Nikolaidis: Selektivna pravda najgora je vrsta nepravde - Monitor.hr
25.11.2019. (17:00)

Nikolaidis: Selektivna pravda najgora je vrsta nepravde

Nema tu mjesta čuđenju, još manje zgražavanju. Odrasli smo ljudi, znamo kako to ide. Ako ubiješ jedno ljudsko biće, ubica si. Ako ubiješ stotine, nacionalni si heroj. Ako si opljačkao prolaznika na ulici, lopov si. Ako si opljačkao hiljade radnika, biznismen si i investitor. Ako si uz pomoć države prisvojio cijelu šumu, koncesionar si, ugledni akter u oblasti eksploatacije drveta. Ako si posjekao tri metra drva, kao Fikret Dedić iz Dobrog sela kod Bužima u Bosni i Hercegovini, odvelo te je da odležiš šest mjeseci u zatvoru. Da u zatvor ne ide niko, mnogo je bolje nego da u zatvor ide samo sirotinja koja nema nikoga – piše Andrej Nikolaidis za Al Jazeeru.


Slične vijesti

Jučer (21:30)

Etničko mišljenje

Nikolaidis: Judenfrei Srbija – 1942., muslimfrei Republika Srpska – 1992.

Ni svi plačni predsjednički govori ovoga svijeta, ni svi čedomiriantići, nenadikecmanovići, informeri, kuriri, emirikusturice, vojislavišešelji, ni svi medijski i istorijski falsifikati, ne mogu sakriti, još manje izmijeniti činjenicu: Između šestog aprila 1992. i 14. decembra 1995, na mnogim dijelovima međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, sprovođena je muslimfrei politika. Tako je nastala Republika Srpska – piše Andrej Nikolaidis o Vučiću kao budućem govorniku na konferenciji AIPAC o američko-židovskim odnosima.

Subota (22:00)

Zvuči kao već viđena krvava priča

Nikolaidis: Vučić je taj koji vodi hibridne ratove protiv BiH i Crne Gore

Nakon što je učinio sve što je mogao da destabilizuje i ugrozi mir u Crnoj Gori i, hvala na pitanju, nije dobio po prstima zbog toga, Aleksandar Vučić je zaključio da može nastaviti sa stvanjem haosa u regionu, pa se bacio na staru ljubav beogradske spoljne politike – razbijanje Bosne i Hercegovine. Da ponovimo ono što se podrazumijeva, ali i zaboravlja. Iza napada na cjelovitost i stabilnost Bosne i Hercegovine i Crne Gore stoji Srbija, velikosrpski nacionalizam, odnosno Aleksandar Vučić. Pod čijom su punom kontrolom političke elite Srba u BiH i Crnoj Gori – likovi kakvi su Milorad Dodik ili Andrija Mandić nisu nikakvi autonomni “lideri“ i “donosioci odluka“, nego prosti izvršioci beogradskih strategija, planova i naredbi – piše Andrej Nikolaidis za Al Jazeeru.

18.02. (08:00)

Smrt antifašizmu, nesloboda narodu!

Nikolaidis: Antifašizam će biti zabranjen, jer se radi o podmukloj verziji lijevog radikalizma

Antifašizam u Bosni i Hercegovini više nije, već dugo nije, društvena vrijednost. Shodno tome, nije ni poželjan. Nedavna zbivanja u Mostaru to potvrđuju…… Zapamtite ovo saopštenje. Posve je moguće da je po srijedi jedan od posljednjih autentičnih antifašističkih glasova koji ćete čuti u ovom pokorenom regionu. Nikakvo, dakle, “marksističko čitanje”, nikakav intelektualno-salonski hipsteraj, nego seoski domaćini koji su über-popu Amfilohiju poručili da će, budu li njegova bijesna paščad opet skakala po grobovima njihovih očeva-partizana, dotičnima vlastoručno jebati sve po spisku. Old School, baby, Old School. Napisao melankolični ljevičar Andrej Nikolaidis za Žurnal.info.

11.02. (00:30)

Should I burn or should I go?

Nikolaidis: Palio ne palio, na kraju ćeš zapaliti odavde

Svoju ću kćer odgojiti da čim bude mogla – ide, što dalje i ne osvrćući se, naročito ne na mene, ide tamo gdje će biti bolje plaćen rob koji živi u manje psećim okolnostima. Da išta valjam, već bih je ja vani poveo – i to ne juče, ni prejkuče, nego čim se rodila. Ali ja sam rođen umoran, sad će mi četresšesta i ne peru mi se čaše, ne guli mi se krompir… – piše u svoju kolumnu Melankolija Ljevice sjajni Andrej Nikolaidis. Sebično mislimo, dobro da nije otišao.

28.01. (08:00)

Nikolaidis: Zašto je pravosudni sistem još uvijek na slobodi?

Vijest je bila šokantna: “Splićanin Filip Zavadlav (25) je osumnjičen da je u subotu u središtu grada ubio trojicu mladića na motorima, ispalio 36 metaka… To je zakonitost: gotovo svi ubijeni u obračunima crnogorskih narko-klanova, kao i njihove ubice već su imali policijske dosijee. Najveći broj njih je, saznalo bi se docnije, u trenutku kada je ubijen ili ubio, trebao biti u zatvoru. Često se ističe kako države i narode bivše Jugoslavije, uprkos nastojanjima klero-fašista, i dalje povezuje zajednički jezik, kultura i istorija. To je, dakako, tačno. No naše države i sve nas više od bilo čega drugog povezuju naša disfunkcionalna pravosuđa. Ili bi trebalo reći: vrlo funkcionalna pravosuđa. Jer se čini kako je osnovna funkcija tih pravosuđa da zaštiti kriminalce, a ona taj posao odrađuju dobro, odlično – sjedi, pet… – piše ubitačni Andrej Nikolaidis u svojoj kolumni Melankolija ljevice na žurnal.info.

16.01. (23:30)

Mourinhova obrana

Andrej Nikolaidis: Jezivu vlast u Crnoj Gori održava još gora, nacionalistička opozicija

Nikolaidis je neveseo čovjek, barem u svojim kolumnama, ali u intervjuu Forum.tm-u iznio je gotovo duhoviti opis stanja u Crnoj Gori: “Amfilohiju i Srbiji u ovoj utakmici protiv Crne Gore najviše nedostaje jedan igrač – Radovan Karadžić. Budući da Mandić nije ni izbliza tako ubojit napadač kakav je Karadžić, poslije početne inicijative odlučili su se na defanzivnu varijantu. Poput Mourinha: parkirali su autobus pred svoj gol. Problem je samo što već gube jedan prema nula: Zakon je, kao što znate, donešen”. Čini se da opet sve svodi na nekretnine – “ukupno zemljište koje za svoje smatra Amfilohijeva Mitropolija vrijedi oko milijardu eura”.

06.01. (17:00)

Kliničko stanje u komšiluku

Nikolaidis: Što je fašističko u ideji da svi građani moraju misliti isto? (3 slike o Srbiji i Crnoj Gori)

Dačić je pozvao Crnogorce koji žive u Srbiji da se izjasne o ovom pitanju jer “onaj ko je sve što ima stekao u Srbiji ima obavezu da ne ćuti bar po ovom pitanju, a oni koji podržavaju crnogorski režim po ovom pitanju borbe protiv srpskog naroda, mislim da je veliko pitanje da li i dalje treba da imaju srpsko državljanstvo“. Zaboga, šta fašističko ima u ideji da svi građani moraju misliti isto, da manjina mora misliti kao većina, šta fašističko ima u tome da se pripadnicima manjine oduzmu građanska prava, kao što su ih Jevrejima oduzimali nacisti? – piše Andrej Nikolaidis za Al Jazeeru u slici 3.

02.01. (18:00)

Andrej Nikolaidis: Hajdemo u Novu sa starom mudrošću, bez glamura i trijumfalizma

U današnjem svijetu, ljudi karijere po pravilu grade čineći i javno govoreći isključivo o stvarima o kojima pojma nemaju. Jer današnji svijet kompetenciju vidi kao prepreku demokratiji: oni koji znaju moraju zaćutati da bi se čuli oni koji imaju pravo da kažu sve što ne znaju. U takvom svijetu numerolozi, astrolozi i horde drugih prevaranata još početkom decembra stanu nuditi svoja proroštva o onome što nas čeka u sljedećoj godini. Njihova predviđanja, naravno, ne vrijede ni p… boba. Nevolja je u tome što su jednako bezvrijedna i predviđanja učenih političkih i ekonomskih analitičara – prva ovogodišnja kolumna Andreja Nikolaidisa za Al Jazeeru.

22.12.2019. (13:30)

Protiv zakona o vjerskim zajednicama

Andrej Nikolaidis: Amfilohijev Woodstock

“Crkveni sabor koji je u subotu, 21. decembra 2019. organizovao u Nikšiću Amfilohije je zamislio kao snažan, ako ne fatalan udarac koji će crnogorsku vlast spriječiti da usvoji zakon o vjerskim zajednicama kojem se Srpska pravoslavna crkva protivi. Ipak: ne, nije to bilo to. Ako čitate beogradsku ili podgoričku štampu pod kontrolom Beograda i Moskve, na Amfilohijevom mitingu bilo je barem 20 hiljada, šta dvadeset, pedeset, šta pedeset, sto – ma pola miliona ljudi” – Andrej Nikolaidis, Al Jazeera.

16.12.2019. (16:00)

Non non-fiction

Nikolaidis: Mala enciklopedija ludila

Godinama, već duže od deceniju, pišem kratke proze, zasnovane na novinskim vijestima. Arhiviram ih, i proze i vijesti, pod naslovom “Mala enciklopedija ludila”. Ponekad pročitam poneku od tih proza i konstatujem kako bi one, umjesto, recimo 2008. godine, mogle biti napisane i danas. Sve je, neprekidno, isto, samo sve gore, sve zaludnije isto. Ono što se prvi put ponavlja kao tragedija, drugi put kao farsa, peti se put ponavlja kao agonija lišena bilo kakvog razloga, kamoli smisla. Nakon toga se i dalje ponavlja, no to je kretnja koju niko više ne primjećuje, jer, na koncu, preostaje samo tupost, koja ukida radost, ali i patnju. Ljudi su tu tupost skloni nazvati mudrošću – piše Andrej Nikolaidis za Al Jazeeru i donosi tri kratke priče.