u predizborno vrijeme ne odbija zahtjeve sindikata. Kad kupuje glasove, HDZ kupuje na veliko, a svi korisnici državnog proračuna debela su štaka na koju se oslanjaju Plenkovićeve ambicije za ostanak na vlasti. Predizborno vrijeme stanoviti je “happy hour”, kada sindikati osjećaju da je najbolji tajming za ostvarenje zahtjeva, podizanje standarda, iskamčivanje povišica i regresa. Ili makar za sastanak s premijerom. A onaj tko se ugura u Plenkovićev kabinet, neće izaći praznih ruku. I zato, tko god se domogne sastanka s premijerom u godini prije izbora može računati na uspješan ishod razgovora. Plenković nikada ne nosi loše vijesti, to ostavlja suradnicima… piše Tomislav Klauški za 24 sata.
