On the Count of Three (2021) - Je li ikad bilo bolje? - Monitor.hr
19.05. (13:00)

Dašak osvježenja na indie sceni

On the Count of Three (2021) – Je li ikad bilo bolje?

U pitanju je dugometražni igrani prvenac renesansne ličnosti američke „indie“ scene, Jerroda Carmichaela. Film počinje scenom koja bi nas mogla navesti na krivi trag da posumnjamo da se ovde radi o nekakvoj nezavisnoj kopiji akcionih spektakala, ili o laganoj, kontrolisanoj parodiji na iste. Dvojica muškaraca, jedan crnac i jedan belac, drže pištolje uperene jedan u drugog na kratkoj distanci i broje do tri. Cilj, međutim, nije uplašiti „protivnika“, već izvršiti samoubistvo koristeći jedan drugoga za povlačenje obarača. Njih dvojica su, dakle, prijatelji, a očito je da im je ovaj improvizovani plan suicidalnog pakta pun rupa. Kao reditelj, pokraj dobrog castinga, ne uspeva toliko da zablista posebno u onim najužim režijskim aspektima poput kadriranja i pozicioniranja montažnih rezova koji pomalo narušavaju ritam filma i pre vremena razbijaju onu magiju koju autor uspeva da kreira. Srećom, dobra gluma i promišljeni scenario uspevaju da izvuku film do kraja. XXZ


Slične vijesti

Jučer (16:00)

Odmah se bacam na Tri boje

Krzysztof Kieślowski – Majstor emotivnih zamki

On uvijek priča jednostavnu malu priču, sa malom dozom metafizike u pozadini. Ljudi su ganuti kada izađu iz kina. Tako je Kieślowski odličan dokumentarist, postao jedan od najboljih europskih filmskih stvaratelja. Korištenje jednjaka za ulazak u stomak gledatelja s kamerom – to je ono što je Kieslowski postavio sebi za cilj. On priča najjednostavnije priče, s malom dozom metafizike u pozadini. Za mnoge ove priče su šok, otkrivenje. Neki gledatelji izlaze iz ovog susreta s potpuno transformiranim pogledom na svijet. Znači li to da su inače nesposobni za filozofska promišljanja? Ili se radi o tome da su im njihovi osjećaji neugodni i radije ih kriju od sebe? XXZ

18.06. (20:00)

Brisanje adolescencije

Film ‘Kako spasiti mrtvog prijatelja’ – besperspektivan život mladih u postsovjetskoj Rusiji

Na ovogodišnjem Subversive Film Festivalu prikazan je dokumentarni film Kako spasiti mrtvog prijatelja, prvijenac ruske redateljice Marusje Siroječovskaje. Redateljica je u suradnji sa sirijskim redateljem i montažerom Qutaibom Barhamjem montirala više od 150 sati videomaterijala koji je snimljen tijekom dvanaest godina – materijala kojim je dokumentirala vlastitu romantičnu, a potom i prijateljsku vezu s mladim Kimijem Morevom. No intimnom materijalu unatoč, Kako spasiti mrtvog prijatelja je prije svega generacijski prikaz anksioznog i besperspektivnog života mladih u postsovjetskoj i putinovskoj Rusiji. Akteri u dokumentarcu rijetko kada izravno spominju politiku. Međutim, politika, moć i vlast su nešto strano od čega su ljudi alijenirani, nešto na što jednostavno nije moguće utjecati. Politička dimenzija svakodnevnog života je prema tome itekako prisutna kroz čitav film; nikad previše eksplicitno, već prije kao svojevrsna pozadinska utvara. Kulturpunkt

17.06. (13:00)

Srednjeprugaš koji trči maraton

The Sadness (2021) – Tuga uzvraća krvavi udarac

Film počinje s mladim zaljubljeni parom, Jimom (Zhu) i Kat (Lei), koji se budi u svom malom tajpejskom stanu i sprema da započne novi radni dan. Odnos između njih dvoje je stabilan, iako ne nužno idealan, vidi se da su različitim životnim stadijima (ona radi, on „juri“ tezge), što implicira rasporede koji se ne mogu uvek uskladiti i otkriva određenu dozu sebičnosti i kod jednog i kod drugog, a što će sve biti izglađeno određenim dnevnim rutinama koje treba ispoštovati. Da situacija nije baš normalna, podsećaju nas vesti s video-klipova u kojima se raspravlja o Alvin-virusu koji je, navodno, kombinacija gripa i besnila, koji „divlja“ već neko vreme, ali do sada nije uzeo nijednu smrtnu žrtvu. Priča dalje ide svojim tokom u smislu toga da će se razdvojeni ljubavnici pokušati spojiti, usput preživljavajući horde krvožednih, zaraženih zombija (koji nisu spori i bez mozga, već više bijesni, ali i lukavi). XXZ

16.06. (20:00)

Političnost jedne štikle

Film Čopor pičića – Lako je biti queer u Zagrebu, probaj to biti u Splitu

Vjerovali ili ne, Sigmund Freud, naš najdraži buržujski konformist, u jednom svom ranom tekstu primjećuje da homoseksualci (iliti invertiti) imaju iznimno veliku sposobnost sublimacije, to jest preusmjeravanja libidne energije u neki društveno koristan, kulturan ili umjetnički rad. Colindu Evangelistu stoga ne možemo opisati drugačije nego kao frojdovku kada u “prepjevu” pjesme kojom je otvorila nastup House of Flaminga na Zagreb Prideu 2022. Preko Freuda (pa onda i Colinde Evangeliste) možemo vidjeti genealogiju raširene ideje da su homoseksualci doista u značajnoj mjeri definirali parametre pop-kulture kakvom ju danas poznajemo. Na tom tragu, u Čoporu pičića, dokumentarnom filmu Paule Skelin i Luke Čižmaka o zapozornim dogodovštinama House of Flaminga kolegica iz Housea Entity kaže da “svima nama drag proizlazi iz neke agresije prema okolini koja te ne prihvaća i onda samo ovisi kako će se ta agresija realizirati u nešto stvarno”, od čega nas opet samo korak dijeli od frojdovske koncepcije sublimacije. Međutim, za House of Flamingo taj osobni kreativni impuls koji se formira kao prorada negativnog afekta uvijek je i na neki način političan, iako možda nije isprva tako zamišljen. Kulturpunkt

16.06. (10:26)

Nastavak Jokera s Joaquinom Phoenixom je u produkciji, Lady Gaga bi trebala biti Harley Quinn

16.06. (10:00)

Učio od najboljih i donio nešto svoje

Park Chan-wook – najbolje od K-filma

Ako je Park Chan-wook i dobio etiketu rubno šokantnog redatelja koji je na okrutno svjež način prigrlio istraživanje uznemirujućih i mračnih strana ljudskog iskustva, s “Decision To Leave” hladnokrvno je se otresao, iako ne posve – već je iz samog foršpana jasno da je riječ o podsjetniku na maestralno miješanje estetike europskog filma šezdesetih i sedamdesetih s hi-tekom “nove Azije”, jednom od zavodljivih odlika Parkova opusa. Ljubav je ishodište, ali u vizualno hipnotizirajućoj ljepoti kadrova ima policijskih istraga, trilera, pištolja i šaketanja. Parkov opus daleko je bogatiji od opsesije osvetom – student filozofije zaljubio se u film na fakultetu i postao filmski kritičar, a onda je negdje putem, inspririran Hitchcockom, odlučio postati redatelj i scenarist (kako za sebe, tako i za druge) pa je svoje filozofsko i teorijsko znanje savršeno prilagodio objektivu kamere. Ravno do dna

10.06. (12:00)

Ne volim Sandlera, ali slab sam na sportske drame

Hustle (2022) – novi film Adama Sandlera na Netflixu

Novi Netflixov film ‘Hustle‘ s Adamom Sandlerom i mladim NBA igračem Juanchom Hernangómezom već najavljuju kao film godine, a u ovoj sportskoj priči holivudski kralj komedija ostvaruje svoj san. Riječ je o pravoj poslastici za sve ljubitelje košarke, koja pruža uvid u ono što se događa iz kulisa najslavnije košarkaške lige na svijetu, a hvale je i kritičari. ‘Hustle’ je fikcija, ali se često čini kao prava drama. Ima svoju potpuno zadovoljavajuću i, na trenutke, očaravajuću teksturu. Ima dosta košarke, ali nema velike igre i, zapravo, nema igre tima protiv tima — sve su to treninzi i pokušaji draftiranja igrača, što redatelj Jeremiah Zagar snima s osvježavajućim zanosom i vještinom. Sandler glumi Stanleyja s unutarnjom tugom, mješavinom umora i otpornosti i tvrdoglave vjere u igru ​​koja vas ostavlja dirnutima, uzbuđenima i potpuno uvjerenima.’ Tportal

09.06. (22:00)

Život u svim svojim apsurdnostima

Ti koji živiš (2007) – 50 minimalističkih slika kojima klasičan narativ uopće nije potreban

Ova tragi-komedija, ili crna komedija istražuje – prema riječima samog autora, “grandioznost egzistencije”. Film nas vodi kroz (relativno kratke) slike života skupine pojedinca koji variraju od pretile žene koja misli da je nitko ne podnosi (a i nije baš da ima lak karakter), psihijatra koji je izgubio volju da pomaže svojim pacijentima (jer su, kako tvrdi, svi bahati i sebični egoisti koji bi htjeli biti “sretni”), do učiteljice u školi koja ima emotivnih problema i poslovnog konzultanta koji će zbog vlastite ksenofobije završiti na važnom sastanku s neočekivanom frizurom – između ostalog. Financiranje je bilo teško, a sam film se snimao čak 3 godine. Više puta se zbog nedostatka novca snimanje moralo prekinuti. Osim neuobičajenog narativa i zapravo odličnih glumaca-amatera, svakako treba izdvojiti stil snimanja. Sve je detaljno aranžirano, a posebno treba pohvaliti osvjetljenje. Advance

03.06. (21:00)

Visine, brzine i bombarderi

Top Gun: Maverick je zabavan i uzbudljiv film koji nema veze s realnošću

Top Gun: Maverick je sve ono što kritičari kažu da jest – zabavan, uzbudljiv, hvalospjev individualnoj hrabrosti i na nekoliko mjesta istinski dirljiv. Međutim, to je također i duboko luckast film koji unatoč tvrdnjama o realizmu (glumci lete u pravim avionima) daje prilično nerealističnu sliku”, piše slate.com. Teza je ovog filma, ako uopće postoji, da unatoč pomodnoj rasprostranjenosti pametnih bombi i dronova, u krizi nema zamjene za ludo talentiranog pilota borbenog aviona koji 30 tona metala hipersoničnom brzinom vodi u strašnu zonu opasnosti, bacajući svoje bombe na metu te jureći uz G-sile dovoljno intenzivne da otkinu meso s lica običnih smrtnika. Pa ipak gledano ozbiljno (doduše, to nije način na koji se ide gledati ovaj film), prava, iako vjerojatno nesvjesna poruka filma je upravo suprotna. Dani čudesa u kokpitu poput onih koje izvodi kapetan Pete Maverick Mitchell doista su prošli. No, kako tvrde recenzenti, ovaj je film bolji od originala. Index

01.06. (20:00)

Generično

Film Memory (2022) – Nema tu ničeg za pamćenje

Namrgođeni Liam Neeson sa pištoljem u ruci na filmskom posteru, i to po drugi put ove godine, nikako ne može biti dobar znak: to znači da se nekada ozbiljan dramski glumac ušančio u žlijeb akcijskih trilera za jednokratno gledanje i brzi zaborav. I za sam film Memory makar na papiru postoji nada da je bolji od prosjeka recentnih „neesonijada“, od samih naznaka da je drugačiji, ali i iskusan i provjeren redatelj Cambell. No, on se izgledno posvećuje režiji onoliko koliko mu je neophodno da naplati honorar i ne puno više od toga. Jedini tračak inspiracije se vidi u ponekad zanimljivim casting-izborima koji mogu poslužiti kao svojevrsna referenca. Umesto ozbiljnog i intrigantnog filma, dobili smo tek gledljivu varijaciju na temu već viđenih akcijskih trilera iz američkog pograničnog okruženja. XXZ