Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
O "prihvatljivom riziku epidemije"
Mihaljević: Biste li vlastitu majku žrtvovali da vam dijete može slobodno ići u školu i kafić?
Klinci će i dalje ići na nastavu i u kafiće bez obzira što nam je procijepljenost starijih katastrofalna. Pa ćemo velike skupove – navijačke, vjerske i sve druge – i dalje tolerirati premda nam je zdravstvo prenapregnuto, a medicinsko osoblje pada s nogu. Da se razumijemo, nipošto ne zazivam lockdown, niti online školu jer znam što su moji školarci prolazili dok nisu išli na nastavu. To im sigurno ne bih opet poželio. Ne zazivam ni zatvaranje kafića jer mi je žao vlasnika, osoblja, a i mene samog. Ja, srećom, o tome ne odlučujem. No, razdire me ta moralna dvojba i ne mogu si pomoći – je li smrt zraženih staraca zalog školskoj nastavi za moje klince i mojem svakodevnom ritualu ispijanja kave. Može li se uopće – kad je riječ o ljudskom životu – raspravljati na takav način? Na jednu stranu tezulje stavljati nečiji život, a na drugu prihode od pdv-a i nastavu uživo za djecu ili bilo što treće. Robert Mihaljević za Danicu.
