Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Sve nam se teže nositi s takvim uspjesima
Krušelj: Prolazi još jedna godina premijerovih neviđenih uzleta i nevjerojatnih uspjeha, a nama jedino preostaje da ne vjerujemo vlastitim očima
Kad premijer kaže da nam je bolje, onda u to ne treba sumnjati. I biti čangrizav. Uostalom, samo tri i pol godine nakon zagrebačkog i banovinskog potresa uspjela je obnova nekoliko desetaka stambenih objekata, čak i nekoliko zgrada i povijesnih znamenitosti. Uspjesi se naprosto gomilaju. Bilo je, doduše, u tekućoj godini i ponešto afera i skandala. No, premudri premijer uvijek s pravom naglašava da se za dobrim konjem uvijek praši. Kako je u Hrvatskoj osjetno više kadrovskih konjina nego rasnih konja, broj smijenjenih ministara dosegnuo je hvalevrijednih 30, ali i to je, po Plenkoviću, dokaz kako za našu dobrobit stalno treba pronalaziti i one bolje od najboljih. Mi to zaslužujemo. Jedini je to razlog učestalih promjena u ministarstvima i javnom poduzećima, a ne tlapnje o nekakvoj fluidnoj korupciji. Željko Krušelj ironično za Glas Podravine.
